Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-197/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Biserke Trstenjak- Opačak, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Ljiljane Banac i sutkinje Tatjane Varžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnik Zvonko Kristović, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, koga zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Kallay i partneri, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku od 16. prosinca 2024., poslovni broj P-921/2024, u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, dok se žalba tužitelja odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se:
a) potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 16. prosinca 2024., poslovni broj P-921/2024 i potvrđuje rješenje istoga suda u dijelu kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti (točka I. izreke)
b) preinačava rješenje Općinskog suda u Dubrovniku od 16. prosinca 2024., poslovni broj P-921/2024 u dijelu odluke o parničnom trošku (točka II. izreke) tako da preinačeno sada glasi:
Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR-a u roku od 15 dana.
II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbi.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem prvostupanjskog suda je odlučeno:
"I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o [broj kredita] potvrđen pod OU 60/06-1, javni bilježnik Lucija Carić, kojima se obveza tužitelja vezuje uz valutnu klauzulu u CHF odnosno za tečaj švicarskog franka. II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju ukupni iznos od 1.720,12 €
(tisućusedamstodvadeseteuraidvanaestcenti), s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose s dospijećem na dan:
- 18.11.2008. za iznos od 4,27 €,
- 22.12.2010. za iznos od 1,76 €,
- 3.1.2011. za iznos od 56,10 €,
- 19.2.2011. za iznos od 45,59 €,
- 12.4.2011. za iznos od 49,27 €,
- 29.4.2011. za iznos od 44,59 €,
- 25.5.2011. za iznos od 45,43 €,
- 30.6.2011. za iznos od 65,32 €,
- 1.7.2011. za iznos od 67,26 €,
- 8.9.2011. za iznos od 83,88 €,
- 6.10.2011. za iznos od 75,34 €,
- 2.11.2011. za iznos od 66,00 €,
- 9.12.2011. za iznos od 64,77 €,
- 5.1.2012. za iznos od 64,05 €,
- 9.2.2012. za iznos od 68,49 €,
- 3.3.2012. za iznos od 72,37 €,
- 24.4.2012. za iznos od 72,88 €,
- 26.5.2012. za iznos od 70,21 €,
- 26.5.2012. za iznos od 72,01 €
- 25.7.2012. za iznos od 73,25 €,
- 14.9.2012. za iznos od 71,17 €,
- 14.9.2012. za iznos od 71,72 €,
- 27.12.2012. za iznos od 70,16 €,
- 27.12.2012. za iznos od 66,78 €,
- 18.2.2013. za iznos od 70,38 €,
- 18.2.2013. za iznos od 72,10 €,
- 18.3.2013. za iznos od 70,90 €,
- 18.4.2013. za iznos od 64,07 € , sve sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose počevši od 18.studenog 2008.g. do 31.srpnja 2015.g. prema stopi koja se za svako polugodište računa uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022.g. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023.g. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. do 29 12 23 a od 29 12 23 a od 30 12 23 do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1 siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1 srpnja te godine. sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe .
R i j e š i o j e
I Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan
II Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."
2. Ovu presudu i rješenje pravovremeno podnesenom žalbom u cijelosti pobija tuženik iz svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu odluku preinači u smislu žalbenih navoda, ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a njemu nadoknadi trošak sastava žalbe. Posebno ističe u žalbi i bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Navodi i to da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača jer sporne odredbe nisu nepoštene i nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka i nije obrazložio zašto tuženika smatra nepoštenim.
2.1. Pravovremeno podnesenom žalbom rješenje o parničnom trošku (točka II. izreke) pobija tužitelj ne navodeći zakonske razloge, s prijedlogom da se njegova žalba usvoji i rješenje o trošku preinači u smislu žalbenih navoda, a njemu dosudi trošak sastava žalbe.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku odluku u okviru žalbenih navoda kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
6. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ovo stoga što je prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, te kako je sud postupio po uputi ovoga suda iz ukidbenog rješenja poslovni broj Gž-1168/2024- 2 od 27. rujna 2024., to nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je rješenjem odbio prigovor mjesne nenadležnosti (točka I. izreke), a o svome stavu dao valjano obrazloženje u točki 2. odluke, koje kao pravilno prihvaća i ovaj sud i koje nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika.
8. Tumačenje činjenica po tuženiku i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi ne predstavlja ukazivanje na nepravilno utvrđeno činjenično stanje, niti pogrešnu primjenu materijalnog prava, već njegovo osobno viđenje predmetnog spora, koje je bez pravnog uporišta.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o [broj kredita] (dalje Ugovor) sklopljenog između tužitelja i tuženika 19. siječnja 2006. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, kao i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa po osnovi ništetnih odredbi Ugovora.
10. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo pozivom na odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine " 96/03., 46/07. i 79/07., dalje ZZP) kada je zaključio da su ništetne odredbe o vezivanju otplate kredita uz švicarski franak sadržane u Ugovoru, i o takvom stavu dao valjane razloge.
11. Potrebno je naglasiti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. izrazio jasno pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem čl. 502.c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. ("Narodne novine", broj 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.
12. Pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi (čl. 328. ZOO-a), a okolnost da je ugovor prestao ispunjenjem u konkretnom slučaju nije od utjecaja, jer se i nakon ispunjenja stranka može pozivati na ništetnost, upravo prema citiranoj zakonskoj odredbi. Takvo je stajalište izraženo i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020.).
13. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o prigovoru zastare pravilno primijenio odredbu čl. 241. ZOO-a kojom je propisan prekid zastare podnošenjem tužbe ili svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a tako je zaključio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. prema kojoj vođenjem kolektivnog spora dolazi do prekida zastare u individualnim postupcima.
14. Nadalje, u istoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo stajalište da restitucijski zahtjevi zastarijevaju u zastarnom roku od pet godina, dakle, primjenjuje se opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a.
15. U tom smislu je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."
16. Konkretni predmetni postupak je pokrenut tužbom podnesenom 24. ožujka 2021., tako da nije prošlo pet godina od pravomoćnosti odluke koja je donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.) i podnošenja tužbe u ovom predmetu.
17. Osim toga, u presudi i rješenju poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio je da se odbija kao neosnovana i revizija tuženika protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je utvrđeno da su navedene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP/07.
18. Nadalje u toč. 4. obrazloženja citirane odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31.prosinca 2008. godine, protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 (i to čl. 96. i 97.) te suprotno odredbama ZOO-a, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama ZOO-a.
19. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud na temelju Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka utvrdio da je tužitelj uplaćivao mjesečne obveze prema anuitetima zbog izmijenjenog tečaja što predstavlja novčanu razliku koju osnovano – temeljem pravnog instituta stjecanja bez osnove – od tuženika zahtijeva tužitelj.
20. Budući da je tuženik dosuđeni iznos primio od tužitelja na temelju nepoštenih, a time i ništetnih odredbi Ugovora, neosnovano se poziva na svoje poštenje, jer su odredbe Ugovora o vezivanju otplate kredita uz švicarski franak utvrđene ništetnim. Te su odredbe Ugovora ništetne od početka, pa se, suprotno pravnom stajalištu tuženika, ne može smatrati poštenim stjecateljem, jer je primio novčani iznos dosuđen tužitelju, na temelju ništetnih odredbi Ugovora. Stopa zatezne kamate pravilno je određena na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.
21. Žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, jer se oni zapravo svode na ponavljanje razloga općenito korištenih u žalbi, a na koje je odgovoreno kako u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, tako i navođenjem stavova Vrhovnog suda Republike Hrvatske u tematski referentnim predmetima, zbog čega je žalba tuženika u tom dijelu ocijenjena kao neosnovana, prvostupanjska presuda potvrđena i odlučeno kao pod točkom I. a) izreke.
22. No, s druge strane djelomično je osnovana žalba tužitelja u odnosu na trošak postupka (točka II. izreke rješenja) i to samo u dijelu koji se odnosi na trošak vještačenja u iznosu od 500,00 EUR-a jer uspjeh u sporu ne utječe na visinu tog troška, iz kojih razloga je žalbu u tom dijelu valjalo uvažiti i odlučiti kao pod točkom I.b) izreke.
23. Kako je tužitelj s žalbom uspio u neznatnom dijelu, a tuženik s žalbom nije uspio, to su odbijeni s zahtjevom za naknadu troškova žalbe i odlučeno kao pod točkom II. izreke na temelju odredbe čl. 166. ZPP-a.
24. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i 373. t. 3. ZPP-a.
Osijek, 27. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Biserka Trstenjak-Opačak