Poslovni broj: Usž-886/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja, Kristine Senjak Krunić, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-194/2024-6 od 18. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-194/2024-6 od 18. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbačena je tužba podnesena radi šutnje uprave jer nije odlučeno o prigovoru tužiteljice izjavljenom protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-014/2326, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-3 od 31. listopada 2023. (dalje: rješenje od 31. listopada 2023.).

2. U žalbi protiv pobijanog rješenja tužiteljica navodi da je tuženik u svom odgovoru osporio tužbu navodeći da ista nije pravovremena, jer nije protekao rok od 60 dana po članku 121. Zakona o općem upravnom postupku (“Narodne novine”, broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP), a ne osam dana koliko je propisano u članku 121. stavku 3. ZUP- a. Prvostupanjski sud odbacujući tužbu tužiteljice poziva se na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Međutim, ističe da odredba članka 122. ZUP-a predstavlja lex generalis odredbu ZUP-a kao općeg propisa koja se u svezi s člankom 3. stavkom 1. ZUP-a primjenjuje u postupanju u svim upravnim stvarima, a ne samo u postupanju u odnosu na pet prigovora koje ZUP kao lex specialis sam propisuje. Upire na odluku ovog Suda u predmetu poslovni broj: Usoz-254/2023 u kojem je Sud utvrdio da je pravni lijek propisan u članku 10. Odluke zakonito propisan. U nastavku elaborira koji je smisao i svrha ZUP-a te smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se ovdje ne primjenjuje odredba članka 122. ZUP-a. U konkretnoj pravnoj stvari koja je predmet spora pravni lijek se temeljem izričaja naziva prigovor, a što proizlazi iz članka 10. Odluke koja je odredba ocijenjena zakonitom presudom Suda poslovni broj: Usoz-254/2023 od 19. prosinca 2023. U nastavku elaborira razliku između odredbe članka 121. i 122. ZUP-a te navodi da Sud proizvoljno iste tumači dajući nezakonitu ovlast tuženiku da riješi prigovor u daleko duljem roku od zakonom propisanog roka za rješavanje istog. Smatra da je odbacivanjem tužbe bez da se ulazi u meritum spora onemogućena u pravu na pristup sudu unatoč tomu što je izjavljen prigovor odnosno pravni lijek po ZUP-u. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno postupanje uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova upravnog spora uvećanih za trošak sastava žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1., u svezi članka 128. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je tužba pravilno odbačena.

6. Prema podacima spisa, proizlazi da je tužiteljica dana 5. siječnja 2024. podnijela tužbu radi šutnje uprave, navodeći da tuženik nije odlučio o njenom prigovoru izjavljenom 27. studenog 2023. na rješenje od 31. listopada 2023., a koji je podnijela prema uputi o pravnom lijeku. Tužbom je zahtijevala da sud naloži tuženiku donošenje odluke o prigovoru izjavljenom na naprijed navedeno rješenje od 31. listopada 2023. godine.

7. Prvostupanjski sud je odbacio tužbu kao prijevremenu.

8. Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju nisu postojale pretpostavke za vođenje spora sukladno mjerodavnim propisima.

9. Prema članku 40. stavku 2. ZUS-a, pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba se sudu podnosi najranije osam dana nakon isteka propisanog roka.

10. Odredbom članka 10. stavka 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (“Službeni glasnik GradaZagreba”, broj: 10/18., 20/21. i 25/22.) propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta preko nadležnoga gradskog upravnog tijela.

11. Mjerodavnom Odlukom nije propisan rok za donošenje odluke o izjavljenom pravnom lijeku protiv prvostupanjskog rješenja (pojedinačne odluke) pa u konkretnom slučaju valja odgovarajuće primijeniti odredbu članka 121. ZUP-a, prema kojoj je drugostupanjsko tijelo, u ovom slučaju čelnik tijela, rješenje o pravnom lijeku - prigovoru sui generis izjavljenom protiv rješenja dužno donijeti i dostaviti stranci što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje pravnog lijeka, ako zakonom nije propisan kraći rok.

12. U konkretnoj upravnoj stvari uređenoj općim aktom (status i pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja) nadležno prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje kojim je odlučeno o pravu i pravnom interesu stranke, koje se prema pravnom shvaćanju ovoga Suda, izraženom u presudi poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. (kao i presudi poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023., potvrđenom u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-1744/2023 od 14. studenog 2023.), smatra pojedinačnom odlukom (upravnim aktom), čija se zakonitost preispituje prvo prigovorom čelniku, a potom pred nadležnim upravnim sudom.

13. Stoga se ovdje ne radi o prigovoru niti o jednoj od situacija u kojima ZUP propisuje prigovor, odnosno ne radi se o situaciji iz članka 42. (inicijativa za pokretanje postupka po službenoj dužnosti), ne radi se o situaciji iz članka 155. (traženje obavijesti o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštite prava ili pravnog interesa zainteresirane osobe u određenoj upravnoj stvari), ne radi se o situaciji iz članka 156. (zaštita od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela) niti se radi o situaciji iz članka 157. i 158. ZUP-a (zaštita od postupanja pružatelja javnih usluga).

14. S obzirom na navedeno, prema ocjeni ovoga Suda, neovisno o tome što je propisani pravni lijek protiv predmetne pojedinačne odluke u općem aktu nazvan prigovorom, imajući pri tome u vidu i članak 12. stavak 1. i 3. ZUP-a, ne dolazi do primjene odredba članka 122. ZUP-a.

15. Naime, prema članku 12. stavku 1. ZUP-a, protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku, stranka ima pravo žalbe, ako zakonom nije drukčije propisano, dok prema stavku 3. istog članka ZUP-a stranka pravo na prigovor ima protiv upravnog ugovora ili drugog postupanja javnopravnog tijela ili pružatelja javnih usluga.

16. Slijedom naprijed iznesenog te s obzirom da zakonom nije drukčije propisano, u konkretnom slučaju, tijelo kojem se, prema općem aktu, podnosi prigovor (gradonačelnik) nema obvezu o izjavljenom pravnom lijeku odlučiti u roku od osam dana od dana njegovog izjavljivanja sukladno članku 122. stavku 3. ZUP-a.

17. Stoga, ovaj Sud nalazi da u vrijeme podnošenja tužbe nisu bili ispunjeni procesni uvjeti za njeno podnošenje jer nije protekao krajnji instruktivni rok propisan odredbom članka 121. ZUP-a, u kojem javnopravno tijelo mora odlučiti o pravnom lijeku. Konkretni prigovor tužiteljice podnesen je 27. studenog 2023., pa je predmetna tužba od 5. siječnja 2024., zbog propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o pravnom lijeku, podnesena prije isteka roka iz odredbe članka 40. stavka 2. ZUS-a.

18. Imajući u vidu navedeno, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora u povodu tužbe tužiteljice te je tužbu zakonito odbacio na temelju članka 46. stavka 1. točke 1. ZUS-a kao nedopuštenu, pri čemu je za svoju odluku dao valjane i dostatne razloge. Takvo pravno shvaćanje u istoj upravnoj stvari ovaj Sud je izrazio u više dosadašnjih odluka.

19. Odluka o trošku temeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, koji propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom da nije uspjela u sporu, nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

20. Kako navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Senjak Krunić