Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž R-36/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Čačić Brčić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Maje Skorić i Marte Plančić, kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, FAKULTET ŠUMARSTVA I DRVNE TEHNOLOGIJE, Zagreb, Svetošimunska cesta 23, OIB 07699719217, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Kosu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kos & Partneri j.t.d. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu pod brojem Pr-10222/2020-23 od dana 9. studenoga 2022. godine (ispravljene u adresi tuženika rješenjem istoga suda pod brojem Pr-10222/2020-29 od dana 3. siječnja 2023. godine), u sjednici održanoj dana 27. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke i odluci o parničnom trošku pod točkom II. izreke, potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem pod brojem Pr-10222/2020- 23 od dana 9. studenoga 2022. godine.

II. Uvažava se žalba tužitelja, te se u dijelu pod točkom II. izreke u kojem nije dosuđen daljnji trošak, preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o parničnom trošku na način da se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana, pored već dosuđenog parničnog troška u iznosu od 8.250,00 kuna/1.095,00 eura sa zateznim kamatama, tužitelju isplati i daljnji parnični trošak u iznosu od 82,95 eura/625,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 9. studenoga 2022. godine pa do isplate, i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 10.138,94 kune/1.345,66 eura sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose svakog 16. u mjesecu, u razdoblju od 16. siječnja 2016. godine do 16. veljače 2017. godine, kako je to pobliže navedeno u izreci presude (točka I. izreke), kao i parnični trošak u iznosu od 8.250,00 kuna/1.095,00 eura sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 9. studenoga 2022. godine do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv te presude, u dosuđujućem dijelu pod točkom I. i odluke o parničnom trošku pod točkom II. izreke, žalbu je izjavio tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijanu presudu način da odbije tužbeni zahtjev, a podredno da je ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, uz zahtjev za naknadu parničnog troška.

3. Protiv dijela odluke pod točkom II. izreke, u kojem nije dosuđen daljnji trošak (iznos od 625,00 kuna, odnosno 82,95 eura) žalbu je izjavio tužitelj, pobijajući je zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, u tom dijelu odluku o parničnom trošku preinači u skladu sa žalbenim navodima, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.

6. Premda prvostupanjsku presudu pobija i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, tuženik se stvarno žali i obrazlaže žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava glede ocjene pravne valjanosti i pravne naravi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine, pa kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni one bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tuženika podnesenu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, trebalo odbiti kao neosnovanu.

7. Sporno je u ovoj parnici da li je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kuna, temeljem članka III. i članka IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine za razdoblje od prosinca 2015. godine (sa dospijećem 16. siječnja 2016. godine) do siječnja 2017. godine (sa dospijećem 16. veljače 2017. godine).

8. Iz razloga pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud u postupku utvrdio:

- da je tužitelj zaposlenik tuženika na kojeg se primjenjuju odredbe Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 39/09, 124/09, dalje: ZPJS),

- da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju obračunavao i isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kune, odnosno u iznosima kako je to navedeno u obračunskim ispravama dostavljenim u spis,

- da su Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006. godine (dalje: Sporazum/2006) Vlada Republike Hrvatske (dalje: Vlada RH) i sindikati javnih službi, ugovorili povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini,

- da je dana 13. svibnja 2009. godine između Vlade RH i istih sindikata javnih službi sklopljen Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazuma/2009), kojim je privremeno zamrznuta osnovica za obračun plaće na razini iz 2008. godine, odnosno u visini od 5.108,84 kune, dok je člankom III. utvrđen način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaća u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS) ukaže na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP za dva tromjesečja uzastopno prosječno 2% ili više u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, a u članku IV. odredili su i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su dana 26. listopada 2011. godine Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili Izmjene i dopune Dodataka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma/2011), a kojim izmjenama je promijenjen članak III., članak IV. i članak VII. Dodatka Sporazuma/2009 na način da se uskladba odgađa za onoliko koliki je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. do V. tih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma/2011,

- da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma/2011 utvrđene i Odlukom Arbitraže od 7. prosinca 2011. godine (dalje: Arbitražna odluka),

- da pravnu valjanost Sporazuma/2006, Dodatka Sporazuma/2009 i Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma/2011 nijedan od potpisnika, pa i Vlada RH nije osporio u zakonom predviđenom roku,

- da su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. godine donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma/2011 (dalje: Vjerodostojno tumačenje),

- da je prema podacima DZS, negativni rast BDP-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. godine do zaključno trećeg tromjesečja 2014. godine, tj. uzastopno 12 tromjesečja, dok je u drugom tromjesečju 2015. godine BDP bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, da je u trećem tromjesečju 2015. godine BDP realno bio veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, te da je za četvrto tromjesečje 2015. godine BDP realno bio veći za 1,9% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine,

- da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Petra Blaškovića iz Centra za financijsko vještačenje d.o.o. na koje stranke nisu imale primjedbe, utvrđeno da potraživanje tužitelja iznosi 10.138,94 kune,

- da nije nastupila zastara potraživanja, budući da je tužba podnesena u roku od pet godina iz članka 134. Zakona o radu/2014 (imajući u vidu dan dospijeća najstarijeg potraživanja).

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju na radu kod tuženika dosudio razliku manje isplaćene plaće u utuženom razdoblju po osnovi uvećanja plaće primjenom osnovice od 5.415,37 kuna, budući da je tužitelj u utuženom periodu bio u radnom odnosu sa tuženikom temeljem ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, a djelatnost tuženika je obuhvaćena člankom 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/2001), dok je pobijana odluka u skladu sa propisima materijalnog prava sadržanog u odredbama članka 2. ZPJS, Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine" broj 40/2009) i Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine" broj 123/2016) u vezi Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine" broj 141/2012, 150/2013, 153/2013 i 24/2017, dalje: TKU/12).

10. Tuženik u žalbi ponavlja prigovore koje je isticao i tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom, pa tako prigovore koji se odnosi na pravnu valjanost i pravnu narav Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma/2011, te posljedično tome i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. godine, te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. godine Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma/2011 u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazuma, a koji su pravilno po prvostupanjskom sudu ocijenjeni neosnovanim.

11. Člankom 2. ZPJS propisan je način određivanja osnovice plaće u javnim službama, koja osnovica se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.

12. Tužbeni zahtjev kojim je zatražena isplata razlike plaće temelji se na činjenici zabilježenog rasta bruto društvenog proizvoda od 1,2% u drugom tromjesečju 2015. godine, te od 2,8% u trećem tromjesečju 2015. godine, što daje aritmetičku sredinu od 2,0% prema objavljenim podacima DZS, te na osnovici iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma/2011, kao i na Arbitražnoj odluci. Navedenom odredbom izmijenjen je članak III. Dodatka sporazuma/2009 tako da uz naslov „Način povrata osnovice" glasi: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje 3 stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama."

13. Nadalje, člankom 49. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 84/07, dalje: TKU/07) koji su sklopili Vlada RH i osam sindikata javnih službi propisano je: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen između sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske 23. studenoga 2006. godine i svi sporazumi koji iz njega proistječu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, pa su time ugovorne stranke TKU/07 prihvatile i sadržaj Sporazuma/2006 kao dio sadržaja TKU/07.

13.1. Odredbom članka 51. stavak 4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine" broj 115/10, dalje: TKU/10) propisano je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine i sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima.“

13.2. Odredbom članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora/2012. godine propisano je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine, te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određeni tim samim dokumentima“.

14. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud pravilno prihvatio tužbeni zahtjev uz primjenu pravnog shvaćanja prema kojem Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma/2011 predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbi članka 2. ZPJS, kao i da su uvjeti za povećanje osnovice ispunjeni krajem 2015. godine.

14.1. Naime, odredbom članka 2. ZPJS („Narodne novine“ broj 39/2009) koji je stupio na snagu 1. travnja 2009. godine bilo je propisano da osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom, dok je odredbom članka 3. propisano da danom stupanja na snagu ZPJS prestaju važiti odredbe članka 5. stavak 2. i 3. Zakona o javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01, dalje: ZoJS/01) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenog određivanja, a koji su doneseni prije ZPJS/01 ili na bilo kojem drugom pravnom temelju.

14.2. Međutim, odredbom članka 2. Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 124/09) izmijenjen je prijašnji članak 2., te je propisano da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom.

14.3. Prema pravnom stanovištu ovog drugostupanjskog suda, ugovorne strane su potpisivanjem TKU/12 ugovorile da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazuma/2011 i Arbitražnoj odluci, pri čemu su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma/2011 donesene nakon Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaća u javnim službama („Narodne novine“ broj 124/09) koji je stupio na snagu 24. listopada 2010. godine, slijedom čega su bile na snazi u utuženom razdoblju.

15. U odnosu na pravnu narav Izmjena i dopune Dodatka Sporazuma/2011, ovaj drugostupanjski sud smatra da se radi o odredbama Kolektivnog Ugovora, jer su u preambuli Izmjena i dopuna navedeni uvjeti za povećanje osnovice za određivanje plaće, odnosno, navedene su četiri faze za osiguranje primjerene i pravedne cijene rada, zatim očuvanje postojeće razine plaća i standarda zaposlenika u vrijeme krize i recesije, vraćanje osnovice za plaće koja je vrijedila za mjesec siječanj 2009. godine, vraćanje pariteta između plaća koje su bile u 2008. godini i dogovor o ostvarivanju ciljane cijene rada i dinamike njenog dostizanja.

16. Nadalje, budući da tuženik osporava pravilnost procedure pregovaranja u postupku donošenja Sporazuma/2006, a time posljedično i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma/2011, sa pozicije tvrdnje da se ne radi o kolektivnom ugovoru u čijem donošenju je sudjelovao propisno sastavljen pregovarački odbor, odredbom članka 195. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ – pročišćeni tekst 137/04) jednako i prema istovjetnoj odredbi članka 254. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) propisano je da ako je na području za koje se sklapa kolektivni ugovor zastupljeno više sindikata, odnosno udruga sindikata više razine – da onda, poslodavac ili više poslodavaca, te udruga poslodavaca više razine, može o sklapanju kolektivnog ugovora pregovarati samo s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, pa je za zaključiti da je obveza poslodavca, odnosno vlada RH, bila da pregovara sa propisno sastavljenim pregovaračkim odborom, slijedom čega se nepostupanje u skladu sa navedenim, ne može staviti na teret tužitelju.

17. Nije upitan ni rok važenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma/2011, jer je isti prema članku XI., zaključen na pet godina, slijedom čega je trebao biti u primjeni do 26. listopada 2016. godine, međutim, odredbom članka 199. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19) propisano je da nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravila koja uređuju, između ostalog, sadržaj radnog odnosa, i dalje se primjenjuju kao dio sklopljenih ugovora o radu, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, pa je rok važenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma/2011 bio do 26. siječnja 2017. godine, slijedom čega se primjenjuje i na plaću iz siječnja 2017. godine, koja dospijeva u veljači 2017. godine.

18. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio i odredbe Izmjena i dopuna Sporazuma/2011 koje se odnose na usklađivanje pariteta, a pravno stanovište prvostupanjskog suda u cijelosti je podudarno sa pravnim stanovištem sadržanim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. godine (u postupku u kojem je dopušteno podnošenje revizije Republici Hrvatskoj kao umješaču) prema kojem dan početka primjene uvećane osnovice iz članka III. u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma/2011 za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativan rast od listopada 2011. godine do rujna 2014. godine (za 12 tromjesečja), te koje pravno stanovište kao pravilno, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

19. Neosnovana je žalba tuženika i u odnosu na dosuđujući dio odluke o parničnom trošku, jer je o zahtjevima stranaka prvostupanjski sud odlučio u skladu sa odredbom članka 154. stavak 1. ZPP, uz odgovarajuću primjenu odredbe članka 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14 , 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa), dok tuženik sadržajem žalbe ne konkretizira troškove tužitelja koje nalazi neopravdanim, kao ni razloge zbog kojih konkretni troškovi ne bi bili nužni za vođenje parnice, a drugostupanjski sud o pravilnoj primjeni materijalnog prava kod odluke o parničnom trošku ne vodi računa po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

20. Slijedom navedenog, žalbu tuženika u odnosu na dosuđujući dio pod točkom I. izreke prvostupanjske presude, kao i pod točkom II. izreke, trebalo je u cijelosti odbiti i presuditi kao u izreci (članak 368. ZPP).

21. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen jer isti nije uspio u ovom žalbenom postupku (članak 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 154. stavak 1. ZPP).

22. Osnovana je žalba tužitelja protiv dijela odluke pod točkom II. izreke u kojem nije dosuđen daljnji trošak, jer bi kod pravilno utvrđenih parničnih radnji u visini od 550 bodova, pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju trebalo utvrditi trošak u iznosu od 5.500,00 kuna (a ne 5.000,00 kuna, kako je to pogrešno obračunao prvostupanjski sud), slijedom čega i PDV od 25% na ukupan trošak iznosi 1.375,00 kuna (a ne 1.250,00 kuna), pa ukupan trošak parničnih radnji iznosi 6.875,00 kuna, a kada se tome doda trošak vještačenja od 2.000,00 kuna, ukupan trošak iznosi 8.875,00 kuna, slijedom čega je kod dosuđenog iznosa od 8.250,00 kuna, tužitelju trebalo dosuditi daljnji trošak od 625,00 kuna, odnosno 82,95 eura sa pripadajućim zateznim kamatama .

23. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška je odbijen, jer isti nije utužen određeno u odnosu na visinu (članak 164. stavak 1. i 2. ZPP).

U Šibeniku, 27. svibnja 2025. godine

PREDSJEDNCA VIJEĆA

Ivana Čačić Brčić