Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2377/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Marko Cvrković, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kojeg zastupa Marko Kallay, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kallay & Partneri d.o.o. iz Zagreba, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P- 318/2024-19 od 8. travnja 2025., dana 27. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-318/2024-19 od 8. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio rješenje kojim je odbio prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak uz naknadu troškova za sastav žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23 - dalje: ZPP) u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti propisanih odredbom članka 354. stavka 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju žalitelj upire u žalbi, budući da pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijanog rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je odbio prigovor mjesne nenadležnosti suda prvog stupnja i to slijedećih razloga.

8. Tužitelj je Općinskom sudu u Vinkovcima, podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti točke 3. točke 9. odredbi Ugovora o [broj kredita] od 9. svibnja 2007. a kojom se regulira naknada za obradu kredita koja iznosi 3.30 5 od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita, te točke 9. predmetnog ugovora o kreditu kojom je određeno kako je prijevremenu otplatu kredita, korisnik kredita to može učiniti samo uz suglasnost i uvjete koje odredi kreditor, jer su navedene naknade određene tipski bez mogućnosti pregovaranja sa tužiteljem kao korisnikom kredita. Slijedom navedenog tužitelj traži da se utvrde ništetnima i da su bez pravnog učinka navedene odredbe predmetnog ugovora o kreditu, te da se naloži tuženiku isplata iznosa od 310,15 eura i iznosa od 40,79 eura s naslova troškova obrade kredita.

9. Tuženik je prije upuštanja u raspravljanje istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti suda prvog stupnja pozivom na odredbe članka 46. i članka 48. ZPP-a te je naveo da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovoreno da je za sve sporove proizašle iz predmetnog Ugovora mjesno nadležan sud prema sjedištu Banke (tuženika) u ovom slučaju - Općinski građanski sud u Zagrebu.

10. Sud prvog stupnja je utvrdio da su stranke zaključile Ugovor o [broj kredita] od 9. svibnja 2007. kojim je člankom 12. tog Ugovora ugovoreno da je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta banke, odnosno sjedišta kreditora, tj. da su stranke ugovorile mjesnu nadležnost određenog suda sukladno odredbi članka 70. ZPP-a.

11. Međutim, valja istaći slijedeće:

- da se člankom 1. stavkom 3. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. (dalje: Direktiva) reguliraju nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima te se smatra nepoštenom ona jednostrana određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača,

- da opća klauzula nepoštenosti obuhvaća tri glavna kriterija i to da ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama, mora se protiviti načelu savjesnosti i poštenja,

- da su u konkretnom slučaju ispunjeni navedeni uvjeti jer je mjesna nadležnost određena u tipskom ugovoru, unaprijed formuliranom obrascu, pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka nije imala mogućnost pregovarati niti utjecati na njihov sadržaj,

- da je protivno načelu savjesnosti i poštenja kada stranke bez posebnog pregovaranja jedna drugoj uvjetuju nadležnost suda, čime u ovom slučaju tuženik sebe dovodi u znatno povoljniji položaj od tužitelja i time ga dovodi u neravnopravan položaj,

- da je Direktiva, iako se ne može primjenjivati direktno, implementirana u zakonodavstvo Republike Hrvatske pa tako i u danas važeći Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14., 110/15., 14/19. - dalje: ZZP) te u vrijeme sklapanja ugovora u Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03. - dalje: ZZP/03).

12. Stoga je pravilno sud prvog stupnja odbio prigovor mjesne nadležnosti temeljem odredbe članka 19. l stavka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16., 128/22. - dalje: ZPK) i pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Gr1-143/2019 od 11. prosinca 2019.

13. Prema odredbi članka 81. stavka 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredba članka 81. stavka 4. ZZP/03 propisuje kako je trgovac koji tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan to dokazati.

14. Prema tumačenju Suda Europske unije ovom slučaju, u presudi od 27. lipnja 2000., Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero i dr., spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98., obveza je nacionalnih sudova ex officio ispitivati nepoštenost spornih odredbi ugovora bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. Stoga je sud prvog stupnja pravilno, ex officio ispitivao nepoštenost sporne odredbe ugovora kojom je ugovorena nadležnost suda (prorogacijska klauzula).

15. Slijedom navedenog, a budući da tuženik u odgovoru na tužbu uz istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti niti tvrdi, a niti dokazuje, da se o ugovornoj odredbi sadržanoj u članku 12. Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, dolazi do primjene odredba članka 82. alineja 19. ZZP/03 koja određuje kako odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a poglavito odredba kojom se obvezuje potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije predviđena mjerodavnim pravom, odredba koja onemogućava izvođenje dokaza koji idu u prilog potrošaču ili odredba kojom se teret dokaza prebacuje na potrošača kada bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza ležao na trgovcu.

16. Članak 87. stavak 1. ZZP/03, propisuje kako je nepoštena ugovorna odredba ništetna zbog čega odredba Ugovora o kreditu gdje je ugovorena mjesna nadležnost suda predstavlja odredbu propisanu u članku 82. alineja 19. ZZP/03, jer su ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 81. stavka 1. ZZP. Sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP/03 takva se odredba smatra ništavom. Ovo zbog toga što je ugovorom ugovorena nadležnost suda u mjestu u kojem nije prebivalište potrošača - tužitelja pa je tako tužitelju otežano pravo na ostvarivanje njegovih prava iz ugovora pred sudom.

17. Stoga je odredba članka 12. predmetnog Ugovora koja sadrži sporazum o mjesnoj nadležnosti ništetna. Iz navedenih razloga proizlazi da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe članka 70. stavka 1. do 4. ZPP-a.

18. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor mjesne nenadležnosti, a imajući u vidu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Gr1-143/2019 od 11. prosinca 2019., a vezano uz primjenu odredbe članka 19. l stavka 1. ZPK.

19. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Sutkinja:

Jadranka Travaš