Poslovni broj: Usž-86/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Kristine Senjak Krunić, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Katarina Hrdalo, odvjetnica u Dubrovniku, Dr. Ante Starčevića 16, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostava Ploče, Ploče, Trg kralja Tomislava 16, OIB: 33706439962, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 2939/2023-10 od 26. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2939/2023-10 od 26. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/21-02/915, URBROJ: 443-02-03-20-23-14 od 10. listopada 2023. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

1.1. Rješenjem tuženika, donesenog u ponovnom postupku nakon što je ranije rješenje o uklanjanju od 24. studenog 2021. poništeno presudom prvostupanjskog suda, poslovni broj: UsI-3957/2024-4 od 19. lipnja 2022., naloženo je tužitelju, kao investitoru, uklanjanje izgrađene građevine pomoćne namjene tloc. površine 300x400 cm, visine prizemlja s ravnom AB pločom iznad prizemlja i izbetoniranog trokrakog AB stepeništa za izlazak na ploču iznad prizemlja, sve izgrađeno na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u Trsteno.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi, u bitnom, navodi da sud nije pravilno utvrdio i ocijenio činjenično stanje, slijedom čega je obrazloženje presude manjkavo i kontradiktorno. Naime, sud navodi da je tužitelj porušio postojeće kameno stepenište, a potom izveo daljnje radove betoniranja pa je nesporno da je kameno stepenište i ranije postojalo na istom mjestu i s istom svrhom, povezivanja terase u prizemlju s terasom na katu. Radovi rekonstrukcije stubišta izvedeni su radi osiguranja lakšeg pristupa osobi starije životne dobi i teže pokretljivosti, majke tužitelja, koja je platila izgradnju predmetnog stepeništa, slijedom čega se ona ima smatrati investitorom sporne rekonstrukcije. Rušenjem rekonstruiranog stepeništa nastala bi nenadoknadiva šteta prekidom komunikacije između dvije razine terena na kojima je smještena kuća tužitelja, odnosno ne radi se o uspostavljanju stanja kakvo je bilo prije rekonstrukcije. Sud nije cijenio tužiteljeve prigovore na fotodokumentaciju priloženu očitovanju građevinskog inspektora ni prigovor da terasa ima površinu od 5,9 m, a ne 12 m2. Inspektor nije pristupio na predmetnu nekretninu, već je očevid proveden s nekretnine susjeda prijavitelja. Sud je sporne činjenice bio dužan utvrditi barem jednim od po tužitelju predloženih dokaza. Osporava i odluku o troškovima spora. Slijedom navedenog, predlaže ukinuti pobijanu presudu i poništiti rješenje tuženika, podredno, predmet vratiti na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitivanjem osporene prvostupanjske presude, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj stvari.

6. Suprotno žalbenim prigovorima, prvostupanjski upravni sud je presudu dostatno i valjano obrazložio u smislu odredbe članka 119. stavka 5. ZUS-a, jer je dao razloge zbog kojih je rješenje tuženika ocijenio zakonitim. U odnosu na žalbeni prigovor da sud nije proveo, po tužitelju, predložene dokaze, ovaj Sud upućuje na odredbu članka 49. stavka 4. ZUS-a, prema kojoj sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi niti dokaza kojima se one mogu utvrditi, međutim, dužan je izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka, što je prvostupanjski sud i učinio na raspravi održanoj 29. kolovoza 2024., pravilno ocijenivši izvođenje predloženih dokaza suvišnim, s čime je suglasan i ovaj Sud obzirom na, u postupku, potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

7. Inspekcijskim nadzorom i uvidom u fotodokumentaciju, utvrđeno je da je tužitelj porušio postojeće kameno stepenište te izbetonirao podnu ploču građevine, armiranobetonske stupove i grede i izbetonirao armiranobetonsku ploču iznad prizemlja, kao i trokrako armiranobetonsko stepenište za izlazak na ploču iznad prizemlja.

8. Imajući u vidu izvedene radove, pravilno je u postupku i sporu utvrđeno da se ovdje ne radi o nadstrešnici, kako se to tvrdi u tužbi, već da se, u smislu odredbe članka 4. stavka 1.a) Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (“Narodne novine”, broj: 112/17., 34/18., 36/19., 98/19., 31/20., 74/22., dalje: Pravilnik), radi o pomoćnoj građevini koja ima jednu etažu do 50 m2 tlocrtne površine sa trokrakim stubištem koje vodi na ploču iznad prizemlja, sve izgrađeno na građevnoj čestici postojeće zgrade za potrebe te zgrade, a za koju gradnju je potrebno ishoditi glavni projekt, što tužitelj nije učinio prije nego je pristupio izvođenju predmetnih građevinskih radova.

9. Prvostupanjskom presudom je također pravilno ukazano da se ovdje radi o izgradnji novog trokrakog stepeništa, koji radovi se, i prema ocjeni ovog Suda obzirom na spisu priležeću fotodokumentaciju, ne mogu podvesti pod radove izvršene sa svrhom omogućavanja nesmetanog pristupa i kretanja osobama s teškoćama u kretanju, na način kako je to propisano odredbama Pravilnika na koje se tužitelj poziva u tužbi.

10. Navod da nije investitor predmetne gradnje, već je to njegova majka, tužitelj nije isticao u tužbi ni na raspravi pred prvostupanjskim sudom, već to prvi puta ističe u žalbi protiv prvostupanjsko presude, što nije moguće imajući u vidu odredbu članka 130. stavka 3. ZUS-a, prema kojoj se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice.

11. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je prvostupanjska presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

12. Obzirom da tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom, to je, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, pravilno odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova spora.

13. Iz navedenih razloga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

Zagrebu, 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Senjak Krunić