Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2022/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeće, u pravnoj stvari tužiteljice HG, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Danijel Papak, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. Zagreb, Slovenska 24, OIB: 52848403362, zastupan po Dinku Rebroviću, odvjetniku iz Zagreba, II Barilovićka 7, temeljem generalne punomoći SU-3068/09, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1636/2021-26 od 1. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1636/2021-26 od 1. ožujka 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Citiranom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

I. Nalaže se tuženiku WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. Zagreb, da tužiteljici HG u roku od 15 dana na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 40.341,14 EUR sa zateznom kamatom od dana 01.05.2019. godine do 31.12.2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici, u roku od 15 dana naknadi trošak postupka u iznosu od 6.312,74 EUR sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. III Odbija se tužiteljica sa ostatkom zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 7.664,82 EUR.“

2. Protiv dijela točke I. izreke (preko nespornog iznosa od 23.500,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 1.3.2024.), i II. navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije preko iznosa od 23.500,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 1.3.2024. podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv točke III. izreke, te dijela točke II izreke, kojim joj nisu dosuđeni daljnji troškovi postupka, zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. t. 3. ZPP, uz prijedlog da se presuda u tom dijelu preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti a tužiteljici dosude troškovi parnice u cijelosti uvećani za troškove žalbe.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe su osnovane.

6. U predmetnom postupku tužiteljica traži naknadu imovinske štete iz štetnog događaja od **.**.2019. do kojeg je došlo u [adresa] na križanju [adresa] i [adresa] u kojem je oštećeno vozilo reg. oz. [registarska oznaka], marke Range Rover, a kojim se redovito koristila tužiteljica. Za nastanak prometne nesreće je odgovoran vozač vozila reg. oz. [registarska oznaka], koje je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano policom osiguranja autoodgovornosti kod tuženika.

7. Sporna je i u ovoj žalbenoj fazi postupka visina nastale štete te tijek zateznih kamata.

8. Sud je visinu štete utvrdio prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka ing. Berislav Šimunović, koji navodi kako je u štetnom događaju od **.**.2019. na vozilu tužiteljice nastala totalna šteta, koja svedena na dan vještačenja u [adresa], gdje je vozilo tužiteljice i registrirano iznosi oko 21.744,00 EUR ( bez MWST), odnosno 37.775,36 EUR (sa MWST). Prema srednjem tečaju HNB na dan izrade nalaza ( 29.5.2022.), visina štete na vozilu tužiteljice iznosi preračunato oko 239.167,20 kn (bez MWST), odnosno 284.608,97 kn (sa MWST).

8.1. Na raspravi kod prvostupanjskog suda vještak ing. Berislav Šimunović iskazuje da iz naknadno dostavljene dokumentacije proizlazi da je vozilo tužiteljice u trenutku štetnog događaja prešlo između 58. i 62.000 km, a ne 252.433 km kako je pisalo u predračunu popravka. U tom slučaju ovaj manji broj prijeđenih kilometara ( bez obzira da li 58 tkm ili 62 tkm) uvećalo bi vrijednost vozila za oko 3%. Stoga ukupna vrijednost vozila tužiteljice glede starosti i prijeđene kilometraže iznosi oko 61,3% novo nabavne cijene vozila odnosno oko 50.441,14 EUR. Vrijednost ostatka vozila u tom slučaju iznosi oko 10.100,00 EUR pa visina štete na vozilu tužiteljice, svedena na dan izrade nalaza, iznosila oko 40.341,14 EUR.

8.2. Navedene cijene izražene su bez poreza. Ako bi uključili porez od 19% tada bi šteta na vozilu tužiteljice iznosila 48.005,96 EUR.

9. Vještak se očitovao na primjedbe tuženika; isti je u spis dostavio cijene tri vozila (od 32.950,00 EUR do 33.890,00 EUR) pri čemu je samo vozilo s najvišom cijenom model vozila tužiteljice, dok ostala dva vozila imaju motor 190 kW koji su slabiji od modela vozila tužiteljice (225kW). Model istovjetan modelu tužiteljice je iz [adresa] pa bi navedena cijena bila za vozilo u [adresa] a ne [adresa] gdje je vozilo tužiteljice registrirano. Vještak je računao amortizaciju prema katalogu Eurotax Schwache koji se koristi u [adresa], budući je vozilo imalo njemačke reg. oznake.

9.1. Prema pravilima struke ako nije poznat datum prve registracije za isto se uzima polovica godine u kojoj je vozilo proizvedeno u ovom slučaju 1.7.2015. godine. Po raspoloživoj dokumentaciji je vidljivo (ponuda popravka vozila) nastala oštećenja prednjeg dijela vozila sa dijelovima motora kao i stražnjeg i bočnog dijela vozila. S obzirom na opsežnost oštećenja vidljiv u navedenoj ponudi procijenio je vrijednost ostatka na oko 20% tržišne vrijednosti vozila u vrijeme štetnog događaja. I u policijskom zapisniku stoji da su na vozilu bila oštećenja prednjeg dijela, prednjeg desnog bočnog dijela kao i stražnjeg desnog bočnog dijela vozila.

10. Tužiteljica tijekom postupka ne navodi da joj je isplaćena vrijednost ostataka vozila, već iz računa za prodane ostatke vozila (list 64) proizlazi da je isti isplaćen vlasniku [trgovačko društvo].

11. Visina štete, kada je na vozilu nastala totalna šteta, ako je oštećenik zadržao spašene ostatke vozila odnosno ako ih nije prepustio štetniku tj. osiguratelju, utvrđuje u iznosu koji odgovara vrijednosti vozila prema stanju u vrijeme štetnog događaja umanjenom za iznos vrijednosti spašenih ostataka vozila. (VSRH Rev 953/2022).

12. Stoga je sud prihvativši u cijelosti nalaz vještaka prometne struke, dosudio tužiteljici iznos od 40.341,14 EUR, a odbio ju sa iznosom od 7.664,82 EUR, sve temeljem čl. 1089, 1090 ZOO. Zatezne kamate pripadaju tužiteljici temeljem čl. 29 ZOO počevši od dana štetnog događaja (čl. 1086 ZOO) po stopi preciziranoj u izreci.

13. Osnovano tuženik prigovara načinu na koji je utvrđena vrijednost vozila, a time i visina naknade materijalne štete.

14. U konkretnom slučaju radi se o vozilu registriranom u [adresa] i vlasništvu pravne osobe sa sjedištem u [adresa], međutim korisnik tog vozila je tužiteljica, s prebivalištem u [adresa], a do štetnog događaja je došlo u [adresa] te je tužiteljica s vlasnikom sklopila Ugovor o cesiji 8.4.2021. kojim je vlasnik vozila svoje potraživanje iz predmetnog štetnog događaja ustupio tužiteljici.

15. Nije sporno da se u konkretnom slučaju, kao mjerodavno, primjenjuje pravo Republike Hrvatske, sukladno čl. 3 Konvencije o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama (nastavno: Haaška konvencija, donesene u Haagu 04. svibnja 1971.g., koje je Republika Hrvatska stranka od 08. listopada 1991.g. na temelju notifikacije o sukcesiji – Odluka o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji, Narodne novine, broj: 4/94).

16. Navedenom odredbom Haaške konvencije određeno je unutrašnje pravo države na čijem se području dogodila prometna nezgoda (načelo lex loci delicti commissi) kao mjerodavno pravo za građansku izvanugovornu odgovornost za prometne nezgode na cestama.

17. Predmetna prometna nesreća dogodila se na području Republike Hrvatske, u [adresa], zbog čega, kao mjerodavno u pogledu opsega štete, valja primijeniti pravo Republike Hrvatske, konkretno Zakon o obveznim odnosima koji je bio na snazi u vrijeme nastanka predmetnog obveznog odnosa (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).

18. Budući da mjerodavno pravo, u smislu čl. 8 Haaške konvencije, između ostalog određuje vrstu i opseg naknade štete, valja u pogledu ocjene osnovanosti zahtjeva tužitelja primijeniti odredbe ZOO koje se odnose na naknadu imovinske štete.

19. Prema čl. 1085. ZOO odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (st. 1.), dok je, ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna za ostatak štete dati naknadu u novcu (st. 2.). Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća odgovorna osoba je oštećeniku dužna isplatiti odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (st. 3.), dok će se oštećeniku, ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja, dosuditi naknada u novcu (st. 4.).

19.1. Osim toga, daljnjom materijalnopravnom odredbom čl. 1090. ZOO propisano je da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

20. Imajući u vidu sadržaj navedenih odredbi, iznos naknade štete mora omogućiti da se materijalna situacija oštećenika dovede u stanje prije nastalog štetnog događaja. Pri tome je odlučno to što tužiteljica ima prebivalište i boravište u [adresa], a ne u [adresa], niti je u postupku isticala bilo kakve okolnosti koje bi govorile o faktičnoj povezanosti tužiteljice za [adresa], osim same činjenice da je predmetno vozilo registrirano u toj državi.

21. Budući da tužiteljica živi u [adresa] te iz utvrđenih okolnosti slučaja proizlazi da ovdje štetu i trpi, troškove vezane za predmetnu štetu trebalo joj je, čime se ostvaruje smisao prikazanih materijalnopravnih odredaba, priznati prema cijenama u Republici Hrvatskoj.

21.1. Budući da je upravo tužiteljica, s prebivalištem u [adresa], u Republici Hrvatskoj, osoba koja trpi štetu, i to u mjestu svog prebivališta, a ne vlasnik vozila – tvrtka registrirana u [adresa] – koja je tu tražbinu cedirala tužiteljici - neosnovano je sud utvrđivao vrijednost vozila i time visinu štete koju bi trpjela osoba koja ima prebivalište u [adresa]. Pri tom iz činjeničnih utvrđenja ne proizlazi, da procjena vrijednosti prema cijenama u Republici Hrvatskoj zbog bilo kojeg razloga ne bi bila moguća, već je ista provedena prema cijenama u [adresa] jer se radilo o vozilu registriranom u toj državi.

21.2. Pri tom tužiteljica osnovano prigovara, da bi joj pripadala naknada štete u onom iznosu potrebnom da se njezino imovinsko stanje dovede u situaciju, kao da štete nije bilo, pa u vrijednost vozila treba uračunati i porez na dodanu vrijednost, ako je tužiteljica isti bila dužna platiti prilikom nabave vozila.

21.3. Navedeno proizlazi iz odredbe čl. 1090. ZOO prema kojoj će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupila poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

22. Prvostupanjski je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, koji izričito navodi da takav porez nije uračunao u procjenu, ne navodeći u obrazloženju zašto smatra da taj dio naknade tužiteljici ne pripada.

23. Osnovano se prigovara i odluci o zateznim kamatama, koje su dosuđene od dana štetnog događaja.

24. U konkretnom se slučaju radi o nenovčanoj imovinskoj šteti, a tužiteljica je potraživala na zatraženi iznos imovinske štete zatezne kamate tekuće od dana štetnog događaja, što je sud i dosudio, pozivajući se na čl. 1089. i 1090. Zakona o obveznim odnosima.

25. Navedeno stajalište o početku tijeka zateznih kamata na nerepariranu imovinsku štetu protivno je pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odlukama broj Rev-2026/2016-2 od 8. svibnja 2019., Rev-550/14 od 18. studenoga 2015., Rev- 934/14 od 5. travnja 2017. i dr., prema kojemu je, pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu, sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09 i 75/09, dalje: ZOOP) kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

26. Dakle, u skladu s navedenim shvaćanjem koje prihvaća i ovo vijeće, tužiteljici bi, prema odredbi čl. 12. st. 4. ZOOP pripadalo pravo na isplatu zateznih kamata na zatraženu imovinsku štetu tekućih od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

26.1. U obrazloženju pobijane presude navodi se da je tužiteljica prije podnošenja tužbe zatražila isplatu naknade štete, ali nije utvrđeno kada je isto zatraženo.

27. U ponovljenom postupku sud će na pravilan način utvrditi visinu štete nastale tužiteljici, a koja se prema cijenama u inozemstvu utvrđuje samo iznimno, kada okolnosti upućuju na to da prava i obveze za oštećenu osobu nastaju u inozemstvu, što u konkretnom slučaju iz utvrđenih okolnosti ne proizlazi, i to na način da se utvrdi iznos vrijednosti odgovarajućeg vozila uvećan za promet na dodanu vrijednost, jer tuženik niti ne tvrdi da bi tužiteljica od plaćanja istog bila oslobođena po bilo kojoj osnovi, te tijek zatezne kamate.

28. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer nije poznat konačni uspjeh stranaka u sporu.

29. Na temelju čl. 370. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 27. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Milena Frankić