Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž Ob-22/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Denis Kulušić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženica: 1. TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Darjan Tarabarić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi 1. i 2. tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P Ob-106/2023-25 od 28. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. i 2. tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj P Ob-106/2023-25 od 28. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev 1. i 2. tuženice za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđeno je da je u trenutku smrti ŽL, umrlog **.**.2021. postojala izvanbračna zajednica između tužiteljice i pok. ŽL koja je započela u lipnju 2014., a prestala smrću pok. ŽL **.**.2021. Pod točkom II. izreke naloženo je 1. i 2. tuženici da solidarno u roku od 15 dana isplate tužiteljici parnični trošak u iznosu od 526,54 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijele 1. i 2. tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava njezine navode i predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Bez osnove tuženice ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 190. ZPP, jer relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke. U konkretnom slučaju, činjenica da je tužiteljica podneskom od 6. prosinca 2024. (po nalogu suda) uredila tužbu u pogledu datuma početka i kraja trajanja izvanbračne zajednice, time nije promijenila tužbeni zahtjev, te se dakle ne radi o preinaci, pa navedena okolnost nije ni mogla utjecati na pravilnost i zakonitost pobijane presude, niti je pak odlučujući o tako postavljenom tužbenom zahtjevu sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP.

5.1. Naime, o prekoračenju tužbenog zahtjeva radi se kada je suđeno više od onog što je zatraženo tužbenim zahtjevom ili nešto drugo (a ne ono što je traženo). Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja nije izašao izvan okvira činjenične osnove tužbe i tužbenog zahtjeva, jer je u ovom sporu tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje izvanbračne zajednice između tužiteljice i pok. ŽL, a o kojem zahtjevu je i odlučeno izrekom presude čime je sud prvog stupnja postupio u smislu odredbe članka 2. ZPP jer je sudio u granicama zahtjeva stavljenog u postupku (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-2031/2010).

6. Jednako tako, neutemeljeno tuženice ukazuju i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.

6.1. Naime, neosnovano žaliteljice ukazuju da pobijanu presudu nije moguće ispitati jer da sud prvog stupnja nije cijenio dokaze – račun za struju i HRT pristojbu iako ih je pregledao u dokazne svrhe, kao i da nije utvrđeno jesu li tužiteljica i pok. ŽL imali zajedničke prihode. Ovo stoga što se činjenica postojanja trajnije ekonomske zajednice mogla utvrditi i na temelju ostalih izvedenih dokaza tijekom postupka, pa tako i iskazom tužiteljice, čijem iskazu je prvostupanjski sud poklonio vjeru, a koja je u tom smislu navela da je bila zaposlena u školi kao spremačica, a ŽL da je imao svoju mirovinu, te da oni nisu dijelili troškove života već zajednički u tome sudjelovali i živjeli kao muž i žena.

6.2. Suprotno tvrdnjama žaliteljica, pobijana presuda sadrži razloge koji je pravno odlučno opravdavaju i iz kojih se može ispitati. Ti razlozi nisu ni nejasni niti proturječni, pa se pobijana presuda koja sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tužiteljice o predmetu spora, može ispitati. Zbog toga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.

7. Žaliteljice ne ukazuju na druge bitne povrede, a ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da su tužiteljica i pok. ŽL stanovali zajedno u stanu u [adresa] u [adresa], te da su njih dvoje našli najprije emocionalnu vezu, a potom i sve ono što sadržava pojam braka, tj. prava i dužnosti koja proizlaze iz braka, da je tužiteljica imala prijavljeno prebivalište na toj adresi od 5. srpnja 2016., da su mnogi svjedoci istakli da su viđali tužiteljicu i pok. Ivana zajedno u odlascima i vraćanju, da su mislili da su oni u braku, da su čak zajedno imali volju i želju učiniti radove u tom stanu kako bi im se poboljšali uvjeti života.

8.1. Nadalje je utvrđeno da su tužiteljica i pok. ŽL za vrijeme zajedničkog života bili prijavljeni na istoj zajedničkoj adresi, a činjenica da je pok. ŽL odlazio na selo kako bi pazio svoju majku, da nije takva da bi umanjivala činjenicu njihovog zajedničkog života, tj. njihove ekonomske i emocionalne zajednice s obzirom da je tužiteljica tijekom vikenda odlazila na selo i pomagala pok. Ivanu u brizi za njegovu majku, a nitko od saslušanih svjedoka pa ni tuženice nije negirao činjenicu da se tužiteljica jedno dulje vrijeme bila skrbila i brinula o majci pok. Ivana i to više mjeseci, kada je ova tijekom 2016. ili 2017. bila pala. Također, da je dva dana prije smrti došao u grad, bio je u banci kako bi podigao mirovinu, ona mu je ostavila ručak i uputu kako uključiti stroj za pranje rublja što je ŽL i napravio kako su se dogovorili, te otišao na selo gdje je sutradan umro.

8.2. Pravilno odlučne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje ocjenom iskaza stranaka, te posebice nepristranih svjedoka BLT, CL, FL koji su živjeli u istoj zgradi i viđali tužiteljicu i sada pok. Ivana te ih doživljavali kao bračni par, kao i svjedoka ŠL i AL, te je pravilno zaključio da je između tužiteljice i pok. Ivana postojala trajnija zajednica života koja je trajala od 2014. do 2021. godine kada je AL umro, a njihova zajednica da je imala potrebnu ekonomsku i drugu povezanost. Dakle, radilo se o emotivnoj vezi slobodnog muškarca i žene, koji su živjeli u izvanbračnoj zajednici koja je udovoljavala pretpostavkama i kriterijima izvanbračne zajednice u smislu odredbe članka 11. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ), a koja se u odnosu na bračnu zajednicu razlikuje samo u nedostatku formalno sklopljenog braka.

9. Žalbeni se navodi tuženica u bitnom svode na osporavanje ocjene dokaza prvostupanjskog suda i činjeničnih utvrđenja tog suda utemeljenih na ocjeni izvedenih dokaza, ali ne sadrže argumentirane i vjerodostojne tvrdnje koje bi činjeničnu podlogu na kojoj je utemeljena prvostupanjska presuda u dijelu koji se tiče postojanja izvanbračne zajednice tužiteljice i prednika tuženica mogle dovesti u sumnju.

9.1. Pritom je ukazati da isključivo sudovi, a ne stranke, imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP) pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što žaliteljice ocjenom i odabirom dokaza odlučnim za odluku nisu zadovoljne, sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljevo pravo. Bit je slobodne ocjene dokaza da se u danom slučaju ocjenjuje više međusobno proturječnih dokaznih sredstava i da im se u svakom pojedinom slučaju ocijeni pripadajuća dokazna snaga odnosno vrijednost.

9.2. Kako je sud prvog stupnja upravo tako i postupio, to žalbeni sud prihvaća kao pravilnu ocjenu dokaza prvostupanjskog suda.

10. Zajednica života neudane žene i neoženjenog muškarca koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici, a zajedno žive dulje od tri godine, koja je utemeljena na međusobnom poštovanju i pomaganju partnera, njihovoj ravnopravnosti i emotivnoj povezanosti, upućenosti jednog na drugog ima sve elemente izvanbračne zajednice čiji pravni učinak domaće pravo priznaje.

11. U konkretnom slučaju iz pravilno utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je izveo pravilan zaključak da je između tužiteljice i prednika tuženica pok. ŽL postojala takva trajnija životna, emotivna i ekonomska zajednica u kojoj su oni ostvarivali sadržaj braka koji se očituje u međusobnom dijeljenju životnih sadržaja u kojima su i jedan i drugi sudjelovali međusobno dijelili i svojim ponašanjem iskazivali volju za zajedničkim životnim partnerstvom i namjeru da njihova zajednica bude trajna.

12. Stoga je prihvaćanje tužbenog zahtjeva rezultat pravilne primjene materijalnog prava, odnosno odredbe članka 11. stavka 1. ObZ.

13. Budući da 1. i 2. tuženica u žalbi posebno ne obrazlažu žalbene razloge zbog kojih pobijaju odluku o troškovima postupka, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba 1. i 2. tuženice kojom se pobija odluka o parničnom trošku ukazuje neosnovanom.

14. Slijedom iznesenog, budući da nisu ostvareni žalbeni razlozi, a niti povrede zakona na koje je ovaj sud dužan paziti po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu 1. i 2. tuženica trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

15. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, pri čemu je (neodređen) zahtjev tuženica za naknadu troškova žalbe valjalo odbiti, jer sa podnesenom žalbom nisu uspjele (članak 154. stavak 1. ZPP).

U Šibeniku, 27. svibnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić