REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2036/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dejan Jakac, odvjetnik u Buzetu, protiv I. tuženika PČH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Ivan Smokrović odvjetnik iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka u Rijeci, II. tuženice VČ, nepoznatog boravišta, koju zastupa privremeni zastupnik Ivan Milanović, odvjetnik u Umagu – Umago, III. tuženika TČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], IV. tuženika KČ, nepoznatog boravišta, kojeg zastupa privremeni zastupnik Ivan Milanović, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlozima I. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-345/2024-3 od 15. siječnja 2025. kojom je dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-174/2023-81 od 1. prosinca 2023., na sjednici održanoj 27. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlozi 1. tuženika za dopuštenje revizije odbijaju se u dijelu koji se odnose na pravna pitanja, odbacuju u dijelu koji se odnose na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Prvo tuženik je podnio dva prijedloga za dopuštenje revizije naznačujući pitanja i pozivajući se na povrede temeljnih ljudskih prava, sve u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP).
2. Na navedene prijedloge nije odgovoreno.
3. Prijedlozi nisu ni osnovani u odnosu na naznačena pitanja niti dopušteni u odnosu na naznačene povrede temeljnih ljudskih prava.
4. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st. i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) utvrđeno je da je predlagatelj naznačio pitanja:
1. „Može li se tužitelj smatrati poštenim posjednikom u smislu odredbe članka 18. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koja čestica je u zemljišnim knjigama upisana na ime tuženika u različitim suvlasničkom omjerima te može li isti na temelju dosjelosti steći pravo vlasništva na dijelu navedene nekretnine, i to na način da se provede cijepanje sporne čestice te da se od iste formira nova katastarska čestica (sukladno skici lica mjesta vještaka), sve uzimajući u obzir činjenicu da je tužitelj sa 1. tuženikom zaključio Ugovor o uređenju međusobnih odnosa od dana 15. prosinca 2017. godine kojim je u članku 4. utvrđeno da „PČ ima interes za stjecanje suvlasničkih udjela na k. č. br [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (…)“, a iz kojeg Ugovora nedvojbeno proizlazi da je tužitelj znao da mu ne pripada pravo na posjed, odnosno da se ne smatra vlasnikom spornog dijela nekretnine?“ – u prvom podnesenom prijedlogu, te:
2. "Da li se vlasništvo stečeno dosjelošću prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koje nije upisano u zemljišne knjige može suprotstaviti vlasništvu stečenom temeljem pravnog posla onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri. upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano?"- u drugom prijedlogu.".
5. U obrazloženju prvog prijedloga predlagatelj ističe da je pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, posebice zbog toga što da odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske i praksa viših sudova kao i da praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije jedinstvena, te zbog toga što da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava (Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravo na pravično suđenje, te s njim u vezi načelo vladavine prava i jednakosti svih pred zakonom. Poziva se na odluke Županijskog suda u Zadru Gž-934/2022-2 od 5. listopada 2022, Županijskog suda u Velikoj Gorici Gž-970/2022-2 od 17. svibnja 2023., Županijskog suda u Splitu Gž- 1413/2022-3 od 20. listopada 2022., Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-857/13- 3 od dana 4. travnja 2018. U obrazloženju drugog prijedloga navodi da tužitelj nije pošteni posjednik dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a da to nisu bili niti njegovi prednici, budući da su svi oni oduvijek znali da je predmetna nekretnina knjižno vlasništvo druge osobe te da je tužitelj potpuno bespravno i bez ikakve pravne osnove i suglasnosti tuženika sporni dio predmetne nekretnine pretvorio u svoje dvorište.
6. I prvim i drugim prijedlogom predlagatelj u biti izražava svoje nezadovoljstvo pobijanom odlukom ističući bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešnu primjenu materijalnog prava, što nisu razlozi sami za sebe za dopuštenje revizije. Pitanje iz prvog prijedloga izrazito se odnosi na konkretnu situaciju i nedostaje mu element generalne primjenjivosti. Ono se odnosi isključivo na utvrđene činjenice i zaključke suda u ovom postupku. Stoga to pitanje nema opći karakter, u smislu da je odgovor na njega primjenjiv na neograničeni broj budućih slučajeva, pa ono stoga nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Odgovor na pitanje iz drugog prijedloga sadržan je u odredbi čl. 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. - pročišćeni tekst, 94/17. - ispravak pročišćenog teksta i 52/25.). Isto tako pitanje dobre vjere definirano je tim Zakonom (npr. čl.122. st. 2.) i ono je ovisno o utvrđenim činjenicama i vezano je za okolnosti svakog pojedinog slučaja.
7. Stoga je ocijenjeno da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nemaju zahtijevanu važnost jer ne ispunjavaju kumulativne pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije, pa je dijelom odlučeno kao u izreci na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP i prijedlozi su odbijeni.
8. U preostalom dijelu prijedlozi su odbačeni jer nije učinjeno vjerojatnim da bi došlo do povrede temeljnih ljudskih prava. U prvom prijedlogu predlagatelj je naznačio povredu prava na pravično suđenje, ali ne i koji aspekt tog prava je povrijeđen. Kako nižestupanjske odluke o odlučnim činjenicama imaju adekvatne, potrebne, razloge, zatim, ne nalazi se proizvoljnosti, a razlozi upućuju da su sudovi stvarno ispitali slučaju, to je zaključeno da su u smislu odredbe čl. 389. a st. 4. ZP prijedlozi u tom dijelu nedopušteni.
Zagreb, 27. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
