REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Gž Ob-15/2025-2

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić kao predsjednice vijeća, Marte Plančić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Tamari Vejnović Rovis, odvjetnici U Puli, protiv tuženika RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Vukelić Brčić, odvjetnici u Rijeci, uz sudjelovanje mlt. ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. HO, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po posebnoj skrbnici GO zaposlenoj u Centru za posebno skrbništvo, DJ Rijeka, Franje Čandeka 23 b, radi spora o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P Ob-57/2024-20 od 24. listopada 2024.g., dana 27. svibnja 2025.g.

p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e

I Odbija se žalba tužiteljice protiv dijela t. I izreke presude Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P Ob-57/2024-20 od 24. listopada 2024.g., kojim odbijen njezin zahtjev za ostvarivanje samostalne roditeljske skrbi nad mlt. ĆO, rođ. **.**.2018. god., OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. HO, rođ. **.**.2020.g., OIB: [osobni identifikacijski broj], u pogledu promjene prebivališta, odnosno boravišta, i u tom dijelu potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P Ob-57/2024-20 od 24. listopada 2024.g.

II Prihvaća se žalba tuženika protiv dijela t. I izreke presude Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P Ob-57/2024-20 od 24. listopada 2024.g. u dijelu u kojem određeno da će tužiteljica djelomično ostvarivati samostalnu roditeljsku skrb nad mlt. ĆO, rođ. **.**.2018. god., OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. HO, rođ. **.**.2020.g., OIB: [osobni identifikacijski broj], kao i protiv t. II i III u cijelosti, te se u navedenom dijelu t. I, te u cijelosti u t. II i III, ukida presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P Ob-57/2024-20 od 24. listopada 2024.g., i u istima vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Točkom I izreke prvostupanjske presude je odlučeno da će mlt. LO, rođ. **.**.2018. g., OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. HO, rođ. **.**.2020.g., OIB: [osobni identifikacijski broj], stanovati sa majkom NO 10, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi u [adresa], koja će ostvarivati djelomično samostalnu roditeljsku skrb, osim u pogledu bitnih osobnih prava djeteta što uključuje promjenu djetetovog osobnog imena, promjenu prebivališta, odnosno boravišta djeteta i izbor ili promjenu vjerske pripadnosti u kojem dijelu roditelji ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb; t. II izreke određeno ostvarivanje osobnih odnosa tuženika sa mlt. ĆO i mlt. HO na način:

- od dana donošenja presude prvih 6 mjeseci, svaku drugu subotu u mjesecu od 10,00 do 18,00 sati,

- slijedećih 6 mjeseci svaki drugi vikend u mjesecu od subote u 10,00 sati do nedjelju u 18,00 sati,

- protekom godine dana od dana donošenja presude svaki drugi vikend u mjesecu od subote u 10,00 sati do nedjelje u 18,00 sati, polovicu zimskih praznika i to 7 dana u kontinuitetu na način da prve godine provedu Božić sa ocem, a slijedeće godine provedu Novu godinu sa ocem i tako naizmjenično, 7 dana u kontinuitetu tijekom srpnja počevši od 1. srpnja, 7 dana u kontinuitetu tijekom kolovoza počevši od 1. kolovoza, te svaki drugi praznik i blagdan, sve na način da otac preuzima i vraća djecu na adresu na kojoj djeca stanuju sa majkom; te je t. III izreke prvostupanjske presude tuženik obvezan na ime uzdržavanja mlt. ĆO OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. HO OIB: [osobni identifikacijski broj] plaćati mjesečni iznos od po 172,67 EUR po djetetu, odnosno ukupno 345,34 EUR uplatom na račun tužiteljice NO otvoren kod poslovne banke, i to najkasnije do 15 u mjesecu za tekući mjesec počev od 15. svibnja 2024. godine pa dok za to budu postojali uvjeti.

2. Tužiteljica žalbom pobija dio t. I u kojem joj ograničeno ostvarivanje samostalne roditeljske skrbi u pogledu promjene prebivališta/boravišta djece uopćeno navodeći da je pobija iz svih žalbenih razloga, uz izričito isticanje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP) jer da pobijani dio prvostupanjske presude ne sadrži razloge za donošenje takve odluke, kao i da je takvom odlukom pogrešno primijenjeno materijalno pravo, konkretno čl. 105. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023 i 156/2023, dalje: Obz). Predlaže da ovaj sud uvaži njezinu žalbu na način da preinači u tom dijelu prvostupanjsku presudu i odredi da će tužiteljica samostalno ostvarivati roditeljsku skrb nad mlt. djecom stranaka glede promijene njihove adrese prebivališta/boravišta, podredno u tom dijelu ukine prvostupanjsku presudu i vrati tome sudu na ponovno odlučivanje, te potražuje troškove žalbenog postupka.

3. Tuženik, kao što to slijedi iz sadržaja žalbe ( žalbenim navodima potvrđuje da su on i tužiteljica sporazumni da djeca stanuju sa majkom, a iz djelomične socijalne anamneze sastavni dio koje su psihologijski nalazi i mišljenja stranka, proizlazi da je to i u najboljem interesu djece), podnosi žalbu protiv dijela t. I točke prvostupanjske presude kojim određeno djelomično samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi tužiteljice na mlt. djecom stranaka; te u cijelosti pobija t. II i III navedene presude. Ističe sve žalbene razloge iz čl. 353. st.1. t. 1. -3. ZPP-a, te posebno citira povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

3.1. Predlaže da ovaj sud uvažavanjem njegove žalbe preinači pobijane dijelove prvostupanjske odluke, podredno istu u tim dijelovima da ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu tuženika, niti je tuženik podnio odgovor na njezinu žalbu.

5. Žalba tužiteljice je neosnovana.

6. Žalba tuženika je osnovana.

7. U odnosu na žalbu tužiteljice, iz stanja spisa proizlazi:

- da su stranke živjele u izvanbračnoj vezi u kojoj je **.**.2018.g. rođen LO, te **.**.2020. HO;

- da su stranke zajedno sa djecom živjele u [adresa] na adresi [adresa];

- da je tužiteljica dana 27. prosinca 2023.g. obavijestila Područni ured u Rijeci, Zavoda za socijalni rad, da se od petka (dakle od 22. prosinca 2023.g.) s djecom nalazi kod sestre u [adresa] na adresi [adresa];

- da je tužiteljica podnijela prijavu protiv tuženika zbog kaznenog dijela nasilja u obitelji, dok iz spisa nije razvidan ishod te prijave već samo da je nadležno ODO rješenjem od 31. siječnja 2024.g. tuženiku naložili mjere opreza zabrane približavanja tužiteljici na razdaljinu bližu od 100 m, i zabranu uspostavljanja ili održavanje veze sa njom osim ukoliko se kontakt odnosi na mlt. djecu stranaka;

- da su stranke sporazumne da djeca stanuju sa majkom (tužiteljicom);

- da tužiteljica posjeduje zadovoljavajuće karakteristike za brigu o mlt. djeci i njihovim potrebama kao i kapacitete za kvalitetno ostvarivanje roditeljske skrbi;

- da kod tuženika nisu izražena psihopatološka odstupanja koja bi značajnije ometala izvršavanje roditeljske skrbi i ostvarivanje osobnih odnosa sa mlt. sinovima, ali da nema potrebne uvjete za skrb o djeci radi čega se ne može predlagati da mu djeca budu povjerena na stanovanje, i da mu se može omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa na način da ih posjećuje u [adresa], dok ne ostvari bolje socioekonomske uvjete;

- da je tužiteljica zaposlena u OB Pula i da namjerava ostati živjeti u [adresa] gdje da ima podršku, zbog koje podrške je prilikom odlaska iz Rijeke i odbila smještaj u sigurnu kuću;

- da je tuženik tijekom siječnja 2024.g. dao suglasnost tužiteljici za promjenu prebivališta zajedničke im djece na adresu kod njezine sestre u [adresa];

- da je tužiteljica odselila se od sestre i iznajmila stan u [adresa] na adresi [adresa];

- da je u svibnju 2024.g. tužiteljica od HZSR Područni ured Pula zatražila suglasnost za promjenu adrese prebivališta/boravišta djece sa jedne na drugu adresu u [adresa], ali do zaključenja raspravljanja, pa niti u vrijeme podnošenja žalbe nadležni ured u [adresa] da se o istom nije izjasnio, radi čega tužiteljica inzistira da joj se odlukom suda povjeri samostalno odlučivanje o promijeni prebivališta/boravišta djece, jer da je izvjesno da će kao podstanar mijenjati adrese.

8. Promjena prebivališta, odnosno boravišta djeteta je jedno od bitnih osobnih prava djeteta (čl. 100. st. 1. t. 2. Obz-a), a da bi sud povjerio jednom roditelju samostalno donošenje odluke o tom i ostalim bitnim osobnim pravima djeteta iz čl. 100. st. 1. Obz-a moraju postojati ozbiljni opravdani razlozi i treba ih promatrati prvenstveno s aspekta interesa i prava djeteta da ostvaruje osobne odnose sa drugim roditeljem, i nužnosti takve odluke u cilju zaštite prava i interesa djeteta posebice imajući u vidu posljedice odluka kojima se jednom roditelju povjerava samostalno zastupanje djeteta kada se radi o njegovim bitnim osobnim pravima. Upravo zbog toga su čl. 100. st. 3. i 4. Obz-a propisani izuzeci od pisane suglasnosti drugog roditelja kod promijene prebivališta/boravišta djeteta, uvjetovani suglasnošću HZSR.

8.1. U okolnostima konkretnog slučaja, gdje je tuženik već ranije (kada tužiteljica sa djecom iz Rijeke odselila u [adresa]) dao suglasnost za promjenu adresa djece, da je suglasan da djeca stanuju sa majkom, ne postupanje HZSR po traženju tužiteljice, posebice imajući u vidu da se radi o promjeni mjesta stanovanja na području istoga grada (za promjenu adrese prebivališta u drugom gradu tuženik dao suglasnost), ne predstavlja nužnost niti opravdan razlog zbog kojeg bi se istoj povjerilo samostalno odlučivanje o tom bitnom osobnom pravu djece, radi čega je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

9. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tuženika po ovlaštenju iz članka 365. stavak 2. dalje ZPP, na primjenu kojeg upućuje odredba članka 346. ObZ, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud odluku o ostvarivanju djelomične samostalne roditeljske skrbi tužiteljice u odnosu na zajedničku mlt. djecu stranka, kao i odluku o ostvarivanju osobnih odnosa tuženika sa zajedničkom im mlt. djecom donio protivno odredbi članka 360. ObZ, jer nije omogućio djeci, mlt. ĆO rođenom **.**.2018.g. i mlt. HO rođenom **.**.2020.g., da izraze svoje mišljenje o predmetnom postupku, niti je u obrazloženju pobijane odluke obrazložio posebno opravdane razloge zbog čega nije utvrdio mišljenje djeteta.

10. Prema Konvenciji o pravima djeteta od 20. studenog 1989. god., prema čl. 12. iste, države stranke osigurat će djetetu koje je u stanju oblikovati vlastito mišljenje, pravo na slobodno izražavanje svojih stavova o svim stvarima koje se na njega odnose, te ih uvažavati u skladu sa dobi i zrelošću djeteta. U tu svrhu djetetu se izravno ili preko posrednika odnosno odgovarajuće službe mora osigurati da bude saslušano u svakom sudskom ili upravnom postupku koji se na njega odnosi, na način koji je usklađen s proceduralnim pravilima nacionalnog zakonodavstva.

11. U predmetnom slučaju, a kako proizlazi iz spisa i pobijane odluke mlt. djeci stranka je u smislu odredbe čl. 240. Obz-a postavljen poseban skrbnik. Međutim, niti posebna skrbnica maloljetne djece nije dala svoje očitovanje na predmetni prijedlog (uopćeno se obratila sudu podneskom da će se očitovati nakon provedenog dokaznog postupka, a ročištima nije pristupala niti se očitovala na dostavljene joj isprave), niti iz spisa proizlazi da bi obavila razgovor sa maloljetnom djecom stranaka, čija prava i interese štiti u ovom postupku po zakonu.

11.1. Istina, prvostupanjski sud je prema stanju spisa zatražio mišljenje nadležnog HZSR, te u pobijanoj presudi navodi da je u okviru dokaznog postupka izveo dokaz pregledom mišljenja i prijedloga HZSR. Međutim, spis ne sadrži ni mišljenje ni prijedlog, već samo podneske nadležnih područnih ureda naslovljene kao prijedlog i mišljenje, a koji sadržajno predstavljaju nepotpunu socijalnu anamnezu svakog od roditelja djece, sastavni dio kojih su psihologijska vještačenja roditelja. Jedino što bi se moglo podvesti pod, opet djelomično mišljenje, jesu: dio psihologijske obrade tuženika prema kojem kod njega nisu izražena psihopatološka odstupanja koja bi značajnije ometala izvršavanje roditeljske skrbi i ostvarivanje osobnih odnosa sa mlt. sinovima, ali da nema potrebne uvjete za skrb o djeci radi čega se ne može predlagati da mu djeca budu povjerena na stanovanje, i da mu se može omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa na način da ih posjećuje u [adresa], dok ne ostvari bolje socioekonomske uvjete; te dio psihologijske obrade tužiteljice u kojem je dano mišljenje da NO posjeduje zadovoljavajuće karakteristike za brigu o mlt. djeci i njihovim potrebama kao i kapacitete za kvalitetno ostvarivanje roditeljske skrbi.

12. Obzirom da je, prema odredbi čl. 416. st. 1. toč. 1. ObZ prije donošenja odluke o roditeljskoj skrbi sud dužan omogućiti djeci da izraze svoje mišljenje, dužan je i u obrazloženju presude navesti je li djeci omogućeno da izraze svoje mišljenje, a ako im to nije omogućeno, dužan je u smislu odredbe čl. 360. st. 4. ObZ-a obrazložiti razloge zbog čega im nije omogućeno izraziti mišljenje. Kako prvostupanjski sud nije omogućio mlt. djeci da izraze svoje mišljenje na način propisan odredbom čl. 360. ObZ- a, niti je u pobijanoj presudi obrazložio razloge zbog kojih nije utvrđivao mišljenje djece, to pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati te je time počinjenja bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženik. Naime, iz spisa proizlazi da imenovani posebni skrbnik djece je samo formalno sudjelovao u postupku, ali iz spisa ne proizlazi da bi kontaktirao sa djecom, čime nije ostvarena svrha njegovog imenovanja, a posljedično tome izostala je zaštita interesa mlt. djece.

13. Uslijed naprijed opisanih manjkavosti, ni obrazloženje odluke prvostupanjskog suda o djelomičnom ostvarivanju samostalne roditeljske skrbi, kao i ostvarivanju osobni odnosa tuženika (oca) sa mlt. djecom, ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, u suprotnosti je sa stanjem spisa radi čega se ne može ni ispitati. Tako prvostupanjski sud odluku o djelomično samostalnoj skrbi tužiteljice u odnosu na mlt. djecu obrazlaže time da je tužiteljica (majka) ta koja dominantno skrbi o zajedničkoj djeci i potrebom da joj se olakša postupanje oko svakodnevnih aktivnosti, a odluku o ostvarivanju osobnih odnosa mlt. djece stranka sa ocem (tuženikom) donosi jedino i isključivo temeljem sporazuma roditelja na zapisniku od 24. rujna 2024.g., koju odluku obrazlaže uopćenom ocjenom najboljeg interesa djece, a koja ocjena uslijed naprijed opisanih manjkavosti, nema uporišta u stanju spisa, niti sud obrazlaže na čemu temelji svoju ocjenu najboljeg interesa djece, kako to u žalbi ističe tuženik.

14. Osnovana je i žalba tuženika protiv t. III izreke prvostupanjske presude kojom odlučeno o njegovoj obvezi uzdržavanja.

15. U konkretnom slučaju u odnosu na odluku o visini uzdržavanja prvostupanjski sud djelomično reproducira izvedene dokaze, te što je na temelju selektivne reprodukcije dokaza, utvrdio. Međutim, potrebno je utvrditi činjenice propisane odredbom čl. 307. ObZ-a glede potreba uzdržavane osobe kao i mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati, sve shodno odredbama čl. 311. te čl. 313. ObZ-a, a što je od odlučnog značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke o visini uzdržavanja.

16. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP- a u vezi čl. 346. ObZ-a prihvatiti žalbu tuženika protiv dijela t. I izreke pobijane presude kojim odlučeno o djelomično samostalnoj roditeljskoj skrbi tužiteljice u odnosu na zajedničku mlt. djecu, te u cijelosti u odnosu na t. II (odluka o ostvarivanju osobnih odnosa) i III (visina uzdržavanja), izreke te u tim dijelovima ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti ukazanu mu apsolutno bitnu povredu, te ponovnim izvođenjem izvedenih dokaza (dopunskim izvođenjem istih), u svrhu utvrđivanja odlučnih činjenica, pravilnom primjenom materijalnog prava (na mjerodavne odredbe kojeg mu ukazano ovom odlukom), donijeti novu na zakonu osnovanu presudu.

18. Ujedno, upućuje se prvostupanjski sud da u smislu odredbe čl. 342. ZPP-a, a kako je iz spisa očito da se radi o omašci u pisanju brojeva (datuma rođenja mlt. HO), po službenoj dužnosti donese rješenje o ispravku toga dijela t. I izreke presude od 24. listopada 2024.g.

19. Odluka o trošku temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a.

20. Odluka prvostupanjskog suda u nepobijanom dijelu t. I u kojem odlučeno da će mlt. djeca stranaka stanovati sa majkom (tužiteljicom) na adresi u [adresa], ostaje neizmijenjena (čl. 365. st.1. ZPP-a).

U Šibeniku, 27. svibnja 2025.g.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić