Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-90/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Antoniu Mediću, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika: 1. ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. JI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]., zastupanih po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Juršetić & partneri d.o.o. u Zagrebu radi prisilnog ostvarenja nenovčane tražbine, rješavajući žalbu ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Ovr-418/2024-6 od 27. rujna 2024., 27. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba 1. ovršenika ĐI i 2. ovršenice JI izjavljena protiv točki I. i III. rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Ovr-418/2024-6 od 27. rujna 2024. se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se citirano rješenje:

a) potvrđuje u dijelu točke I. izreke kojim je određena ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti druga osoba i kojom je 1. ovršeniku ĐI i 2. ovršenici JI naloženo da u roku od 8 dana po dostavi tog rješenja na račun suda polože iznos od 12.572,50 EUR potreban za podmirenje troškova koji će nastati ovrhom radnje koju može obaviti druga osoba (podtočke 1. i 2.), kao i u točki III. izreke kojom su ovrhovoditelju priznati troškovi ovršnog postupka,

b) ukida u dijelu točke I. podtočke 3. izreke kojim je 1. ovršeniku ĐI i 2. ovršenici JI zabranjeno svako daljnje isto ili slično postupanje (smetanje posjeda) te zapriječeno izricanjem novčane kazne od 200,00 EUR svakom ukoliko postupe suprotno zabrani te se prijedlog ovrhovoditelja u tom dijelu odbacuje kao nedopušten.

II. Odbija se zahtjev 1. ovršenika ĐI i 2. ovršenice JI za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Šibeniku posl.broj P-2454/14 od dana 14.11.2023.

određuje se ovrha

1. Tako što sud ovlašćuje ovrhovoditeljicu da na trošak ovršenika ad.1. i 2. povjeri drugoj osobi ili da sama ovrhovoditeljica u roku od 6 mjeseci od dana uplate predujma za obavljanje dužne radnje, izvede radove izgradnje temeljnog zida ograde u dužini od 26,40 metara označeno na skici NI slovima A-B-C-D-E-F, zakrivljeni dio zida 1,60 metara širine 0,30 metara, a sve to na nekretninama označenim u nalazu vještaka kao 11493/6 te 11494/6 K. O. [katastarska općina].

2. Ovršenicima MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nalaže se da u roku od 8 dana od dostave ovog rješenja polože na račun suda IBAN [broj bankovnog računa] otvoren kod Hrvatske poštanske banke, pozivom na broj HR00 51-418-24 iznos od 12.572,50 eura, potreban za podmirenje troškova koji će nastati ovrhom opisane radnje od druge osobe ili samog ovrhovoditelja.

3. Ovršenicima se zabranjuje svako daljnje isto ili slično smetanje posjeda ovrhovoditeljičinih nekretnina koje je sudski vještak Karlo Štampalija u svojoj skici od 08.12.2016. označio kao k. č. br. [katastarska čestica] te 11494/6 K. O. [katastarska općina]-Betina, a to pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 200,00 eur svakom, koju kaznu će im sud izreći po prijedlogu ovrhovoditeljice, ukoliko budu postupili protivno zabrani.

II. Odbacuje se prijedlog za ovrhu u dijelu u kojem je predloženo određivanje ovrhe općenito na imovini ovršenika radi naplate troškova parničnog postupka u iznosu od 716,70 eur.

III. Nalaže se ovršenicima ad.1. i 2. da u roku od osam dana naknade ovrhovoditeljici troškove ovog postupka u iznosu od 163,27 eur."

2. Ovo rješenje u točkama I. i III. izreke pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju

1. ovršenik ĐI i 2. ovršenica JI sadržajno zbog žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavku 1. točkama 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 159/23., dalje ZPP) u svezi članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 06/24. - dalje: OZ). Predložili su uvažiti njihovu žalbu i preinačiti pobijano rješenje na način da se odbije prijedlog za ovrhu, podredno ukinuti rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak, uz naknadu troškova ovršnog postupka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje ovaj drugostupanjski sud nalazi da prilikom donošenja istog prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 50. stavka 5. OZ-a).

5. U konkretnom slučaju ovrha je određena pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda i to radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti i druga osoba, na temelju ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2454/14 od 14. studenog 2023., a kojim je određeno da se na teret i trošak 1. ovršenika ĐI i 2. ovršenice JI izvrši prisilna ovrha izvođenjem radova izgradnje temeljnog zida ograde u dužini od 26,40 m označeno na skici Karla Štampalije slovima A – B – C – D – E – F, zakrivljeni dio zida 1,60 m širine 0,30 m, a sve to na nekretninama označenim u nalazu vještaka kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te se nalaže 1. ovršeniku ĐI i 2. ovršenici JI da u roku od 8 dana na račun suda polože iznos od 12.572,50 EUR potreban za podmirenje troškova koji će nastati obavljanjem radnje uspostave prijašnjeg stanja, kao i da se istima zabranjuje svako daljnje ili slično smetanje posjeda na nekretninama ovrhovoditeljice, pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 200,00 EUR svakom.

6. Odredbom članka 261. stavak 1. OZ-a propisano je da se ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti i druga osoba provodi tako da sud ovlašćuje ovrhovoditelja da u određenom roku na trošak ovršenika povjeri drugoj osobi da tu radnju obavi ili da je sam obavi, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da u prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelj može predložiti da sud rješenjem naloži ovršeniku da unaprijed položi kod suda određeni iznos novca potreban za podmirenje troškova koji će nastati obavljanjem te radnje.

7. Ovršni sud u ovršnom postupku nije ovlašten preispitivati zakonitost parničnog postupka iz kojega proistječe ovršna isprava, kao ni materijalno-pravnu pravilnost same ovršne isprave. U situaciji kada se provodi ovrha radnje koju može obaviti i druga osoba, ovrhovoditelj odgovara za izbor osobe koja će radnju obaviti, međutim, odgovornost ovrhovoditelja za izbor iscrpljuje se u zahtjevu da ga učini savjesno i s dobrom pažnjom. Ovrhovoditelj ne odgovara za uspješno obavljanje radnje na koju glasi obveza, budući da je odgovornost u tom dijelu na ovršeniku koji je doveo do potrebe prisilnog ostvarenja obveze.

8. Ovaj sud prvenstveno ističe kako je žalba neosnovana protiv dijela rješenja kojim je 1. ovršeniku ĐI i 2. ovršenici JI naloženo unaprijed položiti kod suda iznos od 12.572,50 EUR potreban za podmirenje troškova koji će nastati obavljanjem radnje iz ovršne isprave. Visinu tih troškova sud određuje po slobodnoj ocjeni, uzimajući po mogućnosti u obzir troškovnik osobe ovlaštene za obavljanje takve radnje koji uz prijedlog za ovrhu priloži ovrhovoditelj, kako je propisano u članku 261. stavku 2. OZ-a. Dakle, ovrhovoditeljica nije bila dužna priložiti troškovnik, niti je prvostupanjski sud bio dužan obrazložiti svoju slobodnu ocjenu, ali ga je ista po pozivu prvostupanjskog suda dostavila, što je olakšalo prvostupanjskom sudu da obrazloži svoju slobodnu ocjenu u svezi spornih troškova te su isti predmet preispitivanja u ovom žalbenom postupku.

9. Uzimajući u obzir opseg radnji koje bi trebalo izvesti (ponovna gradnja srušenog temeljnog zida) te općepoznatu činjenicu porasta cijena građevinskog materijala i građevinskih radova, 1. ovršenik ĐI i 2. ovršenica JI nisu uspjeli dovesti u sumnju opravdanost ocjene prvostupanjskog suda u pogledu visine tih troškova, bez obzira na dostavljanje druge ponude po toj osnovi. Kako je odredbom članka 261. stavka 3. OZ-a propisano da konačno rješenje o visini troškova sud donosi na prijedlog ovrhovoditelja, odnosno ovršenika, a ako se naknadno pokaže da je pribavljeno od ovršenika više sredstava nego što je bilo potrebno za pokriće troškova obavljanja radnje i troškova ovršnoga postupka, sud će, na ovršenikov prijedlog, razliku vratiti ovršeniku, ako on raspolaže sredstvima pribavljenim od ovršenika, odnosno, naložit će ovrhovoditelju da u određenom roku tu razliku vrati ako je njemu stavljena na raspoložbu. U svakom slučaju 1. ovršenik ĐI i 2. ovršenica JI imaju i dalje mogućnost dobrovoljnog ispunjenja svoje obveze pa time i otklanjanja potrebe daljnjeg vođenja ovršnog postupka.

10. Međutim, kako isti ne osporavaju da nisu postupili po ovršnoj ispravi niti su poduzeli bilo kakve radnje u pogledu tog postupanja, ne mogu se kao osnovani prihvatiti navodi žalbe koji se odnose na dio rješenja kojim je određena ovrha radi ostvarenja obveze na radnju koju može obaviti druga osoba i kojom je 1. ovršeniku ĐI i 2. ovršenici JI naloženo da u roku od 8 dana po dostavi tog rješenja na račun suda polože iznos od 12.572,50 EUR potreban za podmirenje troškova koji će nastati ovrhom radnje koju može obaviti druga osoba.

11. Što se tiče dijela prijedloga ovrhovoditeljice za zabranom svakom daljnjeg smetanja pod prijetnjom novčane kazne, treba reći da nije bilo mjesta određivanju ovrhe po toj osnovi, odnosno da su 1. ovršenik ĐI i 2. ovršenica JI dužni trpjeti poduzimanje ovršnih radnji pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 200,00 EUR svakom ako se nakon donošenja rješenja o ovrsi budu ponašali protivno svojoj obvezi, jer se ne radi o radnji koju može izvršiti samo ovršenik sukladno članku 262. stavak 1. OZ-a pa nije jasno zbog čega je prvostupanjski sud u tom dijelu prihvatio prijedlog ovrhovoditeljice.

12. Naime, isti iznos bi suštinski predstavljao plaćanje sudskih penala iz članka 247. stavci 4. i 5. OZ-a, međutim izricanje sudskih penala je sredstvo posredne ovrhe nenovčane tražbine koja se pokušava prisilno ostvariti i to samo prije predlaganja ovrhe radi njezina ostvarenja (članak 247. stavak 4. OZ-a), a ne istovremeno, što je ovdje slučaj pa je žalba 1. ovršenika ĐI i 2. ovršenice JI u tom dijelu uvažena kao osnovana.

13. Odluka o trošku ovršnog postupka pravilna je i zakonita, jer je utemeljena na odredbi članka 14. stavka 4. OZ-a i članka 155. stavka 1. ZPP-a, a 1. ovršenik ĐI i 2. ovršenica JI ju posebno niti ne osporavaju.

14. Obzirom da su 1. ovršenik ĐI i 2. ovršenica JI sa žalbom uspjeli samo u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, ne pripada im trošak sastava žalbe (članak 154. stavak 5. ZPP-a i članak 14. OZ-a).

15. Slijedom iznijetog, na temelju odredbe članka 380. točke 2. i točke 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 27. svibnja 2025.

Sudac

Berislav Babić