REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4724/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Kusalić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. Split, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Zadru br. Gž-631/2024-2 od 14. kolovoza 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. P-3503/2021-23 od 3. lipnja 2024., u sjednici održanoj 27. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice glede postavljenog pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru br. Gž-631/2024-2 od 14. kolovoza 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. P-3503/2021-23 od 3. lipnja 2024.
2. Prijedlog je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja za koje tuženica smatra važnima za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, ali i zbog povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske Ustav Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10 - službeni pročišćeni tekst – dalje Ustav) i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 – dalje Konvencija).
3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
4. Prijedlog dijelom nije osnovan, a dijelom nije dopušten.
5. Tuženica u prijedlogu postavlja sljedeće pitanje:
„Jesu li sudovi pogrešno primijenili institut stjecanja bez osnove kada su zbog ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, tuženika obvezali da na ime povrata stečenog bez osnove, tužitelju vrati glavnicu koja je nominalno veća o glavnice koju je tuženik neosnovano stekao, jer su prilikom odlučivanja o visini stečenog bez osnove uzeli u obzir samo iznose kada je tužitelj zbog porasta tečaja CHF, plaćao veće iznose od onih koje je trebao platiti po početnom tečaju CHF (tzv. pozitivne razlike), a bez umanjenja za iznose/koristi koje je tužitelj od takvih ništetnih ugovornih odredaba ostvario kada je zbog pada tečaja CHF (tzv. negativne razlike), odnosno da li sud pravilnom primjenom instituta stjecanja bez osnove treba temeljem materijalnopravnog prigovora tuženika glede visine tužbenog zahtjeva, jer je tužitelj u pojedinim razdobljima zbog oscilacija tečaja CHF u odnosu na HRK, tijekom otplate kredita plaćao manje iznose anuiteta no što bi platio po početnom tečaju, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan za iznos koji predstavlja negativne razlike?“.
6. Kao razlog važnost tuženica ukazuje na shvaćanje revizijskog suda u predmetu Rev-1277/2022, Revd-4393/2021.
7. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/ 23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, shvaćanje drugostupanjskog suda u skladu je sa shvaćanjem revizijskog suda izraženo u odlukama Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023., Rev- 457/2024-4 od 26. ožujka 2024., Rev-108/2024-2 od 17. rujna 2024. i dr., a ovaj se nalazi da bi trebalo preispitati ustaljenu sudsku praksu revizijskog suda. Osim toga, valja dodati da je upravo radi različitih shvaćanja Vrhovnog suda došlo do odlučivanja u proširenom vijeću u predmetu Rev-549/2023, kada je zauzeo shvaćanje s kojim je u skladu i pobijana odluka u ovom predmetu.
8. Slijedom navedenog valjalo je prijedlog za dopuštenje revizije, glede postavljenog pitanja, odbiti primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
9. Tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – pravo na pravično suđenje.
10. Prema shvaćanju revizijskog suda pobijana presuda nije arbitrarna već je utemeljena na pravilnoj primjeni materijalnog prava, pri čemu tuženica zapravo izražava svoje nezadovoljstvo odlukom revizijskog suda u predmetu Rev-549/2023-2 od 18. prosinca 2023. Kod toga se ponovno ističe da je upravo odlukom proširenog vijeća Vrhovnog suda usklađena praksa revizijskog suda.
11. Stoga tuženica nije učinila vjerojatnim da bi joj u postupku bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo – pravo na pravično suđenje, radi čega je u tom dijelu valjalo prijedlog tuženice odbaciti primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP
Zagreb, 27. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
