REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-498/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-115/2021-2 od 13. studenoga 2024., kojim je potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-587/2018-32 od 9. prosinca 2020., u sjednici održanoj 27. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-115/2021-2 od 13. studenoga 2024. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-587/2018- 32 od 9. prosinca 2020. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o zahtjevu tužene za naknadu troška revizijskog dijela postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo financija, zastupani po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, da tužitelju EC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 2.362,30 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:
- 213,47 kn od 16.09.2013. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 223,64 kn od 16.10 .2013. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 204,19 kn od 16.02 .2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 410,52 kn od 16.05.2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 394,42 k n od 16.08 .2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 215,99 kn od 16.09 .2014. pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 197,21 kn od 16.11.2014. p a do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 430,74 kn od 16.06.2016 . pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,
- 72,11 kn od 16.12.2016 . pa do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31.7.2015. godine, a od 01.08.2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3% poena te da plati trošak parničnog postupka u iznosu od 4.218,75 kn zajedno s zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koja teče od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 8 dana.".
1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
"1. Odbija se žalba tužitelja i tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-587/18-32 od 9. prosinca 2020.
2. Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se odluka o parničnom trošku sadržana u presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-587/18-32 od 9. prosinca 2020. u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 331,80 EUR i sudi:
Nalaže se tuženiku platiti tužitelju daljnji trošak parničnog postupka od 331,80 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. prosinca 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračune za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.".
2. Rješenjem ovog revizijskog suda broj Revd-376/2025-2 od 25. veljače 2025. dopušteno je tuženoj podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:
"Kod obračuna prekovremenih sati, trebaju li se uzeti u obzir slobodni dani koji su utvrđeni evidencijom o radu i zamolbama za korištenje slobodnih dana s osnova prekovremenih sati bez obzira na činjenicu što poslodavac nije donio rješenje o korištenju istih?".
3. Tužena je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju. Tužena zahtijeva naknadu troška revizijskog dijela postupka.
3.1. Tužitelj se u odgovoru na reviziju protivi reviziji.
4. Revizija je osnovana.
5. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) revizijski sud u povodu revizije ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 2.362,30 kn s pripadajućim kamatama i to s osnova dijela plaće za ostvareni prekovremeni rad.
7. U revizijskom dijelu postupka suština spornog odnosa među strankama ogleda se u pitanju da li je tužitelj korištenjem 6 slobodnih dana i to: 23. svibnja 2016., 24. svibnja 2016., 23. veljače 2017., 14. svibnja 2017., 19. lipnja 2017. i 20. lipnja 2017. nagrađen za sporni prekovremeni rad.
7.1. Prvostupanjski sud prihvaća predmetni tužbeni zahtjev, između ostalog, iz razloga što tužena nije donijela rješenje o korištenju navedenih slobodnih dana.
7.2. Iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude proizlazi da prvostupanjski sud prihvaća i taj razlog za usvajanje predmetnog tužbenog zahtjeva.
8. Takav pristup nižestupanjskih sudova spornom odnosu među strankama je nepravilan, a radi čega je u postupku pred prvostupanjskim i u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11., tj. radi čega obje nižestupanjske presude imaju nedostatke radi kojih se ne mogu ispitati obzirom da ne sadrže jasne i potpune razloge o činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.
9. Naime, u situaciji kada tužena tvrdi da je tužitelj na ime ostvarenih sati prekovremenog rada koristio prije navedene slobodne dane, bilo je potrebno raspraviti i utvrditi tu činjenicu i to bez obzira da li je tužena donosila rješenja o korištenju slobodnih dana. U toj situaciji, na tuženoj je teret dokaza da bi tužitelj navedene dane koristio kao slobodne dane po osnovu ostvarenog predmetnog prekovremenog rada. Ukoliko bi tužena dokazala tu činjenicu, onda bi na tužitelju bio teret dokaza da je predmetne slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi, a ne po osnovi predmetnog prekovremenog rada. Ukoliko bi tužitelj tu činjenicu dokazao, onda bi imao pravo zahtijevati od tužene plaću za predmetni prekovremeni rad. To je ujedno i odgovor na predmetno pravno pitanje radi kojega je tuženoj dopušteno podnošenje revizije.
10. Kako nižestupanjski sudovi nisu postupili sukladno navedenom, to je valjalo temeljem odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
11. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama ponovno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu tužitelja te o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška, a u kojoj odluci će iznijeti jasne i potpune razloge o svim pravno odlučnim činjenicama.
12. Odluka o zahtjevu tužene za naknadu troška revizijskog dijela postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 27. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
