- 1 -              III Kr 126/2023-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 126/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog N. S. zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 3. u vezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. - ispravak, 101/2017., 118/2018. i 126/2019. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Šibeniku od 6. svibnja 2022. broj K-3/2022-10 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2023. broj I Kž-287/2022-6, u sjednici održanoj 22. studenoga 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog N. S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Šibeniku od 6. svibnja 2022. broj K-3/2022-10 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2023. broj I Kž-287/2022-6 osuđen je N. S. zbog počinjenog kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točke 3. u vezi članka 34. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci.

 

2. Protiv te presude osuđenik je pravovremeno po branitelju, odvjetniku dr. sc. K. Š. podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se ukinu prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje pred drugim raspravnim sucem odnosno podredno da se pravomoćna presuda preinači i podnositelj zahtjeva oslobodi od optužbe.

 

3. Na temelju članka 518. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022. - dalje: ZKP/08.) spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo pisani odgovor s mišljenjem da je zahtjev neosnovan.

 

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovom branitelju koji se na isti nisu očitovali.

 

5. Zahtjev nije osnovan.

 

6. Kada ističe povredu odredaba kaznenog postupka osuđenik prvenstveno navodi da  mu je tijekom kaznenog postupka teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odnosno da je ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka predviđena u članku 468. stavku 2. ZKP/08. Obrazlažući navedenu tvrdnju podnositelj zahtjeva ističe kako je sud u cijelosti donio pogrešan zaključak kada je optuženika proglasio krivim za presuđeno kazneno djelo jer za takav zaključak, po njegovoj ocjeni, ne postoji uporište u izvedenim dokazima, kako materijalnim, tako personalnim, a iz navedenih dokaza, po njegovom mišljenju, više nego nedvojbeno proizlazilo bi da se u konkretnom slučaju radi o nekom drugom kaznenom djelu, a ne kaznenom djelu ubojstva u pokušaju. Tvrdi da bi se eventualno radilo o kaznenom djelu nanošenja lake ili teške tjelesne ozljede, ovisno o tome koju posljedicu je počinitelj htio ili na koju je barem pristao. Slijedom prethodno navedenog, iako to izričito ne precizira, smatra da su time ostvareni uvjeti za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz članka 517. stavka 1. točke 2. u vezi članka 468. stavka 2. ZKP/08.

 

6.1. Suprotno navodima iz zahtjeva, nije počinjena povreda odredaba kaznenog postupka predviđena u članku 468. stavku 2. ZKP/08.

 

6.2. Naime, osuđenik ovako iznesenim prigovorima u biti osporava činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog i drugostupanjskog suda te ocjenu koju su ti sudovi dali u odnosu na izvedene materijalne i personalne dokaze. Međutim, iz članka 517. ZKP/08. proizlazi da se ovaj izvanredni pravni lijek ne može se podnositi zbog činjeničnih utvrđenja odnosno okolnosti koje se tiču pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja i ocjene izvedenih dokaza.

 

6.3. Obrazlažući nadalje povredu odredaba kaznenog postupka osuđenik tvrdi kako je ostvarena i povreda iz članka 468. stavka 1. točke 6. ZKP/08. Navodi kako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno da je majka oštećenice D. I., koja je ispitana u svojstvu svjedoka, iskazala da je više od 44 godine bila zaposlena na ... zbog čega se navedeni sud, po ocjeni podnositelja zahtjeva, trebao proglasiti nenadležnim i predmet ustupiti drugom stvarno i mjesno nadležnom sudu.

 

6.4. Međutim, podnositelju zahtjeva treba napomenuti kako se ovaj izvanredni pravni lijek, sukladno odredbi članka 517. stavka 1. točki 2. ZKP/08., ne može podnositi zbog povrede odredbe kaznenog postupka predviđene u članku 468. stavku 1. točki 6. ZKP/08., s obzirom da je takva mogućnost, u odnosu na članak 468. stavak 1. ZKP/08., dana samo za točke 1., 5., 9. i 10. tog istog članka, a koju okolnost podnositelj zahtjeva prilikom podnošenja ovog izvanrednog pravnog lijeka u cijelosti zanemaruje.

 

6.5. I na koncu, kada tvrdi da je počinjena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja je utjecala na presudu, osuđenik, iako to izričito ne navodi, smatra da je ostvarena i povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. u vezi s člankom 487. stavkom 1. ZKP/08. Obrazlažući ovaj razlog za podnošenje izvanrednog pravnog lijeka podnositelj zahtjeva ističe kako je drugostupanjski sud u svojoj odluci propustio utvrditi i nije razmotrio je li u prvostupanjskom postupku došlo do teške povrede prava na pravično suđenje, a niti je o tome dao razloge. Isto tako, po ocjeni podnositelja zahtjeva, u svojoj odluci drugostupanjski sud nije se očitovao na istaknute žalbene razloge iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. pa je, po mišljenju osuđenika, drugostupanjski sud postupio u suprotnosti s odredbom članka 487. stavka 1. ZKP/08., a to da je bilo od utjecaja na pravomoćnu presudu.

 

6.6. Međutim, niti u navedenom osuđenik nije u pravu. Naime, drugostupanjski je sud u svojoj odluci odgovorio na sve žalbene razloge žalitelja, pa tako i na žalbene razloge koji su se odnosili na istaknutu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. (točka 7. obrazloženja), no druga je stvar što se podnositelj zahtjeva s iznesenom argumentacijom suda drugog stupnja ne slaže. Također treba napomenuti kako je sud drugog stupnja, kako u odnosu na ovaj istaknuti žalbeni razlog, tako i u odnosu na druge iznesene žalbene navode u nastavku obrazloženja pod točkama 9. do 9.4. dao jasne, razumljive i dostatne razloge u odnosu na sve istaknute žalbene navode ovog žalitelja, čime je u potpunosti postupio u skladu s odredbom članka 487. stavka 1. ZKP/08. To što osuđenik tako dano obrazloženje suda drugog stupnja i nadalje evidentno ne prihvaća nije relevantno kod odlučivanja o ovom izvanrednom pravnom lijeku. Naime, žalbeni sud nije dužan detaljno odgovoriti baš na svaki posebno iznesen žalbeni navod, već se mora očitovati samo na istaknute žalbene osnove i iznesene bitne žalbene razloge tako da se kroz obrazloženje drugostupanjske odluke jasno i nedvosmisleno vidi je li pojedina argumentacija iz žalbe osnovana ili ne te iz kojih razloga tako nešto proizlazi, a to je u ovom kaznenom predmetu i drugostupanjskoj odluci i učinjeno. Sud drugog stupnja u bitnome je dao odgovore na sve žalbene prigovore, nalazeći ih neosnovanima i prihvaćajući u tom pravcu kao ispravno obrazloženje koje je dao sud prvog stupnja pa u takvoj situaciji nije bio niti dužan iznositi detaljniju i opširniju argumentaciju za takve svoje stavove. Stoga, po ocjeni ovog suda, drugostupanjski je sud u žalbenom postupku u svemu postupio sukladno odredbi članka 487. stavka 1. ZKP/08. i pritom je odgovorio na sve žalbene prigovore tako da, suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, nema govora o tome da bi došlo do povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku odnosno nije ostvarena povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a na koju se u ovom dijelu zahtjeva osuđenik sadržajno poziva.

 

7. Kada ističe pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje kao razlog za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osuđenik u većem dijelu podnesenog zahtjeva (stranica 4., zadnji odlomak do stranice 7., predzadnji odlomak i stranica 9., zadnji odlomak do stranice 10., 5. odlomak odozgo) osporava činjenična utvrđenja iz pravomoćne presude odnosno pravilnost i potpunost utvrđenih odlučnih činjenica, kako u odnosu na samu dinamiku predmetnog događaja, tako i u odnosu na utvrđenu namjeru optuženika tempore criminis te okolnosti koje se tiču međusobnih odnosa između optuženika i oštećenice, smatrajući, identično kao i u podnesenoj žalbi na prvostupanjsku presudu, da je radi pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja trebalo provesti i rekonstrukciju događaja. Dakle, ponavljajući u najvećem dijelu zahtjeva navode iz prethodno podnesene žalbe, u biti se osporava dokazanost pojedinih navoda iz činjeničnog opisa pravomoćne presude te se u suštini problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u pravomoćnoj presudi pa se na taj način pokušava ishoditi njegova preocjena u trećem stupnju, a mimo propisanih zakonskih uvjeta. Naime, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona (članak 515. stavak 1. i članak 517. stavak 1. ZKP/08.), pri čemu se isti ne može podnositi i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno zbog okolnosti koje se odnose na činjenična utvrđenja.

 

8. Također nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je pravomoćnom presudom ostvarena i povreda kaznenog zakona. Obrazlažući ovaj razlog za podnošenje izvanrednog pravnog lijeka u zahtjevu se navodi kako sukladno provedenom dokaznom postupku i utvrđenom činjeničnom stanju, po mišljenju osuđenika, ne postoji zatvoreni krug indicija i dokaza koji bi upućivali na osnovanu sumnju da je upravo optuženik počinitelj inkriminiranog kaznenog djela. Stoga smatra da je zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen kazneni zakon koji se ne može primijeniti, pa iako izričito ne navodi o kojoj povredi kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08. bi se u konkretnom slučaju radilo, iz samog sadržaja ovog dijela zahtjeva evidentno je da podnositelj zahtjeva sugerira kako bi se radilo o povredi predviđenoj člankom 469. točkom 4. ZKP/08.

 

8.1. Naime, tvrdnja o povredi kaznenog zakona, koja se u biti svodi na osuđenikovo viđenje činjeničnog stanja drugačijeg od utvrđenja prvostupanjskog suda, a u odnosu na dinamiku prometne situacije, namjere optuženika i ocjene međusobnih odnosa između optuženika i oštećenice, po ocjeni ovog suda, predstavlja zapravo ponovno osuđenikovo polemiziranje s činjeničnim zaključcima prvostupanjskog suda pri čemu podnositelj zahtjeva smatra da je na temelju provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja trebao utvrditi drugačije činjenično stanje od onog koje je utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom. Međutim, kako je prethodno već navedeno (točka 7. ovog obrazloženja), ovaj izvanredni pravni lijek ne može se podnositi zbog pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Postojanje povreda kaznenog zakona iz članka 469. točaka 1. do 4. ZKP/08. prosuđuje se isključivo prema onom činjeničnom stanju koje je utvrđeno i kao takvo opisano i izreci presude, a ne prema onom činjeničnom stanju koje je, prema osuđenikovom shvaćanju, na temelju izvedenih dokaza trebalo utvrditi. Stoga su i prvostupanjski i drugostupanjski sud na ono činjenično stanje koje je utvrđeno pravomoćnom presudom pravilno primijenili kazneni zakon pa je neosnovan prigovor podnositelja zahtjeva da je u ovom kaznenom predmetu ostvarena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/08.

 

9. I na koncu, kada podnosi ovaj izvanredni pravni lijek zbog odluke o kazni, osuđenik ističe da je izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci previsoka u odnosu na sve okolnosti konkretnog slučaja. Smatra da prilikom odlučivanja o izboru vrste i mjere kazne sudovi nisu pravilno vrednovali sve utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika (smanjena ubrojivost, oblik krivnje, obiteljski status, prijašnji počiniteljev život i izraženo žaljenje zbog predmetnog događaja), zbog čega se ovako izrečenom zatvorskom kaznom, po ocjeni podnositelja zahtjeva, neće moći ostvariti sve svrhe kažnjavanja propisane zakonom, posebno preventivna i represivna svrha kažnjavanja.

 

9.1. Međutim, osuđenik zanemaruje činjenicu da se ovim izvanrednim pravnim lijekom ne može ispitivati pravomoćna presuda u odnosu na odluku o kazni, osim ako je istom prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu (članak 517. stavak 1. točka 1. u vezi sa člankom 469. točkom 5. ZKP/08.), međutim to ovdje nije bio slučaj jer pravomoćnom presudom takva povreda nije počinjena.

 

10. Stoga, slijedom svega prethodno iznesenog, nije ostvarena niti jedna od povreda na koje u podnesenom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ukazuje osuđeni N. S.

 

11. Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju članka 519. u vezi članka 512. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 22. studenoga 2023.

 

                                          Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Dražen Tripalo, v.r.