Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679
- 1 - Rev 794/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., Građansko-upravni odjel, protiv tuženika L. T. iz S., OIB ..., zastupanog po punomoćniku B. V., odvjetniku u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2175/2022-3 od 11. siječnja 2023. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj Pn-227/2017 od 14. studenoga 2022., u sjednici održanoj 22. studenoga 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2175/2022-3 od 11. siječnja 2023. u dijelu pod stavkom I. izreke i u dijelu pod stavkom III. izreke gdje nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 48.791,56 EUR / 367.620,00 kn te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi koji glasi:
„ Dužan je tuženik u roju od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici s osnova nelegalno eksploatirane mineralne sirovine iznos od 1.901.670,69 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja do konačne isplate.
Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka.“
II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“.
1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Djelomično se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj Pn-227/2017 od 14. studenog 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen njezin tužbeni zahtjev za iznos od 184.765,71 eura / 1.392.117,29 kuna skupa sa zatraženim kamatama na taj iznos.
II. Djelomično se uvažava žalba tužiteljice kao osnovana, pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj Pn-227/2017 od 14. studenog 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen njezin tužbeni zahtjev za iznos od 67.629,36 eura / 509.553,40 kuna skupa sa zatraženim kamatama na taj iznos, tako da se sudi:
"Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici s osnove nelegalno eksploatirane mineralne sirovine iznos od 67.629,36 eura / 509,553,40 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja, tj. od 14. studenog 2022. do konačne isplate, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
III. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke, presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, broj Pn-227/2017 od 14. studenog 2022., tako da se sudi:
"Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 48.791,56 eura / 367.620,00 kuna u roku od 15 dana. "
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.“.
2. Rješenjem ovog revizijskog suda poslovni broj Revd 1532/2023 od 19. travnja 2023. dopušteno je tužiteljici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Može li se smatrati stvarnom štetom nastalom protupravnom eksploatacijom mineralne sirovine iznos dobiven umanjenjem za troškove eksploatacije od tržišne vrijednosti protupravno eksploatirane mineralne sirovine?“.
3. Tužiteljica je sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv drugostupanjske presude u dijelu pod stavkom I. izreke i u dijelu pod stavkom III. izreke gdje nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko iznosa od 48.791,56 EUR / 367.620,00 kn, podnijela reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).
3.1. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužiteljice.
4. Revizija tužiteljice je osnovana.
4.1. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP revizijski sud u povodu revizije ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu štete radi protupravno vađenog arhitektonsko-građevinskog kamena u iznosu od 1.901.670,69 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
6. Prvostupanjski sud u cijelosti odbija predmetni tužbeni zahtjev jer da tuženik nije odštetno odgovoran.
6.1. Drugostupanjski sud zaključuje da je tuženik odštetno odgovoran i preinačava prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 67.629,36 EUR / 509.553,40 kn te nalaže tuženiku isplatiti taj iznos tužiteljici i to zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama. Pri tome drugostupanjski sud ukazuje da je visinu štete utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka Sveučilišta u Z., fakulteta... . Iz tog pak nalaza i mišljenja proizlazi da se iznos od 509.553,40 kn ukazuje kao razlika između vrijednosti izvađenog kamena od 942.242,65 kn i troškova vađenja od 432.689,25 kn. Dakle iz tog nalaza i mišljenja proizlazi da je iznos od 509.553,60 kn (koji iznos drugostupanjski sud dosuđuje tužiteljici) dobit odnosno korist koju je tuženik ostvario vađenjem kamena.
7. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o visini štete nije pravilno.
8. Korist koju je tuženik ostvario protupravnim vađenjem kamena nije odlučna u situaciji kada tužiteljica zahtijeva naknadu štete koju trpi zbog te radnje tuženika. Korist koju je tuženik ostvario tom radnjom bila bi odlučna u situaciji da tužiteljica zahtijeva naknadu koristi zbog upotrebe tuđe stvari u svoju korist (u smislu odredbe čl. 219. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91) ili u situaciji da tužiteljica zahtijeva naknadu koristi od nepoštenog posjednika (u smislu odredbe čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - „Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/16, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14).
9. Stoga predmetno pravno pitanje koje se u suštini odnosi na pojam štete, valja razmotriti u svjetlu:
- odredbe čl. 155. ZOO/91 koja glasi: „Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprječavanje njezinog povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).“,
- odredbe čl. 189. st. 1. ZOO/91 koja glasi: „Oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.“,
- i odredbe čl. 190. ZOO/91 koja glasi: „Sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije uzrokovanja štete, dosuditi naknadu u svoti koja je potrebna da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.“.
10. Iz navedenih zakonskih odredbi slijedi zaključak da se ne može smatrati stvarnom štetom nastalom protupravnom eksploatacijom mineralne sirovine iznos dobiven umanjenjem za troškove eksploatacije od tržišne vrijednosti protupravno eksploatirane mineralne sirovine, a što je dakle ujedno i odgovor na predmetno pravno pitanje.
11. Kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa spornom odnosu među strankama drugostupanjski sud propustio utvrditi okolnosti navedene u odredbi čl. 155., odredbi čl. 189. st. 1. i odredbi čl. 190. ZOO/91, to je valjalo na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te predmet u tom dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
12. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će ponovno odlučiti o preostalom dijelu žalbe tužiteljice protiv prvostupanjske presude.
13. Odluka o naknadi troška revizijskog dijela postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.