Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3089/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić, predsjednice vijeća, Jadranke Travaš sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zoran Švaco, odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri, d.o.o. iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-388/2019-38 od 24. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P- 388/2019-38 od 24. lipnja 2022. u dijelu pod točkom I. i IV. izreke.

II. Prihvaća se žalba tuženika kao djelomično osnovana i preinačuje navedena presuda u dijelu pod točkom III. i V. izreke i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice:

I. „Nalaže se tuženoj Erste & Steiermärkische Bank d.d. da u roku od 15 dana tužiteljici isplati iznos od 6.753,48 kuna / 896,34 eura/ zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, računajući tu kamatu

od dana dospijeća 12.10.12. na iznos preplate 187,11 kn do dana plaćanja od dana dospijeća 13.11.12. na iznos preplate 283,60 kn do dana plaćanja od dana dospijeća 13.12.12. na iznos preplate 290,50 kn do dana plaćanja od dana dospijeća 14.01.13. na iznos preplate 285,67 kn do dana plaćanja od dana dospijeća 13.02.13. na iznos preplate 258,56 kn do dana plaćanja od dana dospijeća 13.03.13. na iznos preplate 281,59 kn do dana plaćanja od dana dospijeća 12.04.13. na iznos preplate 283,60 kn do dana plaćanja od dana dospijeća 13.05.13. na iznos preplate 274,57 kn do dana plaćanja od dana dospijeća 13.06.13. na iznos preplate 246,50 kn do dana plaćanja od dana dospijeća 12.07.13. na iznos preplate 245,78 kn do dana plaćanja od dana dospijeća 13.08.13. na iznos preplate 252,68 kn do dana plaćanja od dana dospijeća 13.09.13. na iznos preplate 263,73 kn do dana plaćanja od dana dospijeća 14.10.13. na iznos preplate 279,05 kn do dana plaćanja od dana dospijeća 13.11.13. na iznos preplate 271,15 kn do dana plaćanja od dana dospijeća 13.12.13. na iznos preplate 276,74 kn do dana plaćanja od dana dospijeća 13.01.14. na iznos preplate 283,08 kn do dana plaćanja od dana dospijeća 13.02.14. na iznos preplate 287,02 kn do dana plaćanja od dana dospijeća 13.03.14. na iznos preplate 295,36 kn do dana plaćanja od dana dospijeća 14.04.14. na iznos preplate 292,63 kn do dana plaćanja od dana dospijeća 13.05.14. na iznos preplate 9,75 kn do dana plaćanja od dana dospijeća 01.03.15. na iznos preplate 229,25 kn do dana plaćanja od dana dospijeća 01.04.15. na iznos preplate 229,25 kn do dana plaćanja od dana dospijeća 01.05.15. na iznos preplate 229,25 kn do dana plaćanja od dana dospijeća 01.06.15. na iznos preplate 229,25 kn do dana plaćanja od dana dospijeća 01.07.15. na iznos preplate 229,31 kn do dana plaćanja od dana dospijeća 01.08.15. na iznos preplate 229,25 kn do dana plaćanja od dana dospijeća 01.09.15. na iznos preplate 229,25 kn do dana plaćanja. „

III. Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke utvrdio da je djelomično ništetan Ugovor o [broj kredita] sklopljen između Erste & Steiermärkische Bank d.d. kreditora i FŽ kao korisnice kredita dana 22. travnja 2005. godine i to ugovorna odredba čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno ispunjenje s valutnom klauzulom odnosno valutna klauzula prema srednjem tečaju Banke za CHF te u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice kojim se traži utvrđenje da je djelomično ništetan Aneks broj 1 Ugovora o kreditu [broj kredita] sklopljen između stranaka dana 20. siječnja 2016. godine i to ugovorne odredbe čl. 3. i čl. 5. kojim je ugovorena konverzija valute CHF u EUR te valutna klauzula vezana uz EUR. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženoj Erste & Steiermärkische Bank d.d. isplatiti tužiteljici iznos od 6.753,48 kuna / 896,34 eura[1] / zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to navedeno u točki III. izreke. Pod točkom IV. izreke utvrđen je neosnovanim prijebojni zahtjev tuženika prema tužiteljici u iznosu od 1.407,85 kn i iznosa od 575,15 CHF s pripadajućim zateznim kamatama. Pod točkom V. izreke naloženo je tuženoj naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 9.496,88 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, od donošenja presude 24. lipnja 2022. pa do isplate.

2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom I., III., IV. i V. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 1.171,88 kn / 155,54 eura /.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 114/22, 153/23) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju žalitelj upire u žalbi, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. U svezi žalbenih navoda kojima tuženik obrazlaže svoje stajalište vezano uz subjektivnu i objektivnu nepristranost suda, smatrajući u bitnome da je potrebno razmotriti postoje li okolnosti u smislu članka 71. stavak 1. ZPP-a, odnosno situaciju da sudac ili njemu bliska osoba ima/ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom i/ili valutnom klauzulom neovisno da li kod tuženika ili drugih banaka ili da bliska osoba sucu zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu valja reći da je u konkretnom slučaju tuženik tražio izuzeće suca koji je sudjelovao u postupku te je rješenjem predsjednice suda prvog stupnja poslovni broj 29 Su-303/2021 od 28. lipnja 2021. odbijen zahtjev tuženika za izuzeće suca (list 472 spisa). Na žalbene navode da iz obrazloženja rješenja kojim je odbijen zahtjev za izuzeće suca koji je sudjelovao u postupku proizlazi da isti nema kredit kod tuženika, no da njegova supruga ima kredit koji je bio u CHF i konvertiran je u EUR, no nije pokrenula parnični postupak, valja reći da takva okolnost ne dovodi u sumnju nepristranost suca u smislu odredbe čl. 71. točka 7. ZPP-a pa stoga neosnovano tuženik upire na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti dijelova odredaba Ugovora o kreditu sklopljenog 22. travnja 2005. (dalje u tekstu; Ugovor o kreditu) koji se odnose na promjenjivost stope redovne kamate i valutnu klauzulu u švicarskim francima te radi isplate iznosa od 6.753,48 kuna / 896,34 eura / kao posljedice ništetnih odredbi Ugovora o kreditu.

8. Sud prvog stupnja je pobijanom presudom prihvatio zahtjev tužiteljice utvrđujući da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu od 22. travnja 2005. koji se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica za CHF i na promjenjivu kamatnu stopu te je posljedično naložio tuženiku isplatu iznosa navedenih u točki III. izreke obzirom da tužiteljica tvrdi da joj tuženik navedeni iznos duguje s osnova razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta i povećanja glavnice, nastale upravo zbog povećanja redovne kamate i tečajne razlike zbog valutne klauzule u CHF u razdoblju otplate kredita, u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,490% po Ugovoru o kreditu.

9. Između stranaka je nesporno da je tužiteljica kao korisnik kredita sklopila s tuženikom Ugovor o kreditu dana 22. travnja 2005. kojim se banka obvezala tužiteljici staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 23.250,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste važeće na dan korištenja kredita. Navedeni kredit je tužiteljici odobren na razdoblje od 15 godina, u 180 mjesečnih anuiteta uz kamatu od 5,490% godišnje, koja je promjenjiva sukladno odluci banke. Iz Ugovora o kreditu i pripadajućih isprava banke evidentno je kako mjesečni anuiteti koje je plaćala tužiteljica nisu uvijek iznosili kako je ugovoreno i oni su bili povećani po ugovornim odredbama o jednostranoj promjeni kamatne stope od strane tuženika i primjenom valutne klauzule.

10. Nije sporno da je tužiteljica kao korisnik kredita sklopila s tuženikom Aneks broj 1. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] dana 20. siječnja 2016. temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ 102/15; dalje u tekstu. ZID ZPK) kojim je izvršena konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u eur.

11. Odlučujući o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula te u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, a da o promjeni nije pojedinačno pregovarano, ništetna sukladno čl. 322. ZOO-a te čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 - dalje: ZZP/03). Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik kao banka odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi tužiteljici predočio i dao na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pa tužiteljica nije mogla niti imala mogućnosti utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu. Isto tako je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u čl. 7. Ugovora o kreditu nepoštena jer se o njoj nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati budući da je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru pa time položaj tužiteljice pri sklapanju ugovora o kreditu bio nepovoljniji pri čemu pravilno ističe da je tužiteljica pristupila sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

12. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da i ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 7. Ugovora o kreditu neodređena, a samim tim i nepoštena je se o njoj nije pregovaralo niti se moglo pregovarati prilikom sklapanja ugovora o kreditu s tim da je tužiteljica pristupila sklapanju ugovornih odredbi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu tih odredbi.

13. Tako je prvostupanjski sud na temelju, isprava priloženih u spisu i vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017 te primjenom odredbe čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 dalje: ZZP-a/03), te čl. 322. ZOO-a pravilno utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

14. S tim u vezi, valja reći da za nepoštenu odredbu o jednostranoj promjeni stope ugovornih kamata iz izvornog Ugovora o kreditu potrošač nakon zaključenog Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu nije vezan, jer se smatra kao da te nepoštene odredbe nikad nije niti bilo te je zamijenjena odredbama Anexa kao da je za sve vrijeme kredita isti bio denominiran u EUR s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi za kredite u EUR.

15. Neosnovani su žalbeni navodi kako tuženiku nije dana mogućnost da raspravlja te izvodi dokaze na okolnost informiranosti tužiteljice obzirom da je iz spisa razvidno da je tuženik na glavnoj raspravi održanoj 24. svibnja 2022. (list 607 spisa) izjavio kako nema daljnjih dokaznih prijedloga.

16. Stoga je valjalo je žalbu tuženika temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki 1. izreke potvrditi.

17. Nije sporno da su tužiteljica i tuženik 20. siječnja 2016. sklopili Aneks broj 1. Ugovora o kreditu broj 5102359668 kojim su sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj temelju 102/15 - dalje: ZID ZPK/15) izvršili konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

18. Međutim, nepravilno je sud prvog stupnja postupio kada je prihvatio zahtjev tužiteljice radi isplate smatrajući da iako su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita na koju je tužiteljica pristala da takvim postupanjem nije nastao novi ugovorni odnos, te je provođenjem vještačenja utvrdio je da tužiteljica i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka.

19. Prvostupanjski sud je primjenom 1111. i 1115. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti nalažući tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 6.753,48 kuna / 896,34 eura / eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

20. Tuženik tijekom postupka a sada i u žalbi osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva ističući da je tužiteljica s tuženikom dana 20. siječnja 2016. sklopila Aneks Ugovora o kreditu, kojim je na temelju Zakona izvršena konverzija osnovnog ugovora u kredit s valutnom klauzulom u EU sukladno odredbama ZID ZPK/15 temeljem kojeg su se suglasnom voljom ugovornih strana izmijenile odredbe osnovnog Ugovora o kreditu s učinkom sklapanja od dana sklapanja takvog ugovora na način da se položaj tužiteljice izjednači s položajem potrošača koji je koristio kredit s valutnom klauzulom, u EUR.

21. Međutim, ovaj sud ne može prihvatiti utvrđenje suda prvog stupnja da predmetnim Anexom ugovora o kreditu koji je zaključen temeljem ZID ZPK/15 da sklapanjem sporazuma o konverziji nije riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

22. Naime, ZID ZPK/15 je donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji se denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u €. Ovaj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.

23. Treba kazati da je ZID ZPK/15 bio predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH, ali je Ustavni sud RH ZID ZPK/15 ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I-3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

24. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15 bavio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020. Naime, VS RH je u tom predmetu na postavljeno pravno pitanje: ''Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli'', odgovorio da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno ZOO-a slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

25. U konkretnom slučaju između stranaka je nesporno da je predmetni Anex Ugovoru o kreditu sačinjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu.

26. U naprijed opisanim okolnostima, posebno imajući na umu da je predmetni Anex Ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.

27. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Anexom Ugovoru o kreditu, treba kazati da, sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u €, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19.b ZID ZPK/15.

28. Međutim, suprotno shvaćanju suda prvog stupnja to ne znači da je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, a ne i na otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti. Naime, sud prvog stupnja ocjenjuje da između stranaka nisu vođeni pojedinačni pregovori o kamatnoj stopi i da je visina kamatne stope ovisila isključivo o odluci banke bez jasno utvrđenih kriterija na koji se način ona utvrđuje, odnosno mijenja, a da pritom ZID ZPK/15 ne obuhvaća razliku preplaćenih anuiteta nastalih promjenom kamatne stope te da se tuženik konverzijom ne oslobađa obveze vratiti tužiteljici neosnovano naplaćeni iznos po osnovi nezakonitog uvećanja kamata.

29. Stoga se nepravilnim ukazuje shvaćanje prvostupanjskog suda kako sklapanjem Aneksa, sporazuma o konverziji nije riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer na činjenicu da izvršena konverzija uključuje i plaćanja učinjena po osnovi kamatne stope sasvim jasno i nedvosmisleno upućuje sadržaj odredbe čl. 19.c st. 1. toč. 2., 3. ZID ZPK/15 kao i odredbe čl. 19.c st. 1. toč. 4. i 5. istog Zakona koja uređuje pitanje načina iskorištavanja iznosa koji se odnose na prethodno izvršene uplate po osnovi osnovnog ugovora o kreditu. Naime, u skladu s točkama 1. i 2. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15, kamate i početno odobrena glavnica kredita koje su plaćene temeljem kredita u CHF pretvaraju se u kamate i glavnicu plaćenu u € u skladu s tečajem koji je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik (banka) na dan uplate primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u €. Naprijed navedene uplate su korištene, u skladu s toč. 4. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15, za namirenja anuiteta po osnovi konvertiranog kredita u €, uz iznimku uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije. To znači da je povrat preplaćenih iznosa ostvaren putem korištenja izvršenih uplata za otplatu dospjelih anuiteta kredita u €, koji je zamijenio kredit u CHF, na način da je, u ovisnosti o visini preplate, iznos preplate korišten za otplatu budućih obroka kredita u € u slučaju da preplata nije dovoljna za zatvaranje kreditnih obveza prema novom otplatnom planu ili je vraćen potrošaču u slučaju da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka u valutnoj klauzuli u € prema novom otplatnom planu (toč. 4. i 5. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15). Na taj su način nakon konverzije uplate koje je izvršio tužitelj kao potrošač po osnovi nepoštenih odredbi ugovora o kreditu iskorištene za otplatu njegova kredita u € i to radi nemirenja postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio prethodni otplatni plan za kredit u CHF.

30. Također valja reći da stroga pravila o konverziji i načinu njezina izračuna nisu narušila ravnotežu između tužiteljice, korisnice kredita kao potrošača i banke kao kreditora zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba kredita za CHF novim ugovornim odredbama, obzirom da je od odlučnog značenja i da je tužiteljica kao potrošač, u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK/15, informirana o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, imala mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.

31. Stoga, ovaj sud ocjenjuje da je sklapanjem predmetnog Aneksa broj 1. Ugovoru o kreditu na način propisan odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u € koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je tužiteljica kao korisnica kredita slobodno pristala.

32. Kada su, dakle, iznosi koje je tužiteljica platila više na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novi otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a na primjenu kojeg propisa upućuje odredba čl. 4. st. 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZID ZPK/15. Naime, konverzija izvršena prema ZID ZPK/15 je imala za posljedicu prestanak obveze tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužiteljici kao korisnici kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti, a time posljedično ni ništetnosti.

33. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio neosnovanim prijebojni zahtjev tuženika u iznosu od 1.407, 85 kn / 186,85 eura i iznosa 575,15 CHF za koji je utvrdio da je vještak pri obračunu uzela u obzir i rate kada je tečaj i/ili stopa kamate bila niža.

34. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 373. st. 3. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu pod točkom III. izreke i odbiti zahtjev tužiteljice kojim je tuženiku naložena isplata iznosa od 6.753,48 kuna / 896,34 eura/ eura tužiteljici.

35. Obzirom da je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka pod točkom V. izreke te odlučiti o troškovima temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a. Imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica u ovom sporu zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu, i to u pravnoj stvari u kojoj domaća sudska praksa nije ustaljena, ovaj sud naslanjajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava (primjerice F i Š, zahtjev broj 72152/13 presuda od 6. rujna 2016.) ocjenjuje da je, u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužiteljice na pristup sudu, usprkos činjenici da je tužiteljica djelomično uspjela u parnici, primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. To stoga, što tužiteljica, u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa kojemu nije obilježje stranačka ravnopravnost, nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena. U takvim okolnostima tužiteljica nije mogla biti svjesna da njezin zahtjev nema razumne izglede za uspjeh.

36. Stoga je valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoj trošak.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Grgić