Republika Hrvatska

Gž-1009/2021-2

Županijski sud u Šibeniku

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca: Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Dubravka Ćurko Ventrić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju po punomoći odvjetnici u OD "Eterović i Šarac" iz Zagreba, protiv tuženice: ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupaju po punomoći odvjetnici u OD "Porobija & Porobija" iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4916/2019 od 24. kolovoza 2021. godine, u sjednici održanoj 27. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o

I. Odbija se djelomično žalba tuženice kao neosnovana, te se u dijelu pod točkom I. izreke potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-

4916/2019 od 24. kolovoza 2021. godine.

II. Uvažava se djelomično žalba tuženice, ukida se prvostupanjska presuda u dijelu pod točkama II. i III. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će prvostupanjski sud.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli u CHF sadržane u člancima 1., 2., 7. i 23. Ugovora o kreditu broj: 3214577693, kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor sklopili dana 7. listopada 2008. godine (točka I. izreke), te je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iz osnova povrata preplaćenog iznosa kredita iznos od 70.099,25 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedine novčane iznose, kako je to navedeno u njenoj izreci (točka II. izreke). Ujedno je tuženica obvezana nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.421,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. kolovoza 2021. godine pa do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Neutemeljeno tuženica pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredaba spornog ugovora o kreditu

- zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer u tom dijelu pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu nejasni ni proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava i samih tih isprava.

5.1. Nije u pravu tuženica ni kada pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke, zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 201. ZPP, s tvrdnjom da su sudužnik EŠ i založni dužnik Sivel Promet d.o.o., koji tužbom nisu obuhvaćeni, kao ugovorne strane jedinstveni suparničari u smislu odredbe članka 201. ZPP, a ujedno i nužni suparničari, što da predstavlja "procesnu smetnju za vođenje postupka u odnosu na tužiteljeve tužbene zahtjeve na utvrđenje ništetnosti".

5.2. Budući da nisu počinjene u žalbi istaknute bitne postupovne povrede, a kako prvostupanjski sud u tom dijelu prvostupanjske presude nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to žalba tuženice podnesena zbog navedenog žalbenog razloga nije mogla biti uvažena.

6. Nije u pravu žaliteljica ni kada pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke, zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

6.1. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor dana 7. listopada 2008. godine sklopili potrošački kredit radi kupnje stana - Ugovor o kreditu broj: 3214577693 (dalje: Ugovor), kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 160.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, uz ugovoreni rok otplate od 30 godina;

- da je u članku 7. Ugovora određeno da je isplata anuiteta vezana uz valutu CHF,

- da je nakon sklapanja Ugovora došlo do promjene tečaja CHF, pri čemu su istovremeno mijenjani (povećani) anuiteti kredita,

- te, da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje.

6.2. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje da su odredbe Ugovora ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF u smislu odredbi članaka 96., 98., 99. i 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07; dalje: ZZP) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO).

7. Žalbeni navodi tuženice da se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, na koju se prvostupanjski sud pozvao, ne može primijeniti u konkretnom slučaju nisu osnovani, jer se navedena presuda odnosi na potrošačke ugovore o kreditu, kakav je i sporni ugovor koji su stranke sklopile.

7.1. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno zaključio da je sporni Ugovor - potrošački ugovor, te da su pravni učinci odluka sudova po tužbama za zaštitu kolektivnih interesa obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno čl. 502.c ZPP, s tim da pojam naknade štete u smislu odredbe članka 502.a ZPP treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, a time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, a što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac u Izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 70/19) proširio učinak odredbe članka 502.a ZPP i na tužbe za isplatu. Tome treba dodati, a u odnosu na vezanost suda učincima pravomoćne presude iz kolektivnog spora, da je i odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i dr.) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 106. stavka 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

7.2. Neosnovani su žalbeni i navodi tuženice – da nisu ostvareni zakonski uvjeti za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF u smislu odredbi ZZP, da su sporne odredbe o valutnoj klauzuli tužitelju bile jasne, da se o njima pojedinačno pregovaralo, da nije nastala znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kao i da je tuženica postupala u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja.

8. Zbog svega navedenog, jer u tom dijelu nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, žalbu tuženice djelomično je valjalo odbiti, u dijelu pod točkom I. izreke - potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.

9. Međutim, osnovano tuženica pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatu iznosa od 70.099,25 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke), zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer u tom dijelu pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

10. Naime, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu članka 1111. stavka 1. ZOO, na ime preplate kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF, tužitelju dosudio zatraženi iznos od 70.099,25 kuna s pripadajućim zateznim kamatama, sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, koji je obračun pretplate izvršio za razdoblje od početka otplate kredita pa do veljače 2016. godine, primjenom početnog tečaja CHF u odnosu na HRK.

10.1. Tuženica se pak, tijekom prvostupanjskog postupka (a i sada u žalbi), pozivala na pravne učinke među strankama sklopljenog Dodatka ugovoru o kreditu od 25. veljače 2016. godine, kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, koji je sklopljen suglasno kogentnim odredbama članaka 19.a -19.i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15), a u kojem je promijenjena valuta i kamatna stopa, utvrđen preostali iznos neotplaćene glavnice kredita u EUR-ima, utvrđen iznos preplate i ugovoren način njezina korištenja, ističući da su sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu u cijelosti prestale obveze tužitelja i tuženice iz Ugovora, odnosno, da je početni kredit u CHF prestao postojati u potpunosti nakon što je konvertiran u EUR, pa po tom kreditu u CHF ne može više biti nikakvog potraživanja niti zahtjeva. Stoga "da tužitelj koji je prihvatio konverziju nema pravo na isplatu eventualne razlike između plaćenih iznosa i onih iznosa koje bi platio pod pretpostavkom primjene početnog CHF tečaja", a kako je to dosuđeno u točki II. pobijane presude.

10.2. Budući da prvostupanjska presuda u pogledu istaknutog prigovora tuženice ne sadrži nikakve razloge, jer je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu pretplaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli suglasno nalazu i mišljenju vještaka, kao da stranke nisu sklopile Dodatak ugovoru o kreditu temeljem odredbi ZID ZPK/15, tj. pri tomu nije imao u vidu da je u Dodatku ugovoru o kreditu uračunata pretplata (i po toj osnovi), te je ugovoreno da se iznos pretplate koristi za namirenje budućih anuiteta koji će dospijevati u skladu sa tim Dodatkom, to je ostvarena istaknuta bitna postupovna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.

11. Ujedno, a glede pravnih učinaka konverzije, napominje se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 20. prosinca 2022. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dane svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.".

12. Stoga je žalbu tuženice djelomično valjalo uvažiti, u dijelu pod točkama II. i III. izreke ukinuti prvostupanjsku presudu, te temeljem članka 369. stavka 1. i članka 371. ZPP riješiti kao u točki II. izreke.

13. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud otkloniti učinjenu povredu, pozvati će vještaka financijske struke da dopuni nalaz i mišljenje na način da utvrdi iznose u Dodatku ugovoru o kreditu obračunate pretplate po osnovu ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF za svako mjesečno razdoblje povrata kredita do sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu, pa će u skladu sa razlozima ove odluke - pravilnom primjenom materijalnog prava, o ukinutom dijelu donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku, koju će valjano obrazložiti.

14. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke III. izreke, zasniva se na odredbi članka 166. stavaka 3. i 4. ZPP.

U Šibeniku, 27. svibnja 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić