Poslovni broj: Usž-838/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Kristine Senjak Krunić, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelje odgojitelje, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 1221/2024-11 od 18. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1221/2024-11 od 18. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/3083, URBROJ: 251-02-01/001-24-2 od 8. siječnja 2024. godine kao i zahtjev za naknadu troškova spora.
2. Rješenjem tuženika odbačen je prigovor tužiteljice izjavljen radi zaštite od drugog oblika postupanja Grada Zagreba kao nedopušten i odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.
3. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U razlozima žalbe, u bitnom, navodi da ako, prema obrazloženju prvostupanjskog suda, prigovor nije bio dopušten, tada nije bilo dopušteno tuženiku rješavanje takvog pravnog lijeka primjenom odredbe članka 122. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). Stoga je tijelo koje je zaprimilo takav podnesak dužno postupiti po članku 18. ZUP-a, odnosno eventualano odbaciti takav podnesak rješenjem, a ne odbaciti pravni lijek kao nedopušten i, povrh toga, još dati i uputu o pravnom lijeku iz članka 122. stavka 4. ZUP-a. Takva uputa o pravnom lijeku je pogrešna i stranka zbog toga ne može snositi štetne posljedice. Drži da je sud trebao poništiti rješenje tuženika jer, ako se radi o upravnoj stvari, tada tuženik mora meritorno odlučiti primjenom članka 122. ZUP-a. U ostatku žalbe obrazlaže razloga zbog kojih smatra da je tužiteljica uskraćena u pravu na djelotvorno pravno sredstvo, odnosno pravu na pravično suđenje i smatra da je povrijeđeno načelo dosljednosti sudske prakse po kojoj je prigovor po članku 122. ZUP-a nužno meritorno uvijek riješiti, čak i ako je neprikladan za postupanje ili postoji druga mogućnost. Osporava i odluku o troškovima spora. Slijedom navedenog, predlaže usvojiti žalbu, poništiti sudsku odluku i rješenje tuženika i predmet vratiti tuženku na ponovno postupanje, uz obvezu naknade troškova spora, uključujući i trošak sastava ove žalbe.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica dana 29. prosinca 2023., pozivom na odredbu članka 156. ZUP-a, podnijela prigovor čelniku tijela, Gradonačelniku Grada Zagreba, radi “šutnje uprave”, odnosno nedonošenja odluke o njezinom prigovoru od 20. studenog 2023., podnesenom protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-06/23-014/942, URBROJ: 251-09-22- 1/003-23-3 od 31. listopada 2023. godine.
8. Neosnovan je žalbeni navod da je tuženik trebao postupiti sukladno odredbi članka 18. ZUP-a, koja odredba propisuje postupanje nenadležnog javnopravnog tijela po podnesku, o čemu se ovdje ne radi. Naime, prigovor od 29. prosinca 2023. je podnesen čelniku tijela pa je stoga čelnik tijela o tom prigovoru i odlučio rješenjem od 8. siječnja 2024., koje je doneseno pravilnom primjenom odredbe članka 122. stavka 3. ZUP-a i tužiteljici dana valjana uputu o pravnom lijeku, sukladno odredbi članka 122. stavka 4. ZUP-a. Tom odredbom je propisano da se, ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može pokrenuti upravni spor pa je neosnovan žalbeni navod o pogrešno danoj uputi o pravnom lijeku. Dakle, osporeno rješenje tuženika od 8. siječnja 2024. je upravni akt protiv kojeg je u smislu navedene zakonske odredbe, moguće pokrenuti upravni spor, što je tužiteljica i učinila.
9. Prvostupanjski sud je pravilnim ocijenio zaključak tuženika da, u konkretnom slučaju u kojem je tužiteljica podnijela prigovor čelniku tuženika (29. prosinca 2023.) zato što nije odlučeno o njezinom ranijem prigovoru (prigovor sui generis iz općeg akta), nema mjesta primjeni odredbe članka 156. ZUP-a.
10. Ovo stoga jer iz podataka spisa predmeta proizlazi da je doneseno rješenje o pravu tužiteljice od 31.listopada 2023., protiv kojeg je tužiteljica podnijela prigovor (20. studenog 2023.), o kojem je drugostupanjsko tijelo dužno odlučiti odgovarajućom primjenom odredbe članka 121. ZUP-a.
11. Dakle, u konkretnoj situaciji, radi se o odluci prvostupanjskog tijela koja se prema pravnom shvaćanju ovog Suda izraženom u mnogobrojnim dosadašnjim odlukama, smatra upravnim aktom, čija se zakonitost preispituje prvo prigovorom čelniku (što je tužiteljica i učinila prigovorom od 20. studenog 2023.), a potom pred nadležnim upravnim sudom.
12. Stoga je, obzirom na propuštanje čelnika tuženika da odluči o prigovoru tužiteljice od 20. studenog 2023., tužiteljica pravnu zaštitu mogla zatražiti podnošenjem tužbe zbog šutnje uprave, protekom daljnjeg roka iz članka 40. stavka 2. ZUS-a, a ne podnošenjem (ponovnog) prigovora čelniku tuženika jer u ovakvoj pravnoj situaciji nema mjesta za ovu vrstu pravne zaštite. Navedeno pravno shvaćanje ovaj Sud je izrazio u nizu dosadašnjih odluka.
13. Prema tome, kako se ovdje ne radi o postupanju javnopravnog tijela iz članka 156. ZUP-a, to je pravilna odluka prvostupanjskog suda kojom je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika, kojim je prigovor od 29. prosinca 2023. pravilno odbačen kao nedopušten, jer se ne radi o pravnom lijeku koji je propisan odredbama ZUP-a.
14. Kraj takvog stanja stvari, žalbenim prigovorima koji su utemeljeni na pogrešnom tumačenju mjerodavnih zakonskih odredbi, nije dovedena u pitanje zakonitost prvostupanjske presude.
15. Odluka o trošku temeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, koji propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u sporu, nije osnovan zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, uključujući i troškove žalbenog postupka.
16. Slijedom navedenog, temeljem članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4.
ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
Zagrebu, 27. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Kristina Senjak Krunić