REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U OSIJEKU

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-789/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću kojeg čine predsjednica vijeća, sutkinja Krunoslava Dropulić, sudac izvjestitelj o stanju predmeta i član vijeća, Tomislav Šimić, te članica vijeća, sutkinja Štefica Bukvić, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], odlučujući o žalbi vjerovnika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, protiv rješenja Općinskog suda u Kutini Sp-333/2024-8 od 12. ožujka 2025., u sjednici vijeća 27. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Vjerovnikova žalba se odbija i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini Sp-333/2024-8 od 12. ožujka 2025.

Obrazloženje

Predmet postupka:

1.

Predmet postupka je provedba jednostavnog postupka stečaja potrošača nad imovinom SĆ.

Odluka prvostupanjskog suda:

2.

Pobijanim rješenjem otvoren je i zaključen jednostavni postupak nad imovinom potrošača SĆ, koji je oslobođen obveza navedenih u izreci pobijanog rješenja, a između ostalih i od obveze vjerovnika Republike Hrvatske – Ministarstva financija po osnovama broj: UP/I-415-02/2024-001/00366 u iznosu glavnice 127,94 EUR i kamate u iznosu 13,49 EUR.

Žalbeni razlozi i navodi iz odgovora na žalbu:

3.

U žalbi vjerovnik Republika Hrvatska navodi da iz izreke i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je potrošač imao evidentiranih šest osnova za plaćanje (pod točkom 1-6) od kojih je najranije zaprimljena 7. studenog 2022. te osam osnova za plaćanje (pod točkom 7-14) koje je FINA prestala izvršavati sukladno članku 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, te po njima prestala postupati 4. kolovoza 2018. Iz navedenog proizlazi da potrošač, budući da nije imao drugih evidentiranih osnova za plaćanje, nije bio u blokadi u neprekinutom trajanju od 3 godine, budući da u razdoblju od 4. kolovoza 2018. (kada je FINA prestala postupati po isknjiženim osnovama za plaćanje) do 7. studenog 2022. (kada je zaprimljena prva osnova za plaćanje iz čl. 79.a st. 2.) nije imao evidentiranu niti jednu osnovu za plaćanje u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje. Iz svega navedenog proizlazi da nije ispunjena jedna od pretpostavki iz članka 79.a st. 2. i 3. Zakona za otvaranje i zaključenje postupka jednostavnog stečaja potrošača, a koje moraju sve kumulativno biti ispunjene, i to pretpostavka da je razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje neprekinuto trajalo duže od tri godine.

3.1.

Vjerovnik dalje navodi da je iz obrazloženja pobijanog rješenja razvidno da je potrošač u 2022. od 1. veljače ostvario ukupni dohodak od 50.957,26 kuna tada važeće valute na ime dohotka od nesamostalnog rada – mirovina i na ime dohotka od imovine i imovinskih prava, u 2023. ostvario ukupni dohodak od 8.375,96 eura na ime dohotka od nesamostalnog rada – mirovina, u 2024. ostvario ukupni dohodak od 10.265.77 eura na ime dohotka od nesamostalnog rada – mirovina i na ime drugog dohotka, a u 2025. do 31. siječnja ostvario ukupni dohodak od 891,97 eura na ime dohotka od nesamostalnog rada – mirovina.

3.2.

Prema stavu vjerovnika, kada bi se od istog iznosa oduzeo iznos izuzet od ovrhe po članku 173. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17) preostali iznos prelazi iznos od 10.000,00 kuna/1.327,23 eura iz članka 79.g. st. 1. Zakona o stečaju potrošača, dakle nije ispunjena jedna od pretpostavki iz članka 79.a st. 2. i 3. Zakona za otvaranje i zaključenje postupka jednostavnog stečaja potrošača, a koje moraju sve kumulativno biti ispunjene. Slijedom navedenog, sud je bio dužan utvrditi koliki iznos plaće prima potrošač te koji je iznos plaće izuzet od ovrhe, odnosno bi li preostali iznos plaće na kojem se može provesti ovrha, a koji bi potrošač ostvario u razdoblju u kojem bi se provodio stečajni postupak, premašio iznos od 10.000,00 kuna/1.327,23 eura.

Ocjena drugostupanjskog suda:

4.

Žalba nije osnovana.

4.1.

Čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a) koji se u ovom postupku primjenjuje na odgovarajući način na temelju čl. 79. o. ZSP-a u vezi čl. 23. ZSP-a, čl. 10. Stečajnog zakona (NN 71/2015, 104/2017, 36/2022, 27/2024, dalje: SZ-a) i čl. 488. ZPP-a, propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

4.2.

Ispitujući pobijanu odluku, postupak koji joj je prethodio, žalbene navode vjerovnika, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio nijednu od prethodno navedenih bitnih povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

4.3.

U odnosu na žalbeni navod pod toč. 3., treba reći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-995/2021-2 od 14. rujna 2021. izrazio pravno shvaćanje da razdoblje od tri godine u smislu zakonske odredbe iz čl. 79.a. st. 2. ZSP-a utvrđuje se na temelju trajanja ukupne blokade po svim osnovama koje su ikad bile upisane u Očevidniku, a ne samo obzirom na trajanje blokade na temelju osnova za koje je pokrenut postupak stečaja, slijedom čega je taj žalbeni prigovor vjerovnika neosnovan, budući da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je iz podataka iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi FINA, kao javne isprave utvrđeno da je razdoblje blokade potrošača trajalo neprekinuto duže od tri godine, odnosno 1281 dan.

4.4.

U odnosu na žalbene prigovore iznesene pod toč. 3.1. i 3.2., treba reći da je vjerovnik u podnesku od 31. listopada 2024. naveo da je uvidom u podatke o visini dohodaka i primitaka razvidno da je potrošač od 1. siječnja 2021. godine do 31. prosinca 2023. godine ostvarivao dohodak od nesamostalnog rada – plaća, kao i neoporezivi dohodak od imovine - potpore za zbrinjavanje ratnih invalida i članova obitelji te je dostavio svoje službene bilješke kao dokaz tim navodima.

4.4.1.

Iz priloga koje je vjerovnik dostavio proizlazi da je vjerovnik sačinio službenu bilješku da je od dohotka od nesamostalnog rada, primjerice u 2023. potrošač ostvario primitak od 8.375,96 EUR, a to je upravo isti iznos koji je utvrdio prvostupanjski sud uvidom u javnu ispravu koju je dostavila FINA – podatke o imovini potrošača, pri čemu u toj javnoj ispravi stoji da je osnova isplate mirovina a ne plaća.

4.4.2.

Nadalje, iz podataka sadržanih pod toč. 9. obrazloženja odluke prvostupanjskog suda, proizlazi da je prosječni mjesečni prihod potrošača u 2022. – 4.632,47 kn (614,84 EUR), u 2023. – 697,99 EUR, u 2024. – 855,48 EUR, a u 2025.

– 891,97 EUR, koji mjesečni iznosi mogu jedva biti dostatni za uzdržavanje potrošača, odnosno podmirenje osnovnih životnih potreba, te svakako ne predstavljaju imovinu koja bi se mogla unovčiti u stečajnom postupku. Imajući u vidu navedeno, kao i da potrošač nema nikakvih drugih vrjednijih pokretnina, niti tražbina, dionica, poslovnih udjela, vrijednosnih papira i druga imovinska ili materijalna prava, suprotno mišljenju vjerovnika, ispunjena je i pretpostavka iz članka 79.g. st. 1. Zakona o stečaju potrošača za donošenje pobijanog rješenja o otvaranju i zaključenju jednostavnog postupka stečaja potrošača.

4.5.

Kako ne postoje razlozi na koje je vjerovnik ukazivao u žalbi, ni povrede odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, u vezi čl. 381. ZPP-a, te čl. 380. toč. 2. ZPP-a, koje odredbe se primjenjuju na temelju čl. 79. o. ZSP-a u vezi čl. 23. ZSP-a, čl. 10. SZ-a i čl. 488.

ZPP-a, riješeno je kao u izreci.

U Osijeku 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

sutkinja

Krunoslava Dropulić