REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1453/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Ćosić, odvjetnik u Imotskom, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R- 58/2021-7 od 18. siječnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-156/2018 od 24. studenoga 2020., u sjednici održanoj 27. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 19.722,33 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.), odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovan koji se odnosi na potraživanje zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržan u bruto iznosu razlike naknade plaće (toč. II.), te je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 15.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama (toč. III.).
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u toč. I. i II. izreke, osim u dijelu koji se odnosi na paricijski rok radi isplate dosuđenog iznosa (toč. I.). Djelomično je prihvaćena žalba tuženice i preinačena je presuda suda prvog stupnja u toč. I. i II. izreke na način da paricijski rok za isplatu dosuđenog iznosa na ime glavnice i troškova iznosi 15 dana (toč. II.) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan (toč. III.).
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1628/2024-2 od 16. srpnja 2024. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:
„Treba li policijskom službeniku koji rad obavlja u turnusu visinu satnice rada za vrijeme koje isti provede na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena obračunati po osnovi prosječne vrijednosti bruto satnice ili po osnovi osnovne visine satnice uvećane za dodatak za rad u turnusu?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije sukladno odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači pobijanu presudu, podredno da isu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju tuženice odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu.
6. Revizija tuženice nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za rad u turnusima u razdoblju od siječnja 2013. do travnja 2017. i to za jedan sat duži od punog radnog vremena u ukupnom novčanom iznosu od 19.722,33 kuna/2.617,60 eura, s time da tužitelj zahtjev temelji na odredbi čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 104/13 - dalje: KU).
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženice na radnom mjestu policijskog službenika na poslovima kontrolora prijelaza državne granice kod PP Imotski, rad je bio organiziran u turnusima te je po nalogu nadređenih trebao dolaziti u postaju prije početka rada na graničnom prijelazu radi zaduživanja, a po završenoj smjeni na graničnom prijelazu vratiti se u postaju radi predaje izvješća i razduživanja, da je prije odlaska na posao na granični prijelaz pristupao u postaju pola sata ranije, a nakon smjene ponovno dolazio u postaju pa mu je radi odlaska i potom povratka sa graničnog prijelaza trebalo ukupno oko jedan sat, koji mu tuženica prilikom obračuna plaće nije isplaćivala.
10. Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev zaključujući da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz čl. 44. KU iz kojeg proizlazi da su državnim službenicima i namještenicima priznata određena prava na dodatke na plaću koji jedne druge ne isključuju, osim u slučaju dodatka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, radi čega je tužitelju utvrđena visina tužbenog zahtjeva na temelju prosječne bruto satnice.
11. U odnosu na postavljeno pitanje valja reći da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-924/2024-3 od 11. prosinca 2024. u istovjetnoj pravnoj situaciji zauzeto shvaćanje koje glasi:
„Policijskom službeniku koji rad obavlja u turnusu visina satnice rada za vrijeme koje isti provede dulje od formalno propisanog radnog vremena obračunava sa na osnovi prosječne vrijednosti bruto satnice (uvećanjem satnice za sve pripadajuće dodatke), a ne na osnovi visine osnovne satnice uvećane za dodatak za rad u turnusu.“
12. S obzirom na to da je shvaćanje nižestupanjskih sudova u skladu sa shvaćanjem revizijskog suda, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev utvrdivši visinu tužbenog zahtjeva na temelju prosječne vrijednosti bruto satnice.
13. Kako je drugostupanjski sud glede revizijskog pitanja pobijanom presudom pravilno primijenio materijalno pravo valjalo je na temelju čl. 391. st. 6. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 27. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
