REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-849/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AAZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Martin Radić Šunjić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Split, Spinčićeva 1, OIB:51401063283, kojeg zastupa punomoćnica BAZ, dipl. pravnica, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-1814/2021-2 od 29. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-2701/2021-8 od 4. studenoga 2021., u sjednici održanoj 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika te se preinačava presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-1814/2021-2 od 29. ožujka 2022. i Općinskog suda u Splitu broj Pr- 2701/2021-8 od 4. studenoga 2021. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene bruto plaće za razdoblje od prosinca 2015. do listopada 2017. u ukupnom iznosu od 1.341,54 kuna zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 26,29 kuna teče od 15. ožujak 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 283,85 kuna teče od 15. travanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 323,12 kuna teče od 15. svibanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 257,00 kuna teče od 15. lipanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 65,28 kuna teče od 15. kolovoz 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 125,12 kuna teče od 15. rujan 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 109,16 kuna teče od 15. listopad 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 151,72 kuna teče od 15. studeni 2017., do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatu tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.562,50 kuna sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja teče od presuđenja do isplate.“

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od prosinca 2015. do listopada 2017. u ukupnom iznosu od 1.341,54 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.), te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.562,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom (toč. II.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su kao neosnovane žalbe tužiteljice i tuženika te je potvrđena presuda suda prvog stupnja (toč. I.), te su odbijeni kao neosnovani zahtjevi tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka i odgovora na žalbu (toč. II.).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3041/2022-2 od 13. veljače 2024. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:

„Primjenjuje li se Sporazum o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i na razdoblje nakon 26. siječnja 2017.?.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovoj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19

– dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači pobijanu presudu, podredno da istu ukine.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu razlike između plaće za razdoblje od 1. veljače 2017. do 1. studenog 2017.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužiteljica u spornom razdoblju bila zaposlena kod tuženika,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi sklopili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama (dalje: Sporazum/2006.) kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak/2009) na način da je čl. III. ugovoreno da će u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP sva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto, dok je čl. II. st.1. istog ugovoreno da se s danom potpisa navedenog Dodatka primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. u visini od 5.108,84 kuna bruto,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih služba sklopili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka/2011, sa time da je ostao neizmijenjen čl. II. st.1. Dodatka/2009., dok je čl. III. istog Dodatka, sadržajno ostao isti u dijelu gdje je ugovoreno da će u trenutku kad službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP dva uzastopna tromjesečja), osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto. Odredbom IX. st. 4. Izmjena i dopuna Dodatka/2011. ugovoreno je trajanje istog na vrijeme od pet godina , dakle do 26. listopada 2016. pri čemu su se ugovorne strane obvezale u dobroj vjeri pristupiti produljenju trajanja navedenih Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od dana potpisivanja pa zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP manji od tri posto,

- da je Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. prihvaćenoj u formi Arbitražne odluke 7. prosinca 2011., izmijenjen članak III. na način da je ugovoreno da osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosi 5.415,37 kn za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP- a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine 2% ili više, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjena i dopunama,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi, koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011., donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodataka/2009., u čl. II. navodi sa da ugovorne strane sporazumno utvrđuju da je realni međugodišnji BDP u razdoblju od posljednjih izmjena i dopuna ostvario negativan međugodišnji tromjesečni rast te utvrđuju da se primjena čl. IV. st.5. Izmjena i dopuna Dodataka/2011. odgađa do 31. prosinca 2013.,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kuna bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.,

- da je visina osnovice u tijeku 2016. bila određena u visini od 5.415,37 kuna,

10. Polazeći od produžene primjene odredbi Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i nakon 26. siječnja 2017. nižestupanjski sudovi zahtjev za isplatu plaće i za razdoblje od 26. siječnja 2017. do

31. listopada 2017. ocjenjuju osnovanim.

11. Tuženik u podnesenoj reviziji smatra da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, odnosno odredbe Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 31. studenoga 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice i za razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

12. Obrazlažući navedenu tvrdnju navodi da sudovi nisu imali u vidu odredbu članka XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. kojom je ugovoreno da se Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, da je isti istekao 26. listopada 2016., da je njegovo važenje, sukladno odredbi čl. 199. st. 1. Zakona o radu produženo za još 3 mjeseca tj. do 26. siječnja 2017.

Stoga da u razdoblju nakon 26. siječnja 2017. do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. („Narodne novine“ broj 128/2017.) osnovica nije bila ugovorena, što znači da su bili ispunjeni uvjeti iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 39/09 i 124/09) tj. da je Vlada Republike Hrvatske imala pravo posebnom odlukom odrediti osnovicu plaće u javnim službama, a što je ista i učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 123/16) od 29. prosinca 2016., kojom je osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn.

13. Odredbom čl. XI. Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. određeno je da se Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune Sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. iz članka III. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina i da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenu roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a za manji 3%.

13.1. Suprotno shvaćanju nižestupanjskih sudova navedenom odredbom nije određeno automatsko produljenje trajanja ugovora za daljnjih godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i Dopuna do zaključno kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%, već je za takvu situaciju predviđena mogućnost da stranke ugovora „u dobroj vjeri pristupe produljenju roka“. Ni tim ugovorom, a ni nekim drugim sporazumom ugovorne stranke nisu odredile posljedice koje će nastati ako se „u dobroj vjeri ne pristupi produljenju roka“.

14. Odredbom članka 199. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR) propisana je produžena primjena pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru, a ta odredba glasi:

(1) Nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.

15. Budući da čl. XI. Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. nije dogovorena produžena primjena navedenih Sporazuma na godinu dana, u konkretnom slučaju primjenjuje se zakonska odredba iz čl. 199. ZR, pa s obzirom da je Sporazum zaključen na određeno vrijeme u trajanju 5 godina, uz primjenu navedenih odredbi isti je istekao 26. listopada 2016., a njegovo je važenje sukladno čl. 199. st. 1. ZR produženo za još 3 mjeseca, odnosno do 26. siječnja 2017. Nakon 26. siječnja 2017. pa do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. („Narodne novine“ broj 128/2017) osnovica nije bila ugovorena, a posljedično tome bile su ispunjene pretpostavke iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće javnim službama („Narodne novine“ broj 39/09 124/09) prema kojem je Vlada RH imala pravo posebnom odlukom urediti osnovicu plaće u javnim službama. To je Vlada RH i učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće javnim službama („Narodne novine“ broj 123/2016 od 29. prosinca 2016.), kojom je osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn.

16. Posljedično navedenom zbog isteka roka predmetnog Sporazuma tužiteljica nema pravo na isplatu razlike plaće nakon 26. siječnja 2017., pozivom na predmetni Sporazum i njegove Izmjene i dopune, već prema osnovici određenom Zakonom o osnovici plaće javnim službama, prema kojoj osnovici joj je plaća i isplaćena.

17. Stoga su pogrešno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su za utuženo razdoblje nakon 26. siječnja 2017. tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće ocijenili osnovanim.

18. Iako tužiteljica u izreci tužbenog zahtjeva navodi da potražuje razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od prosinca 2015. do listopada 2017. utuženi iznosi odnose se za razdoblje od veljače 2017. do listopada 2017., radi čega je valjalo reviziju tuženika prihvatiti i preinačiti nižestupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP i presuditi kao u izreci.

19. S obzirom na to da se preinačenjem presude promijenio uspjeh u parnici, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima skladu s čl. 166. st. 2. ZPP.

Zagreb, 27. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug