Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-310/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tihane Marije Miladin, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, suca izvjestitelja i člana vijeća te Vlatke Paškvalin Bošković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vinku Ljubičiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Promet d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 13421314997, radi utvrđenja nezakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-7201/2021-10 od 18. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-7201/2021-10 od 18. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena tuženikova Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od dana 15.rujna 2021.godine broj: 2344/1, radnika , BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] pa stoga radni odnos nije prestao i tuženik je dužan tužitelja vratiti na posao sve sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme pod brojem 1- 235/21 od 1.lipnja 2021.godine kojim je preuzeo obavljanje radnog mjesta vozača i to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak spora zajedno sa zakonskom zateznom kamatom propisanom u čl.29 stav 2 ZOOa, koja teče od dana presuđenja pa do isplate".
2. Tužitelj se žali protiv navedene presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže preinačiti pobijani dio presude i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška žalbe, podredno ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovni postupak.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet ove pravne stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od dana 15. rujna 2021. broj: 2344/1 nezakonita i nedopuštena te da ga tuženik vrati na posao sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme.
5. Suprotno navodima žalbe, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati. Pored toga, suprotno žalbenim navodima, ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), jer pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.
6. U odnosu na žalbene navode tužitelja, u kojima žalitelj preocjenjuje iskaze saslušanog svjedoka i svoj iskaz, na isto nije ovlašten, jer u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost zbog kojih razloga je, odnosno nije, prihvatio iskaz saslušanog svjedoka KĆ i tužitelja u ovom postupku. Ovdje valja posebno istaknuti da je sud pravilno cijenio izvješće tvrtke Euro Contego d.o.o. za detektivske usluge od 10. kolovoza 2021. i fotografije u tom izvješću sa iskazom tužitelja.
6.1. Tužitelju, također, valja odgovoriti u odnosu na žalbeni navod da je sud prvog stupnja učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi pogrešne primijene odredbe čl. 8. ZPP-a, da sud kod ocjenjivanja dokaza nije vezan za pravila o dokaznoj snazi izvedenih dokaznih sredstava, ali jest vezan pravilima iskustva, psihologije i znanosti općenito, a svakako i logike (tako i P, M. Građansko parnično pravo, Utvrđivanje činjenica, VII. knjiga, "Narodne novine", 2018., str. 474.). U tom su smislu upravo odlučujuća osnova za utvrđivanje istine sučevo poznavanje životnih zbivanja, njegova iskustva u ljudskoj zajednici i njegovo poznavanje ljudi, što znači njegove intelektualne i perceptivne sposobnosti te životno iskustvo. Stoga, upravo na toj osnovi, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud prvog stupnja donio je prvostupanjsku presudu.
7. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
8. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
9. Odmah valja istaknuti da se pravna načela ne primjenjuju mehanički već prema okolnostima pojedinačnog slučaja i u okviru prihvaćenih shvaćanja što je pravično i pošteno. Ima se smatrati da sudac koji odlučuje o pojedinačnom predmetu treba kod donošenja odluke odlučiti o primjeni prava, ali isto tako odluka suda treba biti pravedna.
9.1. Ovaj viši sud, kod donošenja predmetne odluke ima na umu pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama broj U-III-1348/2006 od 2. prosinca 2006. i U-III-2646/2007 od 18. lipnja 2008. da se sudski postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava, kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske te da se njihovo provođenje ne smije izjednačiti samo sa zahtjevom za zakonitošću postupanja suda, već mora uključiti i zahtjev da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju.
10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja pravilno je zaključio da je žalitelj u vrijeme dok se nalazio na bolovanju, osobno obavljao usluge taxi prijevoza te je tuženik osnovano odlučio, zbog skrivljenog ponašanja, donijeti pobijanu Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od dana 15. rujna 2021. godine broj: 2344/1.
11. Valja istaknuti da se radni odnos temelji na ugovoru o radu koji je po svojoj pravnoj prirodi ugovor građanskog prava sklopljen između radnika i poslodavca, te se prava i obveze iz takvog odnosa ocjenjuju isključivo u granicama individualnog radnog odnosa konkretnog radnika. Tužitelj sklapanjem ugovora o radu preuzima obvezu obavljati posao i za taj posao dobiti plaću, a nema pravo kršiti odredbe toga ugovora. Tužitelj je u konkretnom slučaju skrivljenim ponašanjem, za vrijeme bolovanja, obavljao privatni posao taxi prijevoz svojim osobnim automobilom marke Škoda Octavia karavan, registarske oznake [registarska oznaka] registriranog obrta [obrt], obrt za taksi prijevoz, vlasnik BĆ.
12. Tužitelj, uz to što neosnovano prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi pogrešne primijene odredbe čl. 8. ZPP-a, zapravo osporava i pravilnost primjene odredbe čl. 115. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje ZR) u okolnostima ovoga predmeta.
12.1. Prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik je dokazao postojanje svih povreda navedenih u Odluci o otkazu. Žalitelju valja ukazati da je za postojanje opravdanog razloga za otkaz dovoljno da je dokazao postojanje jedne od više povreda koje mu se stavljaju na teret, o čemu sud prvog stupnja daje jasne razloge.
13. Odredbom čl. 115. st. 1. t. 3. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Prema navedenoj zakonskoj odredbi za postojanje povrede iz radnog odnosa zbog koje poslodavac ima opravdani razlog radniku dati redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika potrebno je dokazati da je radnik kršio neku konkretnu obvezu iz radnog odnosa, a kako bi se radilo o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika.
14. Tuženik u Odluci o redovitom otkazu kao otkazni razlog navodi isključivo skrivljeno ponašanje radnika. Takvo ponašanje pretpostavlja ne samo namjeru, kao najviši stupanj krivnje, već i nehaj, kao blažu vrstu krivnje. Naime, skrivljeno ponašanje radnika, pretpostavlja ne samo namjeru, kao najviši stupanj krivnje, već nehaj, kao blažu vrstu krivnje (istovjetno stajalištu iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 284/2020-2 od 6. svibnja 2020.). Pored toga, za otkaz skrivljenim ponašanjem radnika dovoljno je da radnik krši obveze iz radnog odnosa do koje je došlo skrivljenim ponašanjem radnika, bez obzira da li je nastala šteta ili ne.
15. Ovaj viši sud prihvaća shvaćanje prvostupanjskog suda da je opravdan razlog za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem tužitelja, upravo to što je tužitelj u vrijeme kada je bio na bolovanju kao profesionalni vozač, obavljao privatni posao taxi prijevoz svojim osobnim automobilom registriranog obrta [obrt], obrt za taksi prijevoz, vlasnik BĆ.
15.1. Nastavno žalbenim navodima tužitelja da ga tuženik prije otkaza nije pismeno upozorio, valja reći da se takav prigovor tužitelja u ovom slučaju ne može prihvatiti. Odredbom čl. 119. st. 1. ZR prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, ovdje tužitelja, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. U ovom slučaju tuženik osnovano tužitelja nije pisano upozorio na obvezu iz radnog odnosa upravo zbog činjenice da je isti već ranije upozoravan, a u konkretnom slučaju tužitelj je za vrijeme bolovanja obavljao privatni posao taxi prijevoz svojim osobnim automobilom registriranog obrta [obrt], kako je navedeno u Odluci o redovnom otkazu ugovora o radu "u razdoblju deficita vozača kod Poslodavca zbog turističke sezone, pojačanog prometa i perioda godišnjih odmora", zbog koje okolnosti nije opravdano očekivati od poslodavca, ovdje tuženika da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, ovdje tužitelja pisano ga upozori na obvezu iz radnog odnosa.
15.2. Dakle, po nalaženju ovog višeg suda obzirom na prirodu, težinu i značaj povrede obveze iz radnog odnosa koja se Odlukom o redovnom otkazu ugovora o radu tužitelju stavlja na teret, u konkretnom slučaju nije bilo potrebe za prethodnim upozorenjem tužitelja na posljedice kršenja obveze iz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 119. st. 1. ZR. Stoga, shvaćanje je ovog višeg suda izostanak spomenutog upozorenja prije otkazivanja ugovora o radu iz razloga kršenja obveza iz radnog odnosa kao posljedice skrivljenog ponašanja zaposlenika ne čini otkaz nezakonitim (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revr 826/14-2 od 3. lipnja 2014.).
16. Prema odredbi članka 135. stavka 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.
16.1. U konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda, prihvaćajući pravno shvaćanje suda prvog stupnja, tuženik (poslodavac) te je razloge dokazao.
17. Žalitelju valja istaknuti da je pravo poslodavca hoće li se u slučaju utvrđenog počinjenja teške povrede radne obveze odučiti za izvanredni ili redoviti otkaz ugovora o radu.
17.1. Tuženik je u konkretnom slučaju tužitelju ugovor o radu otkazao redovitim otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem, a ne izvanrednim otkazom ugovora o radu, koji je također sankcija za povrede obveze iz radnog odnosa, a osnovna razlika između ta dva otkaza jest u težini povrede radne obveze, jer kada poslodavac izvanredno otkazuje ugovor o radu to u pravilu čini radi osobito teške povrede odredaba ugovora o radu od strane radnika, odnosno njegovog skrivljenog ponašanja zbog kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć (članak 116. ZR). Skrivljeno ponašanje radnika jedan je od razloga i za redovito otkazivanje ugovora o radu, međutim takvo (skrivljeno) ponašanje radnika ne podrazumijeva nužno teško kršenje obveze iz radnog odnosa. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 284/2020-2 od 6. svibnja 2020.).
17.2. Valja istaknuti da u sporovima, kakav je i ovaj, svaki slučaj valja individualizirati, jer odluka o dopuštenosti otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, a imajući na umu i da kod ocjenjivanja postoje li razlozi za otkaz ugovora o radu valja cijeniti ponašanje radnika u odnosu na obveze koje proizlaze iz naravi posla kojeg je morao obavljati. Smatra se da se radi o ukupnosti okolnosti koje obilježavaju cjelokupni radni odnos tužitelja te je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da u okolnostima predmetnog slučaja nije realno očekivati od poslodavca da u radnom odnosu zadrži radnika u kojeg je izgubio povjerenje.
18. Cjelokupan sadržaj žalbe tužitelja svodi se na osporavanje pravnog pristupa prvostupanjskog suda te osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud analizirao tužbu i dokumentaciju dostavljenu tijekom prvostupanjskog postupka kao i dokaze koje je proveo. Žalbeni prigovori sastoje se ustvari od iznošenja vlastitih zaključaka i predmnjeva – suprotno činjeničnim utvrđenjima suda prvog stupnja koji je pravilno odlučio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
19. Slijedom svega navedenog, kako pobijana presuda sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je pobijanom odlukom dana, po utvrđenju ovog drugostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima tužitelja, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno, već je primijenjeno upravo onako kako glasi (po pravilu Ita lex scripta est).
20. Zbog svega izloženog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 27. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Tihana Marija Miladin
