Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: Kž-281/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Ive Lovrin, univ. spec. iur., predsjednice vijeća, mr. sc. Ane Brkić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sandre Radanović članice vijeća, uz sudjelovanje Danijele Alvir, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika SC zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne Novine" br. 125/11 i 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj putem branitelja Marka Jurkovića, odvjetnika u Splitu, protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-829/2020-35 od 8. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I.Djelomično se prihvaća žalba optuženika SC te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženik SC na temelju odredbe članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Na temelju odredbe članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11 prema optuženiku SC se izriče uvjetna osuda te se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini drugo kazneno djelo.
II. U preostalom se dijelu žalba optuženika odbija kao neosnovana, te se u preostalom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Presudom Općinskog suda u Splitu broj K-829/2020-35 od 8. veljače 2024. je stavljen izvan snage kazneni nalog broj K-820/2020 od 30. studenoga 2020. Optuženik SC je proglašen krivim za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 56. stavka 1. i 2. optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13,152/14, 70/17,126/19, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženiku SC je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Marku Jurkoviću, odvjetniku u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da sud preinači pobijanu presudu, odnosno da istu ukine.
4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru na dužno razgledanje.
5. Žalba optuženika je djelomično osnovana.
6. Neosnovano se optuženik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna sama sebi niti razlozima presude, a u presudi su obrazloženi razlozi zbog kojih je ista donesena. Napominje se da nisu počinjene niti povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavka 1. ZKP/08.
7. Neosnovano se u žalbi navodi da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer da iz dokaznog postupka ne proizlazi da je optuženik kritične prigode izgovorio prijeteće riječi oštećenici. Naime, prvostupanjski je sud detaljno obrazložio kako je oštećenica OC neposredno nakon što joj je optuženik izgovorio prijeteće riječi pozvala policiju jer se uplašila zbog njegovog ponašanja, a tijekom postupka je kako prilikom prvog ispitivanja tako i na raspravi ostala konzistentna u tome da ju je optuženik kritične prigode vrijeđao inkriminirajućim riječima, da je mahao rukama prema njoj i unosio joj se te da joj je prijetio da će je zadaviti, a sve su prijetnje bile usmjerene prema njoj kao direktorici društva ABC [adresa], izgovorene na radnom mjestu i u svezi sa njezinim radom, jer je optuženik bio izrevoltiran činjenicom da je oštećenica ukinula neka radna mjesta zbog čega su određeni zaposlenici ostali bez posla. Oštećenica nema nikakvog motiva, a ni objektivnog razloga lažno prijavljivati optuženika, čak štoviše ista je na raspravi izjavila kako nije zainteresirana za njegov kazneni progon, međutim ne radi se o kaznenom djelu koje se progoni po prijedlogu oštećenika nego po službenoj dužnosti.
8. Iako je točan navod žalbe da su svjedoci ŠC, JC, ZC i AC izjavili kako nisu čuli da bi kritične prigode, osim što je vrijeđao oštećenicu, optuženik istoj izgovorio i prijeteće riječi da će je zadaviti, ističe se kako je prvostupanjski sud obrazložio da ne prihvaća njihove iskaze kao vjerodostojne, jer se radi o dugogodišnjim poslovnim kolegama od optuženika, koji su na sud došli u pratnji optuženika i koji se očito nisu htjeli zamjeriti svom dugogodišnjem kolegi slijedom čega su svi izjavili kako nisu čuli prijetnje. Stoga se iz činjenice da su isti izjavili kako od svih riječi nisu čuli baš ovu prijeteću riječ ne može zaključiti da je u konkretnom slučaju oštećenica koja je od početka pa do kraja kaznenog postupka konzistentna u svome iskazivanju optuženika lažno prijavila, jer za tako nešto apsolutno nema nikakvih dokaza. U tom se kontekstu neosnovano u žalbi poziva na primjenu pravila in dubio pro reo, jer se i prema mišljenju ovog drugostupanjskog vijeća nisu ispunile zakonske pretpostavke za primjenu ovog pravila.
9. Budući su svi ovi svjedoci naveli da su kritične prigode morali smirivati optuženika, to se neosnovano u žalbi navodi kako iz dokaza takvo što ne proizlazi. Svjedoci su opisali kako se optuženik očito jako uzbudio, da je eksplozivan čovjek koji je kritične prigode burno reagirao, potvrdili su da je vrijeđao oštećenicu riječima „Kobilo jedna, pizda ti materina partizanska i komunistička, nije ovo tvoja firma i ćaće ti udbaša, goni se u pičku materinu“ pa kako je i oštećenica opisala ovo neprihvatljivo ponašanje optuženika u njezinom uredu to i ovo vijeće prihvaća zaključak suda prvog stupnja da je logičan slijed ovakvog izrevoltiranog ponašanja optuženika i prijetnja koju je izgovorio oštećenici.
10. Nisu osnovane niti tvrdnje iz žalbe da opisanim ponašanjem optuženika nisu ostvarena zakonska obilježja kaznenog djela prijetnje, jer se u konkretnom slučaju imajući u vidu cjelokupno ponašanje optuženika, stanje u kojem se nalazio u trenutku dok je vrijeđao i prijetio oštećenici, kao i činjenica da je gestikulirao rukama i unosio se oštećenici te izgovorene uvredljive riječi, a posebno prijetnja „Zadavit ću te“ predstavljaju objektivne prijetnje smrću podobne da uznemire i ustraše oštećenicu, što su iste i izazvale, budući je oštećenica u strahu od ovakvog ponašanja optuženika odmah pozvala policiju, a iste su nedvojbeno izgovorene prema odgovornoj osobi u vezi sa njezinim radom.
11. Stoga je ispravno prvostupanjski sud osudio optuženika zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 jer su se opisanim ponašanjem ostvarila sva zakonska obilježja ovog kaznenog djela.
12. Osnovana je žalba optuženika u odnosu na odluku o kazni, jer kada se uzme u obzir da je optuženik neosuđivana osoba, da skrbi o troje djece, da je trenutno nezaposlen, da je i oštećenica izjavila kako nije zainteresirana za kazneni progon te da nije utvrđeno postojanje otegotnih okolnosti, tada je optuženiku trebalo izreći blažu kaznu zatvora i kraći rok provjeravanja. Stoga je prvostupanjska presuda preinačena u odluci o kazni na način da je optuženik na temelju odredbe članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od jedne godine ne počini drugo kazneno djelo, jer će i prema mišljenju ovog suda optuženik i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela.
13. Izrečenom će se kaznom ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije te će se izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo, u smislu odredbe članka 41. KZ/11.
14. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno članku 486. stavku 1.
ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.
U Zadru 27. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Iva Lovrin, univ.spec.iur.
