Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-24/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LH, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Sandra Wagner, odvjetnica u Metkoviću, A. Hebranga 6, protiv tuženika OTP BANKA HTVATSKA d.d., OIB 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, koje kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu ANIĆ&ANIĆ d.o.o. u Splitu, Lovretska 14, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P-562/2019 od 17. rujna 2024. , u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P-562/2019 od 17. rujna 2024. u dijelu pod točkom I i II, izreke.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P-562/2019 od 17. rujna 2024. u dijelu pod točkom III izreke u kojem je naloženo tuženiku isplati iznos od 9.157,30 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao i u dijelu pod točkom III izreke u kojem se utvrđuje da ne postoji tuženikova tražbina u iznosu od 3.256,31 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao i pod točkom IV izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 5. Ugovora o kreditu br. [broj kredita] kojeg su tužiteljica, kao korisnik kredita, i tuženik, kao banka, sklopili dana **.**.2006., a koji ugovor je solemniziran u uredu javnog bilježnika Ivne Kaliman u Korčuli, pod br. OU-36/06 10. ožujka 2006.

II. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl. 2., čl. 5. i čl. 10. Ugovora o kreditu– br [broj kredita] kojeg su tužiteljica, kao korisnik kredita, i tuženik, kao banka, sklopili dana 9. ožujka 2006., a koji ugovor je solemniziran u uredu javnog bilježnika Ivne Kaliman u Korčuli, pod br. OU-36/06 10. ožujka 2006., u dijelu u kojem je određeno da se isplata kredita (glavnica kredita) i otplata anuiteta vežu za valutu švicarskog franka (CHF).

III. Nalaže se tuženiku da na ime ukupnog iznosa preplate u roku od 15 dana po predmetnom kreditu isplati tužiteljici iznos od 9.157,30 EUR, uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od uplate svakog pojedinog anuiteta pa do isplate - a koje se do 31. prosinca 2007. određuju po stopi od 15% godišnje, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje na pojedine novčane iznose teku kako slijedi:

-na iznos od 0,18 EUR počevši od 10. travnja 2006. do isplate,

-na iznos od 2,17 EUR počevši od 10. svibnja 2006. do isplate,

-na iznos od 2,17 EUR počevši od 12. lipnja 2006. do isplate,

-na iznos od 3,49 EUR počevši od 12. srpnja 2006. do isplate,

-na iznos od 3,49 EUR počevši od 11. rujna 2006. do isplate,

-na iznos od 4,82 EUR počevši od 13. prosinca 2006. do isplate,

-na iznos od 2,17 EUR počevši od 10. siječnja 2007. do isplate,

-na iznos od 23,40 EUR počevši od 12. ožujka 2007. do isplate,

-na iznos od 23,40 EUR počevši od 18. travnja 2007. do isplate,

-na iznos od 23,40 EUR počevši od 14. svibnja 2007. do isplate,

-na iznos od 23,40 EUR počevši od 11. lipnja 2007. do isplate,

-na iznos od 23,40 EUR počevši od 11. srpnja 2007. do isplate,

-na iznos od 12,12 EUR počevši od 10. kolovoza 2007. do isplate,

-na iznos od 12,12 EUR počevši od 10. rujna 2007. do isplate,

-na iznos od 2,17 EUR počevši od 11. listopada 2007. do isplate,

-na iznos od 11,46 EUR počevši od 12. studenog 2007. do isplate,

-na iznos od 5,49 EUR počevši od 10. prosinca 2007. do isplate,

-na iznos od 11,46 EUR počevši od 11. siječnja 2008. do isplate,

-na iznos od 13,45 EUR počevši od 11. veljače 2008. do isplate,

-na iznos od 19,42 EUR počevši od 10. ožujka 2008. do isplate,

-na iznos od 15,44 EUR počevši od 10. travnja 2008. do isplate,

-na iznos od 9,47 EUR počevši od 13. svibnja 2008. do isplate,

-na iznos od 11,46 EUR počevši od 10. lipnja 2008. do isplate,

-na iznos od 8,80 EUR počevši od 10. srpnja 2008. do isplate,

-na iznos od 10,13 EUR počevši od 18. kolovoza 2008. do isplate,

-na iznos od 11,46 EUR počevši od 10. rujna 2008. do isplate,

-na iznos od 16,77 EUR počevši od 10. listopada 2008. do isplate,

-na iznos od 24,73 EUR počevši od 10. prosinca 2008. do isplate,

-na iznos od 41,98 EUR počevši od 14. siječnja 2009. do isplate,

-na iznos od 57,91 EUR¸počevši od 10. veljače 2009. do isplate,

-na iznos od 51,27 EUR počevši od 10. ožujka 2009. do isplate,

-na iznos od 49,95 EUR počevši od 17. travnja 2009. do isplate,

-na iznos od 56,58 EUR počevši od 11. svibnja 2009. do isplate,

-na iznos od 47,29 EUR počevši od 10. lipnja 2009. do isplate,

-na iznos od 49,95 EUR počevši od 16. srpnja 2009. do isplate,

-na iznos od 49,95 EUR počevši od 10. kolovoza 2009. do isplate,

-na iznos od 49,95 EUR počevši od 11. rujna 2009. do isplate,

-na iznos od 11,46 EUR počevši od 5. studenog 2009. do isplate,

-na iznos od 49,28 EUR počevši od 10. studenog 2009. do isplate,

-na iznos od 41,98 EUR počevši od 10. prosinca 2009. do isplate,

-na iznos od 61,89 EUR počevši od 11. siječnja 2010. do isplate,

-na iznos od 67,20 EUR počevši od 10. veljače 2010. do isplate,

-na iznos od 68,53 EUR počevši od 10. ožujka 2010. do isplate,

-na iznos od 68,53 EUR počevši od 12. travnja 2010. do isplate,

-na iznos od 79,81 EUR počevši od 10. svibnja 2010. do isplate,

-na iznos od 84,46 EUR počevši od 10. lipnja 2010. do isplate,

-na iznos od 97,06 EUR počevši od 12. srpnja 2010. do isplate,

-na iznos od 87,77 EUR počevši od 10. kolovoza 2010. do isplate,

-na iznos od 116,31 EUR počevši od 10. rujna 2010. do isplate,

-na iznos od 103,04 EUR počevši od 12. listopada 2010. do isplate,

-na iznos od 105,03 EUR počevši od 10. studenog 2010. do isplate,

-na iznos od 115,65 EUR počevši od 10. prosinca 2010. do isplate

-na iznos od 126,26 EUR počevši od 12. siječnja 2011. do isplate,

-na iznos od 108,35 EUR počevši od 10. veljače 2011. do isplate,

-na iznos od 116,97 EUR počevši od 14. ožujka 2011. do isplate,

-na iznos od 105,69 EUR počevši od 11. travnja 2011. do isplate,

-na iznos od 124,27 EUR počevši od 10. svibnja 2011. do isplate,

-na iznos od 149,49 EUR počevši od 28. lipnja 2011. do isplate,

-na iznos od 137,54 EUR počevši od 11. srpnja 2011. do isplate,

-na iznos od 142,85 EUR počevši od 10. kolovoza 2011. do isplate,

-na iznos od 149,49 EUR počevši od 15. rujna 2011. do isplate,

-na iznos od 136,22 EUR počevši od 10. listopada 2011. do isplate,

-na iznos od 140,20 EUR počevši od 10. studenog 2011. do isplate,

-na iznos od 136,22 EUR počevši od 12. prosinca 2011. do isplate,

-na iznos od 136,22 EUR počevši od 11. siječnja 2012. do isplate,

-na iznos od 149,49 EUR počevši od 10. veljače 2012. do isplate

-na iznos od 150,82 EUR počevši od 5. travnja 2012. do isplate,

-na iznos od 136,22 EUR počevši od 10. travnja 2012. do isplate

-na iznos od 153,21 EUR počevši od 10. svibnja 2012. do isplate,

-na iznos od 148,16 EUR počevši od 10. srpnja 2012. do isplate,

-na iznos od 162,76 EUR počevši od 26. srpnja 2012. do isplate,

-na iznos od 146,17 EUR počevši od 14. kolovoza 2012. do isplate,

-na iznos od 141,53 EUR počevši od 11. rujna 2012. do isplate,

-na iznos od 146,84 EUR počevši od 15. listopada 2012. do isplate,

-na iznos od 145,51 EUR počevši od 13. studenog 2012. do isplate,

-na iznos od 136,22 EUR počevši od 10. prosinca 2012. do isplate,

-na iznos od 145,51 EUR počevši od 10. siječnja 2013. do isplate,

-na iznos od 140,20 EUR počevši od 14. veljače 2013. do isplate,

-na iznos od 141,53 EUR počevši od 12. ožujka 2013. do isplate,

-na iznos od 144,98 EUR počevši od 12. travnja 2013. do isplate,

-na iznos od 133,96 EUR počevši od 13. svibnja 2013. do isplate,

-na iznos od 96,40 EUR počevši od 12. lipnja 2013. do isplate,

-na iznos od 136,22 EUR počevši od 11. srpnja 2013. do isplate,

-na iznos od 136,22 EUR počevši od 13. kolovoza 2013. do isplate,

-na iznos od 140,20 EUR počevši od 11. rujna 2013. do isplate,

-na iznos od 142,85 EUR počevši od 16. listopada 2013. do isplate,

-na iznos od 145,51 EUR počevši od 21. studenog 2013. do isplate,

-na iznos od 149,49 EUR počevši od 12. prosinca 2013. do isplate,

-na iznos od 118,96 EUR počevši od 13. siječnja 2014. do isplate,

-na iznos od 105,03 EUR počevši od 13. veljače 2014. do isplate,

-na iznos od 122,95 EUR počevši od 21. ožujka 2014. do isplate,

-na iznos od 96,40 EUR počevši od 17. travnja 2014. do isplate,

-na iznos od 95,60 EUR počevši od 16. svibnja 2014. do isplate,

-na iznos od 109,67 EUR kuna počevši od 17. lipnja 2014. do isplate,

-na iznos od 109,67 EUR počevši od 15. srpnja 2014. do isplate,

-na iznos od 112,33 EUR počevši od 13. kolovoza 2014. do isplate,

-na iznos od 112,33 EUR počevši od 15. rujna 2014. do isplate,

-na iznos od 109,81 EUR počevši od 13. listopada 2014. do isplate

-na iznos od 109,67 EUR počevši od 10. studenog 2014. do isplate

-na iznos od 109,67 EUR počevši od 10. prosinca 2014. do isplate,

-na iznos od 113,65 EUR počevši od 13. siječnja 2015. do isplate,

-na iznos od 109,67 EUR počevši od 16. veljače 2015. do isplate,

-na iznos od 107,02 EUR počevši od 11. ožujka 2015. do isplate,

-na iznos od 97,73 EUR počevši od 13. travnja 2015. do isplate,

-na iznos od 105,69 EUR počevši od 12. svibnja 2015. do isplate,

-na iznos od 109,67 EUR počevši od 12. lipnja 2015. do isplate,

-na iznos od 105,69 EUR počevši od 10. srpnja 2015. do isplate,

-na iznos od 112,33 EUR počevši od 13. kolovoza 2015. do isplate,te

-na iznos od 109,67 EUR počevši od 16. rujna 2015. do isplate.

III. Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina u iznosu od 3.265,31 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 23. veljače 2016. do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.191,26 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate - po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik u dijelu pod točkom I i II izreke u dijelu pod točkom III izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti iznos od 9.157,30 EUR, u dijelu pod točkom III izreke u kojem se utvrđuje da ne postoji tuženikova tražbina u iznosu od 3.264,31 EUR kao i u dijelu pod točkom IV izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da drugostupanjski sud pobijanu odluku preinači u skladu sa žalbenim navodima tužitelja uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku odluku i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28713,89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu u čl. 2., čl. 5. i čl. 10. a kojim odredbama je ugovorena otplata kredita u CHF( valutna klauzula), te je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci kreditora te posljedično isplata preplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi.

6. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica kao korisnik kredita i HVB Splitska banka, prednik ovdje tuženika, sklopili Ugovor o kreditu **.**.2006. sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj [broj kredita] a kojim je prednik tuženika tužiteljici odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 61.230,00 CHF po prodajnom deviznom tečaju kreditora vrijedećim za CHF na dan korištenja kredita s rokom otplate 180 mjeseci, da je čl. 5. Ugovora ugovorena nominalna kamatna stopa od 4,20% koja je promjenjiva.

6.1. Također nije sporno da su stranke zaključile Dodatak 1 Ugovora o kreditu 23. veljače 2016. temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( Narodne novine broj 102/15 -dalje ZID ZPK/15 ) kojim je izvršena konverzija kredita broj od **.**.2006. u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

6.2. Međutim ovdje je sporno jesu li odredbe osnovnog Ugovora o kreditu a kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci banke i valutna klauzula u CHF ništetne odredbe a koje su prouzročile očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu ovdje tužiteljice kao potrošača odnosno sporno jest da li se o predmetnim odredbama pojedinačno pregovaralo između ugovornih strana.

6.3. Također ovdje je sporno da li je zaključenjem Dodatka ugovora o kreditu od 23. veljače 2016., a kojim je izvršena konverzija u skladu sa ZID ZPK /15, prestala ranija obveza iz osnovnog Ugovora o kreditu od 9. ožujka 2006. pa da iz tih razloga više niti ne postoji obveza iz osnovnog Ugovora o kreditu jer je Dodatkom Ugovora o kreditu preuređen pravni odnos stranaka i stoga više niti ne postoje odredbe u pogledu kojih tužiteljica traži utvrđenje ništenosti pa stoga niti obveza tužene naspram tužiteljice za isplatom daljnjih iznosa.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno se sud pozvao na spor za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i to odluke Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kao i presude Vrhovnog suda RH ,poslovni broj Rev-249/14 od 9. travnja 2015. a kojim je utvrđeno da je između ostalih i ovdje prednik tuženika u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametra koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine broj 96/03 -dalje ZZP/03 ) i to čl. 81., 82., 90., ZZP/03.

8. Upravo u presudi Vrhovnog suda RH, posl. broj Revt-249/14 je zauzeto pravno shvaćanje da nije sporno da su odredbe u Ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao trgovaca i korisnika kredita kao potrošača a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne,ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u Ugovorima o kreditu koje su banke sklapale sa potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti, kako, te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, pa stoga buduća kamatna stopa kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.

9. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C- 26/13 odlučeno da članak 4.stavak 2. Direktive 93/13 koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene ,pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva što znači da su u ugovoru o kreditu morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

10. Također jednake su posljedice u pogledu odluke iz istog spora koji se odnosi na zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezano za valutnu klauzulu u švicarskim francima (dalje CHF).

11. Naime odlukom Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. je potvrđena odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke među kojima je i prednik tuženika u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koje je vezana glavnica švicarski franak a što je potvrđeno i presudom Vrhovnog suda RH Rev-2221/18.

12. Dakle u ovom konkretnom predmetu govorimo o restitucijskom zahtjevu tužiteljice kao potrošača stoga su ovdje u primjeni naprijed navedene odredbe ZZP/03..

13. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača dok je odredbom čl. 87. st. 1. ZZP/03 propisano da nepoštena ugovorna odredba ništava, st. 2. istog članka je određeno da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez takve odredbe.

14. Prema tome ako se u postupku utvrdi da je određena ugovorna odredba u potrošačkom ugovoru nepoštena u smislu odredbe čl. 81. ZZP/03 posljedica takve ugovorne odredbe je ništetnost a posljedice ništetnosti su propisane odredbama Zakona o obveznim odnosima i to čl. 322. kao i čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08 i 125/11,78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22,155/23-dalje ZOO).

15. Iz iskaza tužiteljice, a kojeg sud prihvaća kao logičnog i uvjerljivog, proizlazi da je tužiteljica podigla kredit radi izgradnje kuće kao potrošač, da nije bila upoznata od strane banke o elementima promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule te joj je ponuđen ovaj kredit kao najpovoljniji s obzirom na njena primanja te su u početku anuiteti odgovarali njenim mogućnostima te su u početku rate iznosile 2.100,00 kn potom su rate rasle i iznosile su 3.800,00 kn te da joj nije dana mogućnost pregovaranja o bilo kakvim uvjetima već joj je ponuđen formular ugovora i radi ovjere potpisa je bila u javnobilježničkom uredu.

16. Prvostupanjski sud je stoga provedenim dokaznim postupkom pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju sa ovdje tužiteljicom kod podizanja kredita nije pojedinačno pregovaralo o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli pa iz toga jasno proizlazi da tužiteljica nije niti mogla utjecati na bitne odredbe ugovora a niti su joj bile pojašnjene odredbe o promjenjivosti kamatne stope a niti rizici zaključivanja ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli za CHF a posebno u situaciji kada su upravo nuđeni korisnicima kredita kao najpovoljniji krediti u valuti CHF.

17. Prema tome ovdje je teret dokazivanja na tuženiku da predloži konkretne dokaze, a što je u ovom postupku izostalo, da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formuliranim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi a s obzirom da je u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao i o promjeni tečaja za valutu CHF ništetne jer o njima banke uključujući ovdje i tuženika nisu pojedinačno pregovarale s potrošačima prilikom zaključivanja takvih ugovora, a što stvara značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te dovodi do toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku tu promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti.

18. Stoga se uzimajući sve gore navedeno pravilno prvostupanjski sud poziva na odredbe čl. 502.c ZPP-a kojom je propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava a tom odredbom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP- a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi koje je tužitelj ovlašten štititi.

19. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima dati odgovarajuću naknadu u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

20. Prema tome pravilnim tumačenjem navedenih odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP/ 03 a u vezi s čl. 323. st. 1. ZOO jasno proizlazi da iz posljedice ništenosti ugovorne odredbe proistječe subjektivno pravo potrošača na potpunu restituciju odnosno da mu tuženik kao kreditor u potpunosti vrati sve ono što je temeljem nepoštene odredbe primio i tako uspostavi pravnu i činjeničnu situaciju kao da ništetne odredbe nije bilo a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

21. Stoga obveza potpune restitucije nije obveza koja bi proizlazila iz pravnog posla ( čl. 247. u svezi s čl. 20. st. 1. ZOO-a) odnosno ugovora već iz nastalog izvanugovornog obveznog odnosa stjecanja bez osnove ( čl. 1111., čl. 323. st. 1. i čl. 20. st. 1. ZOO-a a u vezi s čl. 81. st. 1 i čl. 87. st. 1. ZZP/03) stoga zaključeni Dodatak ugovora o konverziji ne dovodi do gubitka prava tužiteljice kao potrošača da zatraži restitucijiskim zahtjevom preplaćene iznose koji su posljedica nepoštenih odredbi u pogledu valutne klauzule.

22. Dakle sklapanjem sporazuma o konverziji tužiteljica nije izgubila pravo na isticanje nepoštenosti i ništetnosti osnovnog ugovora o kreditu kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud stoga su žalbeni navodi tuženika u tom pravcu neosnovani.

23. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su odredbe Ugovora o kreditu od **.**.2006. u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF kao i kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ništetne ugovorne odredbe stoga je u tom dijelu valjalo žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

24. Naime pogrešno zaključuje tuženik da su zaključenjem Dodatka ugovora o kreditu, a kojim je izvršena konverzija kredita u skladu sa prisilnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/2015 isplaćene sve razlike s naslova valutne klauzule i promjenjive kamatne stope na način da su iste iskorištene za ispunjenje obveze tužiteljice prema Dodatku ugovora pa da stoga korisnici kredita nemaju pravni interes za postavljanje kondemnatornih zahtjeva koji bi se odnosili na bilo kakva obeštećenja.

24.1. Nadalje ovdje valja reći da odredbama ZID ZKP/15 zakonodavac nije jasno i nedvosmisleno propisao da bi potrošači koji su konvertirali CHF kredite izgubili potpuno ili djelomično pravo na restituciju jer smisao tog zakona je konverzija a ne restitucija a iz odredbi ZID ZKP/ 15 se opravdano može zaključiti da je svrha njegovog donošenja zaštita potrošača koji su sklopili ugovore o kreditu u valuti CHF od vrlo nepredvidivog i oscilirajućeg odnosno rastućeg tečaja švicarskog franka pa su stoga mnogi potrošači i zaključili takve ugovore o konverziji ali time ne mogu biti stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na one potrošače koji takve anekse odnosno Dodatke nisu zaključili jer i jedni i drugi imaju pravo na potpunu restituciju i kod ostvarivanja svog subjektivnog prava na jednak položaj.

25. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a a u vezi s čl. 1115. ZOO-a da tuženik prilikom vraćanje stečenog na temelju ništetne odredbe je u obvezi vratiti zatezne kamate od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa jer je tuženikovo postupanje bilo nepošteno kada je ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope i ugovaranja valutne klauzule propustio upoznati tužitelja s jasnim parametrima koje je primjenjivao pa je stoga tuženik nepošteni stjecatelj pa kamata teče od dana stjecanja.

26. Slijedom navedenog žalbeni navodi tuženika proizlaze iz pogrešnog pravnog pristupa u tumačenju kako materijalnog prava tako i važeće sudske prakse i relevantnih pravnih izvora u ovom konkretnom predmetu.

27. Prvostupanjski sud je proveo financijsko vještačenje radi utvrđivanja preplaćenih iznosa te je vještakinja Ivanka Šušić u svom konačnom nalazu i mišljenju od 8. svibnja 2024. prema tabelarnom prikazu izrazila konačno mišljenje, a kojeg sud prihvaća kao stručnog i obrazloženog, utvrdivši da je razlika zbog preplaćene kamate u iznosu od 2.512,36 EUR a preplaćena razlika zbog valutne klauzule u iznosu od 7.110,76 EUR odnosno ukupno 9.157,30 EUR te sud u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 9.157,30 EUR.

28. Međutim u ovom konkretnom predmetu u odnosu na kondemnatorni tužbeni zahtjev a koji se odnosi na isplatu kao i u dijelu u kojem je sud utvrdio da ne postoji tuženikova tražbina u iznosu od 3.265,31 EUR valjalo je ukinutu pobijanu presudu jer je sud zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

29. Ovdje valja reći da postojanje preplate koja će se koristiti za namirenje budućih anuiteta a kako je to ugovoreno na temelju sporazuma o konverziji predstavlja iznos koji nije posljedica restitucije i vraćanja onog što je dano u ispunjenu nepoštenih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu od **.**.2006. već se radi o matematičkom izračunu odnosno preračunavanju ( konverzije) kredita iz jedne valute ( CHF) u drugu valutu (EUR) na točno određeni dan u sklopu kojeg zbroj različitih parametara izračuna ( tečaja, kamatne stope, urednosti ispunjavanja kreditnih obveza) nužno dovodi do postojanja određene novčane razlike ( preplate ili manjka).

30. Međutim iznos preplate koji bi bio utvrđen kao posljedica konverzije ne može se zanemariti kod utvrđivanja iznosa preplate na koju tužitelj kao potrošač ima pravo i koji je posljedica restitucije jer bi takvim postupanjem potrošač stekao isti novčani iznos dva puta i to prvi puta kroz potpunu restituciju a drugi puta kao posljedicu konverzije kojom su umanjeni budući anuiteti konvertiranog ugovora o kreditu a što bi značilo kumulaciju a na što tužitelj nema pravo i na što ukazuje odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022.

31. Prema tome u odnosu na kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži, a sud sudi isplatu, činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno jer u ovom konkretnom slučaju niti nije utvrđeno o kojem iznosu pretplate bi se radilo kao posljedici konverzije dakle nije uzet u obzir efekt konverzije a na što osnovano ukazuje tuženik u žalbenim navodima zbog čega je valjalo u tom dijelu ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje jer sud zbog pogrešnog pravnog pristupa u tom dijelu nije niti utvrđivao činjenično stanje.

32. Prvostupanjski sud je odbio istaknuti prigovor radi prebijanja utvrdivši da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 3.265,31 EUR u točci III izreke pobijane presude.

33. Međutim kako sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje u pogledu efekta konverzije kojom su umanjeni budući anuiteti konvertiranog ugovora o kreditu valjalo je i u tom dijelu ukinuti pobijanu presudu iz svih naprijed navedenih razloga jer kao što je naprijed navedeno ne može tužitelj primiti dva puta isti novčani iznos i to jedan puta kao posljedica konverzije a drugi puta kroz institut restitucije.

34. S obzirom da je presuda ukinuta u dijelu koji se odnosi na isplatu ovaj sud nije posebno obrazlagao žalbeni prigovor tuženika kojim ukazuje da zbroj pojedinačnih mjesečnih iznosa na ime dosuđene glavnice ne odgovara dosuđenom iznosu od 9.157,30 EUR.

35. Ovdje je valjalo ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka jer ista ovisi o konačnom uspjehu stranaka u ovom sporu.

36. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 370. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

37. O troškovima žalbenog postupka stranaka odlučiti će se u konačnoj odluci ( čl. 166. st. 3. i 4. ZPP-a ).

U Zagrebu, 27. svibanj 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević