Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-112/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužiteljice ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri d.o.o. iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Primax d.o.o., [adresa], OIB: 73439384934, zastupanog po punomoćnici Almi Opačak, odvjetnici iz Slavonskog Broda, te umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i umješaća protiv presude Općinskog suda u Slavinskom Brodu poslovni broj Pr- 38/2020-84 od 9. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavinskom Brodu poslovni broj Pr-38/2020-84 od 9. listopada 2023. u točkama I i V izreke.

II Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika i umješača i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavinskom Brodu poslovni broj Pr-38/2020-84 od 9. listopada 2023. u točki II izreke u dijelu kojim je tužiteljici priznato pravo na naknadu troškova postupka do iznosa od 8.394,71 eura sa zateznim kamatama.

III Preinačava se presuda Općinskog suda u Slavinskom Brodu poslovni broj Pr-38/2020-84 od 9. listopada 2023. u točki II izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi trošak postupka preko iznosa od 8.394,71 eura do iznosa od 8.892,42 eura sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka za iznos od 497,17 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. IV Nalaže se tužiteljici u roku 15 dana naknaditi umješaču trošak sastava žalbe u iznosu od 84,41 eura.

V Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

„I Nalaže se tuženiku PRIMAX d.o.o., [adresa], OIB: 73439384934, da tužiteljici ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplati ukupan iznos od 13.519,08 eura (trinaest tisuća petsto devetnaest eura i osam centi) / 101.859,51 kn1 (sto jedna tisuća osamsto pedeset devet kuna i pedeset jedna lipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja:

- na neimovinsku štetu u iznosu od 13.160,73 eura (trinaest tisuća sto šezdeset eura i sedamdeset tri centa) / 99.159,52 kn2 (devedeset devet tisuća sto pedeset devet kuna i pedeset dvije lipe), teče od 19. listopada 2021. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023., do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a

- na imovinsku štetu za tuđu pomoć u iznosu od 358,35 eura (tristo pedeset osam eura i trideset pet centi) / 2.700,00 kn3 (dvije tisuće sedamsto kuna), teče od dana presuđenja tj. od 9. listopada 2023., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku PRIMAX d.o.o., Zadubravlje, Mirogojska ulica 29, OIB: 73439384934, da tužiteljici ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.892,42 eura / 66.999,94 kn4, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, tekućom od dana presuđenja tj. od 9. listopada 2023., do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Tužiteljica ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odbija se sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu:

- naknade imovinske štete u iznosu od 499,77 eura (četiristo devedeset devet eura i sedamdeset sedam centi) / 3.765,52 kn5 (tri tisuće sedamsto šezdeset pet kuna i pedeset dvije lipe),

- zakonskih zateznih kamata tekućih na naknadu imovinske štete od 27. studenog 2019. do 19. listopada 2021., te

- troškova parničnog postupka u iznosu od 2.480,40 eura / 18.688,57 kn.

IV Tužiteljica je oslobođena plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku.

V Tuženik PRIMAX d.o.o., [adresa], OIB: 73439384934 i umješač EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, odbijaju se u cijelosti sa zahtjevima za naknadu troškova parničnog postupka.”

2. Protiv te presude u dijelu kojim tuženik nije uspio u sporu žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga, dok se umješač žali zbog odluke o troškovima postupka, s tim da i tuženik i umješač traže naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalbe su osnovane samo u dijelu odluke o troškovima postupka.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14 i 70/19, 80/22), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje se ističu u žalbi.

Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje. Tuženi u žalbi preocjenjuje izvedene dokaze, ali njegovu ocjenu izvedenih dokaza ovaj sud kao drugostupanjski ne prihvaća.

6. Sud prvog stupnja je, osim u dijelu odluke o troškovima postupka, i pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Tužiteljica u tužbi navodi da je 29. listopada 2019., oko 11,00 sati, na adresi [adresa], prilikom obavljanja poslova na radnom mjestu pomoćnog radnika, došlo do štetnog događaja u kokirujem se stroj za proizvodnju PVC vrećica, prilikom micanja zaostalih dijelova najlonskih vrećica, pokrenuo i odrezao je četiri prsta lijeve ruke. U štetnom događaju zadobila je teške tjelesne ozljede zbog kojih je trpjela fizičke bolove i strah u sva tri stupnja intenziteta, za vrijeme kućnog liječenja bila joj je potrebna tuđa njega i pomoć, došlo je i do umanjenja životne i radne aktivnosti, kao i do naruženosti.

Nakon provedenih vještačenja tužiteljica je zatražila na ime naknade neimovinske i imovinske štete, i to za fizičke boli iznos od 8.000,00 kn, za strah iznos od 11.300,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti 28.125,00 kn, za duševne boli zbog naruženosti 55.500,00 kn, te za tuđu pomoć i njegu 2.700,00 kn, odnosno ukupan iznos od 105.625,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

7.1. Tužiteljica u tužbi navodi da se obratila osiguravatelju tuženika EUROHERC osiguranje d.d., sa odštetnim zahtjevom od 26. studenog 2019., po kojem ju je osiguravatelj tuženika izvijestio da je njezin odštetni zahtjev neosnovan pozivajući se na odredbu čl. 4. Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti kod ugovorenog pokrića odgovornosti prema djelatnicima, uslijed koje je isključeno pokriće zbog nekorištenja propisanih zaštitno-sigurnosne opreme za zaštitu na radu od strane djelatnika, ukoliko se ne utvrdi da do štete ne bi došlo da se navedena oprema koristila.

8. Po prijedlogu tuženika o otpočetoj parnici obaviješten je Euroherc osiguranje d.d., koji je u podnesku od 30. srpnja 2020., pristao biti umješač na strani tuženika.

8.1. Umješač je osporio tužbeni zahtjev i na temelju Uvjeta za osiguranje izvanugovorne odgovornosti, koji su sastavni dio police osiguranika, pozivajući se na isključenje iz pokrića iz čl. 4. st. 1. toč. 4. Uvjeta (štete uzrokovane namjerno, krajnjom nepažnjom), uz primjenu odredbe čl. 4. st. 1. toč. 7. Uvjeta. Također je umješač istakao da nije u obvezi u odnosu na tuženika, jer je radni stroj bio neispravan, to pozivom na odredbu čl. 4. st. 1. toč. 5. Uvjeta (neispravnost radnog stroja). Podredno je umješač naveo da tužiteljica nije bila osigurana navedenom policom jer u trenutku sklapanja police osiguranja nije bila zaposlena kod tuženika zbog čega nije obuhvaćena policom osiguranja naime, u trenutku sklapanja police osiguranja, osiguran je 31 djelatnik.

9. Tijekom postupka je utvrđeno sljedeće:

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu pomoćnog radnika u proizvodnji, temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog između parničnih stranaka 16. listopada 2019.,

- da je tužiteljica dana 29. listopada 2019., doživjela ozljedu na radu za vrijeme redovnog radnog vremena kod tuženika kada je na stroju za izradu PVC vrećica otvorila zaštitna vrata na stroju kako bi maknula zaostale dijelove najlonskih PVC vrećica ispod noža, što je rezultiralo odsijecanjem četiri prsta na njezinoj lijevoj ruci, uslijed čega je tužiteljica zadobila običnu tešku tjelesnu ozljedu,

- Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, ozljedu koju je tužiteljica zadobila 29. listopada 2019., priznao je ozljedom na radu dana 24. prosinca 2019., koja je evidentirana pod brojem OR153032910197/2019.

10. Sud pvog stupnja pravilno je odlučio o preinaci tužbe.

Naime, naznačavanje tužbenog zahtjeva u eurima ne predstavlja preinaku tužbe već usklađivanje sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 57/22, 88/22).

Nadalje, tužiteljica je na temelju iste činjenične osnove u podnescima od 15. lipnja 2021. i 7. listopada 2021. tražila više nego što je prvotno utužila iz razloga da tužbeni zahtjev prilagodi rezultatima raspravljanja. Prema čl. 190. st. 2. ZPP-a dopuštena je preinaka tužbe jer tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla do zaključenja prethodnog postupka odrediti točnu visinu tužbenog zahtjeva.

Na sjednicama održanim 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (Su-IV-47/2020-5), Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo je pravno shvaćanje kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2020., br. Su-1331- VI/02 i 1372-11/02, prema kojem shvaćanju se novi Orijentacijski kriteriji primjenjuju i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05. U obrazloženju toga pravnog shvaćanja između ostaloga je navedeno: "Izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.)."

Pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela VSRH pod brojem Su-IV- 47/2020-5, pravilno sud prvog stupnja tumači kao okolnost koja tužiteljici daje pravo da preinači tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je bez svoje krivnje nije mogla preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

Pri tome je pravno neodlučno što je psihijatrijsko vještačenje provedeno na prijedlog vještaka neurokirurga. Naime, upravo i okolnost da vještak neurokirurg predlaže da se provede psihijatrijsko vještačenje ukazuje na pravilnost zaključka da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Isto tako, tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla predložiti provođenje vještačenja po vještaku psihijatru s obzirom da kao laik po pitanju medicinske struke nema dovoljno znanja da pretpostavi da vještak neurokirurg neće imati dovoljno stručnog znanja da u cijelosti da procjenu zdravstvenog stanja tužiteljice nakon predmetne ozljede na radu.

11. Pravilno sud prvog stupnja navodi i to da bi nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila nakon naprijed navedenih okolnosti, a koja je uz to utemeljena na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, tužiteljici nametnula ograničenje prava na pristup sudu koje pravo je jedan vid „prava na sud“, sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava (Narodne novine - Međunarodni ugovoribroj 18/97,6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispr.,14/02, 1/06). U konkretnom slučaju, preinaka nije utjecala niti na dužinu trajanja postupka, a nedopuštanje preinake nepotrebno bi moglo dovesti do podnošenja nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, čime bi se nametnuo prekomjeran teret ne samo za tužiteljicu, nego i za tuženu stranu, te napose osim strogog i pretjeranog formalizma.

11.1. Zbog navedenoga, praillno je primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a, dopuštena preinaka učinjena u podnescima od 15. lipnja 2021. i 7. listopada 2021., te na ročištu održanom 22. kolovoza 2023.

11.2. Pravilno sud prvog stupnja zaključuje i to da je u konkretnom slučaju dopuštanje preinake svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

11.3. Tužiteljica je nakon zaključenja prethodnog postupka u podnescima od 15. lipnja 2021. i 7. listopada 2021., povećala tužbeni zahtjev sukladno provedenom medicinskom vještačenju i prema novim Orijentacijskim kriterijima, a što je mogla učiniti nakon vještačenja koje je provedeno nakon zaključenja prethodnog postupka, kao i nakon donošenja i zauzimanja pravnog shvaćanja VSRH kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete koji su u primjeni od 15. lipnja 2020., dakle nakon podnošenja tužbe u ovome predmetu.

11.4. Tužiteljica nije imala potrebna stručna znanja da u vrijeme zaključenja prethodnog postupka zna da je potrebno provesti i vještačenje po psihijatru pa određivanje i tog vještačenja i dopuštanje preinake tužbe nakon provođenja i vještačenja po vještaku psihijatru nisu povrijeđene odredbe ZPP-a o preinaci tužbe i provođenju dokaza te iznošenju činjenica. Onemogućavanje tužiteljice da dokazuje povredu prava na zdravlje u okolnostima kada vještak neurokirug sugerira da se provede i vještačenje po psihijatru jer je potrebno usko specijalistučko znanje iz područja psihijatrije predstavljalo bi pretjerani formalizam koji bi naštetio pravičnosti postupka na štetu tužiteljice.

12. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim i prigovor zastare. Tužiteljica je ozljedu na radu pretrpjela 29. listopada 2019., a tužbu je podnijela 23. ožujka 2020., čime je došlo do prekida zastare sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO).

Tužiteljica je u podnescima od 15. lipnja 2021. i 7. listopada 2021., povećala tužbeni zahtjev, te na ročištu održanom 22. kolovoza 2023., specificirala iznos utužen u kunama u valutu eura, dakle i sve preinake učinjene su u unutar zastarnog roka iz čl. 139. Zakona o radu (Narodne novine 93/14 - dalje ZR) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete. Odredbom čl. 139. ZR-a propisano je da ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Dakle, zastara bi mogla nastupiti najranije 29. listopada 2024., a to je svakako nakon preinaka koje je tužiteljica učinila tijekom ovog postupka pa je prigovor zastare svakako neosnovan iz ovog razloga.

13. Pravillo sud prvog stupnja zaključuje da iz dokaza provedenih proizlazi da je do ozljeđivanja tužiteljice došlo zbog propusta tuženika kao poslodavca u provedbi mjera zaštite na radu pobliže opisanih u nalazu i mišljenju vještaka zaštite na radu i zapisniku o inspekcijskom nadzoru.

13.1. Tuženik je postupio protivno odredbama čl. 27. st. 1., 2. i 3. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18), čl. 28. st. 1. istoga Zakona, u svezi sa odredbom čl. 4. st. 1. i 3. Pravilnika o osposobljavanju iz zaštite na radu i polaganju stručnog ispita (Narodne novine 112/14), čl. 32. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu, čl. 41. st. 3., 4. i 5. istoga Zakona, u svezi sa odredbom čl. 5. Pravilnika o uporabi osobnih zaštitnih sredstava (Narodne novine 39/06), te čl. 44. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu, u svezi sa odredbom čl. 9. st. 1., 2., 3. i 4. Pravilnika o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme (Narodne novine 18/17).

13.2. Tuženik nije planirao, pripremio i provodio radne postupke, te razradio i primjenjivao tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi sa radom, u skladu sa pravilima zaštite na radu i drugim propisima.

14. Tužiteljica je doživjela ozljedu na radu kod tuženika dana 29. listopada 2019., obavljajući poslove radnog mjestu pomoćnog radnika u proizvodnji, kada je na stroju za izradu PVC vrećica otvorila zaštitna vrata kako bi uklonila zaostale dijelove najlonskih PVC vrećica ispod noža, uslijed čega su joj odrezana četiri prsta lijeve ruke. Tužiteljica je i prije štetnog događaja sezonski radila kod tuženika počevši od 2015., ali ranijih godina radila je kao pomoćni radnik na stroju za proizvodnju lampiona, a 2019., prvi puta kao pomoćni radnik na stroju za proizvodnju PVC vrećica.

14.1. Kritičnoga dana, tužiteljica se ozlijedila neposredno poslije pauze oko 11,00 sati, kada je došavši do stroja na istome otvorila zaštitna vrata i stavila lijevu ruku ispod noža da ukloni ostatke PVC folije sa noža, u kojem trenutku se rukovatelj strojem za izradu PVC vrećica, TN, nalazio sa prednje strane stroja na kojem je na upravljačkoj ploči podešavao stroj za izradu drugih dimenzija PVC vrećica, pritisnuo je tipku START na upravljačkom uređaju i pokrenuo stroj, a da nije primijetio da se s bočne strane stroja, odnosno u opasnom području nalazi tužiteljica, dakle uključio je stroj dok je tužiteljica lijevu ruku imala ispod noža. Prema Pravilniku o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme, rukovoditelj mora s mjesta upravljanja nadzirati opasna područja radne opreme i osigurati da nijedan radnik nije u opasnom području, što je očito u konkretnom slučaju izostalo, pri čemu nije od utjecaja je li stroj bio u tzv. automatskom ili ručnom modu, koje načine rada stroja su u svojim iskazima spomenuli svjedok TN i zakonski zastupnik tuženika AN, posebno iz razloga što navedeni načini rada stroja, nisu bili poznati tužiteljici.

14.2. Pri obavljanju očevida, inspektorica rada utvrdila je da je zaštitni uređaj/senzor na stroju za izradu PVC vrećica na kojem je tužiteljica ozlijeđena, bio "onesposobljen", na način da je na senzoru bila nalijepljena ljepljiva traka, čime je bilo onemogućeno zaustavljanje stroja u slučaju otvaranja zaštitnih vrata i ulaska dijelova tijela radnika u opasno područje. Niti u postupku inspekcijskog nadzora, niti u ovome postupku, nije utvrđeno tko je na opisani način onesposobio stroj, ali utvrđeno je da to nije učinila tužiteljica koja uopće nije znala niti primijetila da je senzor oblijepljen selotejpom, a da je i primijetila, to njoj ne bi ukazivalo na opasnost za život i zdravlje.

14.3. Iz provedenih dokaza utvrđeno je i da tuženik tužiteljici nije osigurao predviđenu osobnu zaštitnu opremu.

14.4. Utvrđeno je i da tuženik tužiteljicu nije osposobio za rad na siguran način za obavljanje poslova pri kojima se ozlijedila.

Naime, praktična obuka radnika tuženika, uobičajeno je izvršavana tzv. "usmenom predajom", te je tužiteljica kritičnoga dana radila na način na koji su i druge radnice taj posao obavljale, a prilikom saslušanja u ovome postupku opisala je način čišćenja noža iskazujući da se nož čisti tako da se otvore vrata na stroju, da se rukom ulazi u unutrašnji dio stroja i čisti ostatak folije, da se stroj ne može pokrenuti kada su na njemu otvorena vrata, a vidjela je da tako radi i radnica HN, svjedokinja, koja je iskazala da je bilo nepisano pravilo da radnice koje rade na stroju trebaju očistiti nož i da se stroj ne može uključiti dok su vrata na stroju otvorena o kojem načinu rada je saznala od radnica koje su prije nje radile iste poslove, NN i SN, te da im je rečeno da kada se vrata stroja otvore, stroj prestaje raditi, što je inače do štetnog događaja i bio slučaj.

14.5. Tužiteljica nije imala odgovarajuću praktičnu obuku za rad na siguran način, a prije teoretske obuke odnosno testiranja, nije imala nikakvo predavanje niti je dobila literaturu iz koje bi se pripremila za testiranje, već je samo dobila testove koje je uz pomoć druge osobe ispunila i potpisala, što znači da je tužiteljica obavljala poslove čišćenja noža na stroju za izradu PVC vrećica, a da prethodno nije osposobljena za rad na siguran način za taj posao.

14.6. Pravilno sud prvog stupnja zaključuje da nije točan navod tuženika da u pomoćne poslove na liniji za proizvodnju PVC vrećica ne spadaju poslovi čišćenja stroja, te da je za čišćenje stroja isključivo zadužen radnik koji rukuje tim strojem, obzirom da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je bilo uobičajeno da poslove čišćenja stroja obavljaju pomoćni radnici u proizvodnji to iz razloga što kod tuženika nisu u potpunosti bili razrađeni radni postupci čišćenja noža na stroju, odnosno nije bilo jasno jesu li to poslovi radnika u proizvodnji (rukovatelja stroja) ili su poslovi pomoćnog radnika u proizvodnji, te napose tužiteljici nitko od nadređenih nije zabranio rad koji je obavljala u trenutku ozljeđivanja.

14.7. U postupku je utvrđeno da Program osposobljavanja radnika za rad na siguran način ovlaštenika poslodavca i povjerenika radnika za zaštitu na radu, kojega je 4. prosinca 2015., za tuženika izradio Brod-inspekt d.o.o., sadrži nekoliko Uputstava i Opća pravila, ali Opća pravila za siguran rad sa strojevima i uređajima i Uputstva za rad, nisu upute za rad na siguran način za rukovanje strojem za izradu PVC vrećica, niti upute za rad na siguran način za obavljanje poslova čišćenja noža na stroju za izradu PVC vrećica što znači da tuženik nije tužiteljici, niti radniku GN, kao niti ostalim radnicima, pisanim uputama osigurao provedbu sigurnog radnog postupka rukovanja strojem za izradu PVC vrećica i čišćenja noža na stroju, iako je zakonom propisano da je poslodavac obvezan upoznati radnike sa rizicima vezanim za njihovo radno mjesto i vrsti poslova koje obavljaju i upozoriti ih na opasnosti kojima su izloženi. Inspektorica rada utvrdila je da Program osposobljavanja, ne sadrži upute za rad na siguran način za rukovanje strojem za izradu PVC vrećica i upute za poslove čišćenja noža na tome stroju, a činjenica što je tuženik osigurao opće upute za siguran rad i pisane upute proizvođača, ne isključuju obvezu tuženika kao poslodavca da radnicima koji imaju pristup mjestima na kojima postoji ozbiljna opasnost, osigura upute za rad na siguran način za obavljanje poslova rukovanja i upravljanja strojem za izradu PVC vrećica i za obavljanje poslova čišćenja noža na stroju. Podredno se navodi i da Uputstva za rad nisu u potpunosti bila prevedena na hrvatski jezik, dakle nisu bila razumljiva radnicima.

14.8. Slijedom navedenoga, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tuženik kao poslodavac tužiteljice, istoj nije osigurao sigurno radno mjesto i sigurnu tehnologiju rada, niti joj je zabranio rad pri kojemu se tužiteljica ozlijedila.

Za organiziranu primjenu mjera zaštite na radu odgovoran je poslodavac i on se ne može izuzeti od te odgovornosti jer organizirana primjena mjera zaštita na radu zahtijeva stalni angažman, nadzor radnika, što je u konkretnom slučaju izostalo. Ukoliko tužiteljica nije poštivala obveze propisane Zakonom o zaštiti na radu, to ne može biti opravdanje poslodavca za manjkavo organiziranje i nadzor nad provedbom mjera zaštite na radu.

14.9. Pravilno navodi suda prvog stupnja i to da tužiteljici predmetno ozljeđivanje ne bi bilo priznato ozljedom na radu da je tužiteljica krajnjom nepažnjom uzrokovala svoje ozljeđivanje.

15. Dakle, u utvrđenim okolnostima pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se tužiteljica nije ozlijedila namjerno niti iz krajnje nepažnje.

15.1. Točno je da je tužiteljica imala pravo odbiti raditi i napustiti radno mjesto sve dok ju poslodavac stručno nije osposobio za rad na siguran način i osigurao joj sigurno radno mjesto, upute za siguran način rada i sigurnu tehnologiju rada, ali upravo zbog propusta u provedbi mjere zaštite na radu od strane tuženika, tužiteljica iz neznanja nije prepoznala razmjere opasnosti i rizik rada, te je dobiveni radni zadatak izvršila na način kako joj je u trenutku ozljeđivanja bilo omogućeno od strane tuženika kao poslodavca.

16. Prema odredbi čl. 111. st. 1. ZR-a, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

Odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18), propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

Iznimno, poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, kako je propisano odredbom čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu. Uz navedeno, poslodavac mora dokazati kumulativni uvjet za oslobođenje od odgovornosti da na te okolnosti nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, što znači da je teret dokaza da su ispunjene pretpostavke za oslobođenje ili umanjenje odgovornosti na temelju odredbe čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu, na poslodavcu.

16.1. Dakle, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju tuženik odgovara tužiteljici za nastalu štetu na osnovi kriterija objektivne odgovornosti, te je za zasnivanje odštetne odgovornosti odgovorne osobe, sasvim dovoljna činjenica prouzrokovanja štete

Kako tužiteljica nije bila osposobljena za rad na siguran način, niti je dobila odgovarajuće upute za rad, tuženik je odgovoran za nastalu štetu sukladno čl. 1045. st. 3. i 4. ZOO-a, u svezi s odredbom čl. 1063. i čl. 1064. ZOO-a.

Tuženik u ovome postupku nije dokazao da je do nastanka štetnog događaja došlo isključivom krivnjom, odnosno radnjom tužiteljice ili treće osobe koja se nije mogla predvidjeti i čije posljedice se nisu mogle izbjeći ni otkloniti, pa dakle nije dokazao postojanje razloga zbog kojih bi ga u konkretnom slučaju trebalo osloboditi odštetne odgovornosti, a nije dokazao niti postojanje uvjeta koji bi ga mogle djelomično ekskulpirati od odgovornosti za štetu koju tužiteljica trpi.

17. Na ime pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tužiteljica potražuje iznos od 13.660,50 eura, te na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć, iznos od 358,53 eura, što ukupno iznosi 14.018,85 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na neimovinsku štetu potražuje od 27. studenog 2019., a na imovinsku štetu od dana presuđenja.

17.1. Vještak neurokirurg u nalazu i mišljenju navodi da je tužiteljica nastradala pri radu za strojem koji se nenadano pokrenuo i ozlijedio joj prste lijeve šake, a isti dan se javila na pregled u kiruršku ambulantu gdje je utvrđena ozljeda: amputacija (otkinuće) II-V prsta lijeve šake u razini prvog i drugog članka.

Pri pregledu u ambulanti kirurg je utvrdio amputaciju četiri prsta lijeve šake, učinjena je hitna operacija kojom se pokušao spojiti treći prst, ali neuspješno, te je operacija završila potpunim otklanjanjem ostataka odrezanih prstiju. Nakon tri dana boravka na odjelu, tužiteljica je otpuštena na kućnu njegu, te je liječenje nastavila kontrolama kod kirurga u vidu redovitih previjanja. Rane su potpuno zacijelile, a na posljednjoj kontroli 18. studenog 2019., kirurško liječenje je završeno, te joj je preporučena fizikalna terapija i pregled psihijatra.

Vještak je opisao u nalazu daljnji tijek liječenja tužiteljice, koji su se sastojali u pregledima kod psihijatra 14. studenog 2019., 28. veljače 2020., 18. prosinca 2020., te zadnje kontrole kod psihijatra 19. svibnja 2021., zatim kod odlazaka na pregled fizijatru, te plastičnom kirurgu koji je tužiteljici preporučio postavljanje ukrasnih nadomjestaka prstiju - epiteze i elastične rukavice. Naveo je da se navedena ozljeda može uzročno-posljedično povezati sa predmetnim događajem od 29. listopada 2019., te da se ista ozljeda kvalificira kao obična teška tjelesna ozljeda. Na ročištu održanom 12. srpnja 2021., vještak je usmeno iznio nalaz i mišljenje, te odgovorio na primjedbe tuženika i umješača. Naveo je da primjedba koja se odnosi na trajanje liječenja kod psihijatra, nije točna jer je tužiteljica kod psihijatra odlazila na kontrole zbog psihičkog poremećaja koji traje oko dvije godine, pri čemu se nisu poduzimale nikakve nove mjere niti postupci, nego se održavalo postojeće stanje, što znači da se ne radi o privremenom psihičkom poremećaju, nego o posljedicama djelovanja stresa zbog gubitka dijela tijela koji tužiteljica nije mogla riješiti bez korištenja lijekova. Naveo je da je to liječenje dugoročno i nije izlječivo kao fizička ozljeda kada dio tijela zaraste. Psihijatrijsko liječenje podrazumijeva održavanje postojećeg stanja u svrhu prevencije pogoršanja ili komplikacija. Obzirom da je vještačenjem utvrdio da postoji i psihički poremećaj, iskazao je da smatra da taj dio treba ocijeniti vještak psihijatar i utvrditi je li kod tužiteljice postoje trajne posljedice. Iskazao je i da se tužiteljica prije štetnog događaja nikada nije liječila kod psihijatra, niti je uzimala lijekove tipa Helex koji je dobila od svoga liječnika opće prakse i koji je u uobičajenoj primjeni. Na kontroli 28. veljače 2020., navodi se da je dobila i novi lijek antidepresiv Esctiopram (Cipralex) koji od tada redovito uzima kao i Helex, što smatra kontinuiranom terapijom anksiozno depresivnog poremećaja koja niti na zadnjoj kontroli 19. svibnja 2021., ne popušta, te tužiteljica ostaje na istoj terapiji. Vezano za estetske nadomjestke prstiju tzv. epiteze i elastičnu rukavicu, iskazao je da je to zamjena za izgubljeni dio tijela, ali da se time ne mijenja status zaostalih posljedica jer je tužiteljica bez obzira na iste naružena, te joj je umanjena životna aktivnost i radna sposobnost, bez obzira što se može prikriti epitezom, iako funkcionalnost šake ostaje nepromijenjena. Predmet koji tužiteljica obuhvati zdravom desnom šakom, ne može na isti način obuhvatiti lijevom šakom jer epiteze nisu funkcionalne kao zdravi prsti, a iako lijeva šaka tužiteljici nije dominantna za pisanje i djelomično konzumaciju hrane, jednako je važna u svim drugim postupcima u kojima obje ruke izvršavaju radnje (oblačenje, obuvanje, skupljanje sitnih predmeta, vješanje rublja, pranje posuđa, priprema hrane, održavanje osobne higijene).

Utječu li psihičke posljedice predmetne nezgode na smanjenje životne aktivnosti tužiteljice, vještak se očitovao nakon što se izjasnio vještak psihijatar.

Vještak je na ročištu izvršio uvid u zdravstveni karton tužiteljice nakon čega je rekao da je i dalje mišljenja da je u ovome predmetu potrebna procjena liječnika psihijatra.

17.2. Nakon što je vještak psihijatar dostavio nalaz i mišljenje, vještak neurokirurg je naveo da je u nalazu i mišljenju, vještačio tjelesne ozljede tužiteljice, te procijenio da je kod iste došlo do trajnog umanjena opće životne aktivnosti u visini od 20%, a u tome nalazu nije uzeo u obzir psihičke posljedice povezane sa štetnim događajem. Slaže se procjenom vještaka psihijatra koji je PTSP tužiteljice ocijenio sa 10% umanjenja opće životne aktivnosti, te sa njegovom konstatacijom da je to teška psihička bolest.

17.3. Kako u svome vještačenju nije uzeo u obzir psihičke posljedice, smatra da se one moraju uzeti u definitivnu ocjenu trajnog umanjenja opće životne aktivnosti, a koju je on zbog tjelesnih ozljeda procijenio na 20%, a psihijatar zbog psihičkih posljedica na 10%, tako da je ukupno umanjenje opće životne aktivnosti tužiteljice zbog tjelesne ozljede i psihičkih posljedica, ocijenio u visini od 25%.

18. Rješenjem od 25. kolovoza 2021. sud prvog stupnja odredio je provođenje dokaza psihijatrijskim vještačenjem.

Vještak psihijatar je utvrdio je da tužiteljica do štetnog događaja nije imala kontakata sa psihijatrijskom službom. Mišljenje je vještaka da štetni događaj za tužiteljicu predstavlja teško psihotraumatsko iskustvo na osnovu kojega je kod nje došlo do razvoja posttraumatskog stresnog poremećaja zbog čega je dva tjedna nakon događaja, na preporuku traumatologa, započela sa psihijatrijskim liječenjem. U terapiju joj je uz Helex uveden i antidepresiv Escitalopram.

Vještak je zaključio da se kod tužiteljice radi o lakšem obliku posttraumatskog stresnog poremećaja kao posljedice izloženosti štetnom događaju, koji poremećaj ima obilježje kroničnosti, te će tužiteljica i u budućnosti trpjeti simptome istoga, a uslijed kojega poremećaja kod tužiteljice je došlo do umanjenja životne aktivnosti u opsegu od 10% u odnosu na prosječnu zdravu osobu slične dobi. Obzirom da je vještak kirurg procijenio umanjenje životne aktivnosti u opsegu od 20%, vještak psihijatar je naveo da sveukupno umanjenje životne aktivnosti tužiteljice iznosi 25%.

18.1. Na primjedbe tuženika vještak psihijatar je naveo da je posve irelevantno je li kod tužiteljice postavljena dijagnoza tenzijskih glavobolja ili anksioznog poremećaja prije nastanka štetnog događaja. Naveo je da je činjenica da u zdravstvenom kartonu liječnika obiteljske medicine postoje podaci da je kod tužiteljice još 2014., postavljena dijagnoza anksioznog poremećaja i ordiniran redovito anksiolitik Helex u dozi od 0,25 mg po potrebi. Također je učestalo postavljana dijagnoza glavobolje, koji podaci ukazuju da je tužiteljica imala i prije štetnog događaja određene psihičke smetnje što je bitan podatak koji ustvari ide u prilog tuženiku budući da se ne mogu sve smetnje koje aktualno postoje kod tužiteljice pripisati samo štetnom događaju. Zbog navedenoga je relativno nisko ocijenio umanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice od 10% vezano za PTSP, a napomenuo je da se npr. procjena invaliditeta na osnovi PTSP-a kod hrvatskih branitelja kreće do 60%. Napose je naveo da tuženik krivo zaključuje da se lakši oblik PTSP-a odnosi na neznatnu povredu prava osobnosti.

19. Na ročištu održanom 22. kolovoza 2023., vještaci medicinske struke usmeno su iznijeli nalaze i mišljenja, te su se usuglasili da tužiteljica trajno trpi duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u pogledu tjelesnih i psihičkih posljedica u ukupnom iznosu od 25%, te da je sveukupno liječenje tužiteljice u pogledu tjelesnih i psihičkih posljedica završeno 19. svibnja 2021.

20. Vještak neurokirurg je utvrdio da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta 2 dana nakon ozljede, bolove srednjeg intenziteta 10 dana, te bolove slabog intenziteta do 30 dana, kao i povremene bolove pri pokretima lijevom šakom koji ulaze u pojačane napore.

21. Imajući u vidu povredu prava tužiteljice na zdravlje, sud prvog stupnja pravilno je tužiteljici dosudio iznos od 5.794,61 eur.

22. Za naruženje isto tako pravilno je sud prvog stupnja tužiteljici dosudio iznos od 7.366,12 eura, a obzirom na veliki defekt lijeve šake koji "upada u oči" svakom sugovorniku jer se radi o otkrivenom i svakodnevno funkcionalnom dijelu tijela, postoji naruženost teškog stupnja svakodnevno vidljiva trećima.

23. Kako je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć 4 sata dnevno 30 dana, te 2 sata dnevno, također 30 dana, radi obavljanja svakodnevnih obiteljskih obveza, održavanja higijene, oblačenja i sl., primjenom čl. 223. ZPP-a pravilno je sud prvog stupnja tužiteljici dosudio tužiteljici za tuđu pomoć 358,35 eura koliko potražuje.

24. Na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, tužiteljici pripada pravo na zakonske zatezne kamate tekuće od 27. studenog 2019. kao dana podnošenja pisanog zahtjeva. Međutim, kako se tužiteljica na odbijajući dio prvostupanjske presude nije žalila, presuda je u dijelu kojim su joj zatezne kamate priznate od kasnijeg datuma postala pravomoćna.

25. Na novčanu naknadu imovinske štete za tuđu pomoć kao nenovčanu imovinsku štetu čija je visina određena prema cijenama u vrijeme presuđenja, zakonske zatezne kamate su tužiteljici pravilno dosuđene od tada.

26. Slijedom navedenoga, prvostupanjska je presuda u točkama I i V izreke potvrđena primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

27. Odluka o parničnom trošku pravilno je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a s obzirom da je tužiteljica uspjela u omjeru od 98,22%.

28. Međutim, osnovano tuženik i umješač navode da sud prvog stupnja tužiteljici nije mogao priznati trošak sastava više od 4 obrazložena podneska.

Naime, prema tbr. 8. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje OT) tužiteljici je mogla biti priznata naknada za najviše 4 obrazložena podneska, a ne 5 kako je to učinio sud prvog stupnja.

29. Ostali troškovi pravilno su ocijenjeni kao potrebni za vođenje postupka.

30. Zbog navedenoga je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu odluke o troškovima postupka na način da je zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava jednog podneska odbijen kao neosnovan.

31. Kako je žalba tuženika osnovana samo u dijelu odluke o troškovima postupka, primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe,

32. Umješaču koji se žalio samo na odluku o troškovima postupka priznato je pravo na naknadu troška sastava žalbe primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s Tbr. 10/5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u visini od 84,41 eura.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević