Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž Ob-25/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Stojić, odvjetnica u Slatini, protiv tuženice-protutužiteljice HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Filip Vukadinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, radi razvoda braka, odlučivanja s kojim će roditeljem dijete stanovati, osobnim odnosima djeteta i roditelja i uzdržavanja mlt. UA, zastupane po posebnom skrbniku ĐA, dipl. iur. u Centru za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, odlučujući o žalbi tuženice-protutužiteljice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob-170/2024-15 od 13. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija, a djelomično uvažava žalba tuženice-protutužiteljice te se presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob-170/2024-15 od 13. ožujka 2025.

- potvrđuje u dijelu pod točkom V. izreke, alineja prva, te u dijelu pod točkom VI. izreke glede visine određenog uzdržavanja u iznosu od 200,00 EUR

- preinačuje u dijelu pod točkom V. izreke, alineja druga u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje osobnih odnosa oca sa mlt. djetetom za vrijeme ljetnih praznika i sudi:

„za vrijeme ljetnih praznika dva tjedna, ali ne u kontinuitetu, već da tijekom ta dva tjedna, dva dana provede i s majkom“

- preinačuje u dijelu pod točkom VI. izreke koji se odnosi na dan od kojega treba plaćati uzdržavanje tako da se nalaže tuženiku doprinositi za uzdržavanje mlt. djeteta počev od 27. lipnja 2024., kao dana podnošenja (protu)tužbe.

II. Odbija se zahtjev tuženice-protutužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke razveden je brak između tužitelja-protutuženika (dalje u tekstu: tužitelj) i tuženice-protutužiteljice (dalje u tekstu: tuženica) koji je zaključen 24. rujna 2022. u [adresa], upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa], za 2022. godinu, pod rednim brojem 14. Pod točkom II. izreke odlučeno je da će mlt. UA, rođena **.**.2023., stanovati s majkom, na adresi majke djeteta. Roditelji će zajednički izvršavati roditeljsku skrb u odnosu na dijete, osim u dijelu odlučivanja o zdravlju djeteta, te upisa djeteta u vrtić i slobodne aktivnosti, u kojem dijelu će majka odlučivati samostalno (točka III.). Stranke kao roditelji su dužni razmjenjivati informacije o djetetu putem SMS poruka (točka IV.). Pod točkom V. izreke odlučeno je da će tužitelj kao otac ostvarivati osobne odnose s mlt. UA:

- svaki vikend u mjesecu počev od petka u 17,00 sati do nedjelje u 12,30 sati, a kada majka radi popodnevnu smjenu o čemu će prethodno obavijestiti oca djeteta, osobni odnosi oca i djeteta ostvarivat će se od petka u vremenu između 12,00 do 12,30 sati, te sve do nedjelje u 12,30 sati, time da će otac preuzimati dijete petkom, a majka vraćati dijete nedjeljom, te će se primopredaja djeteta petkom odvijati u parku Dore Pejačević u Virovitici, a nedjeljom kod dječjeg vrtića u [adresa], a primopredaja će se odvijati uz nazočnost člana obitelji tužitelja, odnosno tuženice,

- za vrijeme ljetnih praznika neprekidno dva tjedna, a za vrijeme zimskih praznika neprekidno tjedan dana sa svakim od roditelja,

- svaki drugi blagdan i državni praznik naizmjenično sa svakim od roditelja. Pod točkom VI. izreke naloženo je tužitelju doprinositi za uzdržavanje mlt. UA iznos od 200,00 EUR mjesečno počev od 13. ožujka 2025. kao dana donošenja presude, pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, sve na tekući račun majke. Pod točkom VII. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv navedene presude, kako to slijedi iz sadržaja žalbe, u dijelu točke V. i protiv točke VI. izreke žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka je odluka o načinu ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s ocem - ovdje tužiteljem tijekom vikenda i ljetnih praznika te odluka o uzdržavanju.

6. Neutemeljeno tuženica ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 8. ZPP jer relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke. Međutim, postojanje navedene relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, odnosno o spornim činjenicama koje je bilo potrebno utvrditi (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Revd-3325/21). Stoga, po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju nije počinjena navedena povreda, budući da iz provedenog dokaznog postupka slijedi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice primjenom članka 8. ZPP za donošenje odluke o zahtjevu stranaka.

7. Protivno navodima žalbe tuženice, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a niti neka druga bitna povreda na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP u vezi članka 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ). Naime, ispitujući pobijanu presudu utvrđeno je da je izreka presude razumljiva, ne proturječni sama sebi ni razlozima presude, te su u obrazloženju iznijeti razlozi o svim odlučnim činjenicama, a ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. U odnosu na žalbene prigovore tuženice navesti je da osnovno načelo kod odlučivanja o realizaciji osobnih odnosa djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje je da sud mora imati u vidu interes djeteta. Svrha je susreta da dijete sačuva osjećaj povezanosti, prihvaćenosti i pripadnosti s roditeljem s kojim ne stanuje i da i taj roditelj s kojim ne stanuje može utjecati na njegov razvoj.

8.1. Pobijana odluka o ostvarivanju osobnih odnosa mlt. djeteta i tužitelja donesena je sukladno odredbama članka 95. i članka 119. stavak 1. ObZ, rukovodeći se načelom najboljeg interesa djeteta, a na što obvezuje načelo sadržano u odredbi članka 3. stavak 1. Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine“, Međunarodni ugovori, broj 12/93 i 20/97).

8.2. Odlučujući o osobnim odnosima oca i djeteta prvostupanjski je sud pravilno odredio iste u skladu sa sporazumom roditelja s ročišta održanog 7. veljače 2025., na kojem su roditelji, dakle, i tuženica, bili osobno prisutni i na kojem je suglasno predloženo da se kontakti odvijaju upravo na način kako je to odlučeno pobijanom presudom. Pritom je sud imao u vidu činjenicu da je za psihofizički razvoj mlt. djeteta potreban kontinuirani odnos i kontakt s ocem, zdrava međusobna komunikacija roditelja, te da mlt. dijete ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s ocem, a da otac ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s mlt. djetetom.

8.3. U odnosu na žalbene navode tuženice valja prvenstveno odgovoriti kako se prvostupanjski sud prihvaćajući postignuti sporazum roditelja o načinu realizacije odnosa tužitelja s mlt. kćerkom rukovodio najboljim interesom djeteta, a što je u skladu i sa shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u brojnim odlukama po kojem u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta. Pritom Ustavni sud ističe da se u razrješenju obiteljskih odnosa, mora polaziti od uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obitelji te zaštite dobrobiti i prava djeteta, kao i odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta, a ispunjavanje tih okolnosti ocjenjuje se ovisno o specifičnim okolnostima pojedinog slučaja (odluka broj U-III-962/2016). Najbolji interes djeteta podrazumijeva što jasniju, predvidljivu i sigurniju okolinu za djetetovo odrastanje, što uključuje stabilnost, mir i odgovarajuću komunikaciju roditelja u vezi s roditeljskom skrbi. Roditelji u tom smislu moraju konstruktivno djelovati, iako izostanak njihove komunikacije ili narušena komunikacija ne mogu biti razlog za ograničenje susreta i druženja djeteta s jednim od roditelja ako nije došlo do narušenja odnosa tog roditelja i djeteta, osim ukoliko sud jasno ne utvrdi da je to u suprotnosti sa zaštitom dobrobiti i prava djeteta, najboljim interesom djeteta.

8.4. Odredba članka 119. ObZ propisuje ostvarivanje osobnih odnosa djeteta i roditelja. U stavku 1. propisano je kako dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovom pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi.

8.5. Sud prilikom odlučivanja o zahtjevu za ostvarivanje osobnih odnosa i po službenoj dužnosti pazi na dobrobit djeteta i ovisno o njoj odlučuje o postavljenim zahtjevima. Održavanje odnosa djeteta i roditelja koji s njime ne živi treba razmatrati prvenstveno kao pravo djeteta, jer su redoviti kontakti djeteta i s tim roditeljem važni za emocionalnu stabilnost, osjećaj prihvaćenosti, pravilan razvoj i odrastanje djeteta.

8.6. Prvostupanjski sud je, donošenjem odluke o osobnim odnosima oca s mlt. djetetom vodio računa o tome da oni, u navedenim okolnostima njihovog odvojenog života, budu što redovitiji, što proizlazi iz same odluke koja uzima u obzir praznike, blagdane, vikende, te činjenicu da bi se ti odnosi u pravilu trebali održavati prema sporazumu roditelja očito imajući na umu načelo razmjerne i najmanje intervencije u obiteljski život (članak 7. ObZ).

8.7. Međutim, uvažavajući činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o djetetu rođenom u siječnju 2023., kao i činjenicu da je doista mišljenje i prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Slatina od 17. listopada 2024. bilo da za vrijeme ljetnih praznika dijete boravi kod oca dva tjedna ali ne u kontinuitetu, već da tijekom ta dva tjedna, dva dana provede i sa majkom, to ovaj drugostupanjski sud imajući u vidu da je središnji subjekt ovih odnosa uvijek dijete sa svojim pravima, prvenstveno pravom na zdrav život (kako fizičkim, tako i psihosocijalnim i emotivnim), ali i pravom na pravilan odgoj u skladu s njegovom dobi i zrelosti, nalazi da je u tom dijelu valjalo prihvatiti žalbu tuženice kao osnovanu i odlučiti da za vrijeme ljetnih praznika dijete boravi kod oca dva tjedna ali ne u kontinuitetu, već da tijekom ta dva tjedna, dva dana provede i sa majkom, a u preostalom dijelu, koji se odnosi na odluku o održavanju osobnih odnosa oca i djeteta tijekom svakog vikenda, žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu, jer je u tom dijelu odluka suda u skladu s mišljenjem i prijedlogom Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Slatina, te u konačnici i sporazumom stranaka, kojeg je podržao i poseban skrbnik, pri čemu se taj sud donoseći pobijanu odluku, rukovodio interesom mlt. djeteta.

9. Što se pak tiče odluke o iznosu uzdržavanja, proizlazi da je ista donesena na temelju odredbe članka 310. stavak 1. ObZ, kao i članaka 307., 311. i 314. ObZ.

9.1. Suprotno žalbenim navodima tuženice, pravilno je prvostupanjski sud imajući u vidu visinu prihoda tužitelja, koje je u svojoj tužbi navela i sama tuženica, kao i tekuće troškove smještaja i putovanja u mjesto rada u Republici Njemačkoj, ocijenio i s obzirom na dob mlt. djeteta, koje je povjereno na skrb i odgoj majci, nalazeći da se mjesečne potrebe mlt. djeteta odnose na troškove prehrane, odjeće i obuće, higijenske potrebe, troškove stanovanja i druge potrebe primjerene njezinoj dobi i potrebama, pri čemu se pozvao i na Odluku o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta donesenoj sukladno članku 314. stavak 1. ObZ od strane Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike („Narodne novine“, broj 49/24) po kojoj minimalni novčani iznos potreban za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta koji je dužan plaćati roditelj koji ne živi s djetetom za dijete do 6 godina iznosi mjesečno prosječno 195,16 EUR, te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju naložio da za uzdržavanje plaća iznos od 200,00 EUR mjesečno, ali ne počam od dana donošenja presude kako je to odredio prvostupanjski sud, već od dana podnošenja (protu)tužbe, tj. 27. lipnja 2024., kako to s pravom prigovara tuženica, jer sukladno odredbi članka 426. ObZ sud će u postupku uzdržavanja djeteta uzeti u obzir sporazum stranaka samo ako je u skladu s dobrobiti djeteta, a što ovdje nije slučaj, zbog čega je u tom dijelu žalbu tuženice valjalo djelomično uvažiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude.

9.2. Slijedom navedenog paušalni prigovor tuženice da prvostupanjski sud nije realno odredio mjesečne potrebe mlt. djeteta, kao i prigovor da nisu pribavljeni podaci od nadležne Porezne uprave o imovinskim prilikama tužitelja, zbog čega da ona (tuženica) nije mogla objektivno odrediti potreban iznos uzdržavanja, ne dovode u sumnju pravilnost primjene materijalnog prava glede visine određenog uzdržavanja. Ovo tim više što visina prihoda tužitelja tijekom postupka nije bila sporna, a iz odredbe članka 313. stavka 3. ObZ proizlazi da sud može ako ocijeni da je to potrebno, dakle, nije dužan, zatražiti takve podatke.

10. Iz navedenih razloga, žalbu tuženice trebalo je djelomično odbiti, a djelomično uvažiti te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke (članak 368. stavak 1. ZPP i članak 373. stavak 3. ZPP).

11. Budući da je tuženica uspjela sa žalbom u razmjerno neznatnom dijelu, to je valjalo odbiti njezin zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP).

12. U nepobijanom dijelu pod točkom I. do IV. i VII. izreke, kao i nepobijanom dijelu točke V., prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku, 27. svibnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić