Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-159/2023-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Krešimira Biljana kao predsjednika vijeća te Irene Lenić, kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Vlatki Cindrić, odvjetnici iz Ogulina, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po ODO u Gospiću, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Gospiću – Stalna služba u Otočcu, broj: P-93/2018-10 od 9. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću – Stalna služba u Otočcu, broj: P-93/2018-10 od 9. veljače 2023

II. Zahtjev tuženika za naknadnom troška žalbe je odbijen kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom prvostupanjskog suda utvrđeno je:

"I . Utvrđuje se da je tužiteljica RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], Pašnjak Njiva površine 95 j 1337 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prema potvrđenom Parcelacijskom elaboratu za diobu ili spajanje katastarskih čestica Klasa: 932-06/17- 02/209, Ur.broj: 541-18-03/1-17-3 od dana 11. prosinca 2017. godine, izrađenom po ovlaštenom inženjeru geodezije ŽO, ing. geod., koji je sastavni dio ove presude, pod novom oznakom: k. č. br. [katastarska čestica], Prokike, šuma površine 37899 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što joj je tuženik Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, dužan priznati i trpjeti brisanje svog prava vlasništva na nekretnini pod novom oznakom te uknjižbu prava vlasništva u korist tužiteljice na istoj, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužiteljici RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati troškove parničnog postupka u iznosu od 2.648,33 eura/19.953,84 kn1 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica sa preostalim zahtjevom za naknadom parničkog troška kao neosnovanim.".

2. Protiv presude prvostupanjskog suda je žalbu pravodobno podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku. Predlaže preinaku prvostupanjske presude u smislu žalbenih navoda podredno predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – u nastavku teksta: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo.

5.2. Suprotno navodima žalbe, u prvostupanjskom postupku su na temelju ocjene rezultata izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) utvrđene sve okolnosti koje su temeljem mjerodavnih zakonskih odredbi odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke, a žalbeni razlozi kojima žalitelj drugačije ocjenjuje izvedene dokaze nego što je to učinio prvostupanjski sud ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je vlasnica dijela nekretnine koji tužiteljica temelji na dosjelosti.

7. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da su prednici tužiteljice a poslije njih tužiteljica bili u neprekidnom samostalnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine u cijeloj površini nekretnine, kako je to na licu mjesta pokazala tužiteljica. Prvostupanjski sud obrazlaže da je predmetna nekretnina okružena putom i suhozidom koji je radio još tužiteljičin djed R, a da se iznad puta nalazi odlagalište otpada za koji je općina [adresa] po prostornom planu predložila namjenu odlaganja otpada zbog čega je izvršena parcelizacija čestica i formirana nova čestica 1939/11, te je tužiteljica odustala od ovog manjeg dijela prijepora.

8. Saslušanjem svjedoka je prvostupanjski sud utvrdio da je prijepornu površinu posjedovao djed tužiteljice R upravo u površini koju je na licu mjesta predočila tužiteljica. Prvostupanjski sud obrazlaže da prijeporna površina nije bila šuma i šumsko zemljište te se prijepor koristio na način da se zemljište obrađivalo kako su to izjavili saslušani svjedoci. Budući da Hrvatske šume nisu na prijepornom zemljištu vršili bilo kakve posjedovne čine, obrazlažući da se na zemljištu ne nalazi raslinje koje je nastalo pošumljavanjem od strane šumarije već je riječ o samoniklom drveću, prvostupanjski sud je zaključio da predmetno zemljište nije bilo zemljište Šumarije neovisno što je odlukom Hrvatskih šuma prijepor uvršten u šumsko gospodarsku osnovu, te neovisno o tome što je za sječu podnošen zahtjev za doznaku Hrvatskim šumama s obzirom da se zahtjev za sječu podnosi i za sječu u šumama u "privatnom" vlasništvu.

9. S obzirom na utvrđenje da se tužiteljica i njeni prednici nalaze u kontinuiranom samostalnom i poštenom posjedu nekretnine da ih u tome nitko nije smetao niti polagao bilo kakva vlasnička prava na predmetnu nekretninu, prvostupanjski sud je zaključio da su isti dosjelošću stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine te je pozivom na odredbe OGZ-a, koja pravna pravila se primjenjuju u svezi s odredbom članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09, 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – u nastavku teksta: ZVDSP-a), te odredbu članka 159. i članka 388. stavak 4. ZVDSP-a usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Prema odredbi članka 388. stavak 1. ZVDSP-a stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ZVDSP prosuđuju se prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno, time da je stavkom 3. navedene odredbe određeno da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

11. U vrijeme kada je sud utvrdio da su prednici tužitelja počeli posjedovati predmetnu nekretninu je bio na snazi Opći građanski zakonik čijim paragrafom 1468. je propisan rok od 30 godina za stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću. Od 1. rujna 1980. godine je na snazi Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/80., 36/90, Narodne novine 53/91., 91/96.), a nakon njega Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZVDSP).

12. Kada je u vrijeme početka tijeka roka dosjelosti u konkretnom slučaju bio na snazi OGZ, a završetak tijeka roka za dosjelost završio je za vrijeme važenja ZVDSP, tada stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti valja prosuđivati po zakonu koji je bio na snazi u vrijeme isteka roka za stjecanje vlasništva dosjelošću, dakle kada je pravo vlasništva stečeno.

13. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. bivšeg OGZ-a za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti se zahtijevao zakonit, pošten i istinit posjed s time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja. Odredba identičnog sadržaja nalazi se i u članku 28. ZOVO-a i u članku 159. ZVDSP-a.

14. Sukladno odredbi članka 159. stavak 1. ZVDSP-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari

14.1. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 10 godina (st.2.), a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja ( st.3.),a samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten posjed ili barem pošten posjed trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. (st.4).

14.2. Samostalni posjed postoji ako posjednik izvršavajući svoju faktičnu vlast ne izvršava ničiju tuđu vlast, a posjed nema onaj tko prividno posjeduje ali ne izvršava nikakvu svoju vlast glede tuđe stvari.

14.3. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo neke stvari potrebno je da samostalni posjed te stvari traje neprekidno zakonom određeno vrijeme, a ono počinje teći kada je posjednik stupio u samostalni posjed a završava s istekom posljednjeg dana potrebnog za dosjelost, s tim da se sadašnjem posjedniku uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici (članak 160. stavak 1. i 2. ZVDSP- a).

14.4. Pretpostavka savjesnosti (poštenja posjeda) radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću je ispunjena ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova i mora trajati čitavo vrijeme dosjelosti, s tim da pravni učinci nastupaju po samom pravu čim se ispune sve pretpostavke dosjelosti.

15. Dakle, sukladno navedenim odredbama pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je pošten (savjestan) posjed, a posjed je pošten odnosno savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, s tim da se savjesnost posjeda pretpostavlja.

16. S obzirom na utvrđenja da su tužiteljica i njeni pretci ekonomski iskorištavali nekretninu, prvo kao poljoprivredno zemljište, a potom kao privatnu šumu i s obzirom da je u njihovom posjedu svakako više od četrdeset godina, u konkretnom su ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, budući se ne radi o stvari na kojoj se ne bi moglo steći pravo vlasništva.

17. Pravilno je zaključio da se za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti uračunati i vrijeme prije 8. listopada 1991. godine, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog zakona, a o čemu su pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražena u odlukama Rev- 291/14 od 17. travnja 2018. godine i Rev-158/2017 od 7. svibnja 2019. godine.Tom pravilnom pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda treba tek dodati da je Odlukom Ustavnog suda RH broj U-I-374/1998 od 12. siječnja 2000. godine ukinut članak 55. stavak 2. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 52/90 – pročišćeni tekst i dr.) koji je isključivao mogućnost da se – na šumama i šumskom zemljištu u državnom vlasništvu – može steći pravo vlasništva dosjelošću.

18. S obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda, koja žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom radilo o poštenom posjedu te da je proteklo vrijeme potrebno za dosjelost

19. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću temeljem odredbe članka 159. stavak 2. i 4. ZVDSP-a.

20. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina je pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

21. S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev te je žalba tuženika odbijena i presuda potvrđena temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

22. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe je odbijen temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspio.

Vukovar, 27. svibnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Krešimir Biljan