Poslovni broj: Usž-4383/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Umaga, Umag, Trg slobode 7, OIB: 84097228497, protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, OIB: 90017522601, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Plava Laguna d.d., Poreč, Rade Končara 12, OIB: 57444289760, radi komunalne naknade, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1273/2023-10 od 23. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba zainteresirane osobe i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1273/2023-10 od 23. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-363-02/22-01/26, URBROJ: 2163- 18-09/1-23-02 od 24. svibnja 2023. (točka I. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora (točka II. izreke) i odbijen je zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova spora (točka III. izreke).

2. Osporavanim rješenjem tuženika od 24. svibnja 2023., povodom žalbe zainteresirane osobe, poništeno je, i vraćeno na ponovni postupak, rješenje Grada Umaga, Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje, KLASA: UP/I- 363-03/21-01/562, URRBROJ: 2163-9-06/03-22-18 od 28. ožujka 2022. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem, donesenim u ponovnom postupku po presudi prvostupanjskog suda poslovni broj: Us I-1352/2021-9 od 10. ožujka 2022., zainteresiranoj osobi određena je komunalna naknada za poslovne prostore koji služe za obavljanje djelatnosti koje nisu proizvodne, za poslovnu jedinicu Sol Sipar, za objekte, bazene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 320,00 m[2] , u godišnjem iznosu od 4.838,40 kn.

3. Protiv prvostupanjske presude upravnog suda zainteresirana osoba izjavila je žalbu iz svih zakonom propisanih razloga te istu pobija u cijelosti. U bitnom, navodi da se površine otvorenih bazena, koji se nalaze uz poslovni prostor i služe kao pomoćne građevine tome prostoru za obavljanje poslovne djelatnosti obveznika plaćanja komunalne naknade, pri obračunu komunalne naknade utvrđuju po koeficijentu namjene za građevinsko zemljište, koje služi obavljanju djelatnosti koje nisu proizvodne, a ne po koeficijentu namjene kao za poslovne prostore. Poziva se na mišljenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja od 21. travnja 2020., kojim se potvrđuje njezino stajalište. Smatra da u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu članka 2. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnih prostora („Narodne novine“, broj: 125/11., 64/15. i 112/18., dalje: ZZKPP) koji je lex specialis u odnosu na Zakon o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18., 110/18. i 32/20. dalje: ZKG), budući da jedini točno definira što se smatra poslovnim prostorom. Ne spori da su otvoreni bazeni građevine, ali zasigurno nisu poslovni prostori u smislu odredbi ZKG-a, odnosno ZZKPP-a. Prigovara kako prvostupanjski upravni sud ne može proizvoljno tumačiti koje se građevine mogu smatrati poslovnim prostorom budući da je isto definirano odredbom članka 2. ZZKPP-a. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev te potražuje naknadu troška upravnog spora u neodređenom iznosu.

4. Tužitelj, u odgovoru na žalbu zainteresirane osobe, ističe kako su u obrazloženju prvostupanjske presude jasno i valjano obrazloženi razlozi zbog kojih je zainteresiranoj osobi utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade te se poziva na praksu ovog Suda u istovrsnim predmetima. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

5. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog prava te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.

8. Osporavanom presudom osnovano je ocijenjeno pogrešnim stajalište tuženika prema kojem se za otvorene bazene obveza plaćanja komunalne naknade treba utvrditi kao za građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti u smislu odredbi članka 92. stavka 3. ZKG-a.

9. Suprotno stajalištu tuženika upravno tijelo prvog stupnja, temeljem odredbe članka 92. ZKG-a i Odluke o komunalnoj naknadi („Službene novine Grada Umaga – Umago“, broj: 17/18.) pravilno je utvrdilo zainteresiranoj osobi obvezu plaćanja komunalne naknade za površinu na kojoj se nalazi rješenjem opisani otvoren bazen kao da se radi o poslovnom prostoru u kojem se obavlja djelatnost koja nije proizvodna.

10. U odnosu na spornu činjenicu kategorizacije predmetnih bazena kod utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade u smislu odredbe članka 92. stavka 1. ZKG-a, i po ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjski upravni sud zauzeo stajalište kako bazeni, u smislu odredbe članka 3. stavka 1. točke 11. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.), predstavljaju građevinu, u konkretnom slučaju poslovni prostor koji se koristi u poslovne svrhe, odnosno koji ovdje zainteresirana osoba koristi za turističke djelatnosti koje nisu proizvodne.

11. Nastavno na navedeno, nije osnovan prigovor zainteresirane osobe kako u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu članka 2. stavka 1. ZZKPP-a koja definira pojam poslovnog prostora. Ovo stoga što se navedena odredba odnosi isključivo na primjenu ZZKPP-a kod zasnivanja i prestanka zakupa poslovnog prostora i prodaje poslovnog prostora u vlasništvu Republike Hrvatske.

12. Zaključno se ističe kako se prvostupanjski upravni sud pravilno poziva na pravno stajalište ovog Suda u istovrsnim predmetima, kao mjerodavno u konkretnoj upravnoj stvari, pa nije pravno odlučno pozivanje zainteresirane osobe na ranije presude prvostupanjskog upravnog suda, koje ne obvezuju ovaj Sud sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi, poslovni broj: U- zpz-51/17 od 19. rujna 2018. godine.

13. Kako zainteresirana osoba svojim žalbenim prigovorima ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost presude prvostupanjskog upravnog suda, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

14. Budući da zainteresirana osoba nije uspjela u upravnom sporu, to je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, pravilno odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova spora.

15. Imajući u vidu sve navedeno trebalo je, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odbiti žalbu kao neosnovanu.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić