REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2296/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nedi Mihaljević, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ante Mihaljević i Neda Mihaljević u Zagrebu, protiv tuženice Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2291/2024-3 od 18. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-173/2020-39 od 13. ožujka 2024., u sjednici održanoj 27. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2291/2024-3 od 18. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-173/2020-39 od 13. ožujka 2024.

2. Tužitelj nije dostavio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je u odnosu na prvo pitanje riječ o pitanju koje polazi od suprotnih utvrđenja od onih u postupku, a preostala pitanja su u potpunosti u skladu sa ustaljenom praksom ovoga suda.

4. Naime, u odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje iz uvida u nižestupanjske odluke u potpunosti je vidljivo da je tuženici omogućeno raspravljanje u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP te da je određeni sudski vještak u cijelosti postupio prema zadacima suda te nije bilo nikakve potrebe za dopunskim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem kako to tvrdi tuženica. U odnosu na ostala postavljena pitanja nižestupanjske odluke ne odstupaju od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja primjerice u odlukama Rev-308/2022 od 19. travnja 2022., Revt- 249/2014 od 9. travnja 2015., Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

5. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješiti kao u toč. I. izreke.

6. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP pozivajući se na povredu temeljnih ljudskih prava koja se odnose na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH) te čl. 6. toč. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17

– dalje: Konvencija).

7. Međutim, ovaj sud je ocijenio da tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na koje se poziva u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP jer u prvostupanjskom postupku nije tuženici onemogućeno raspravljanje u smislu čl. 354. st. 2. toč.6 . ZPP jer je sudski vještak postupio po zadatku suda, a odbijanje dokaznog prijedloga dopune financijsko-knjigovodstvenog vještačenja od strane tuženice je bilo opravdano, obzirom da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje kao vjerodostojan, ispravan i zakonit. Također nižestupanjske odluke nisu arbitrarne i imaju dostatno obrazloženje u vezi odlučnih činjenica.

8. Obzirom na navedeno valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP riješiti kao u toč. II. izreke.

Zagreb, 27. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković