Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5622/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Škunca, odvjetniku u Zaprešiću, protiv tuženice BČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marijanu Fosinu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Fosin i Petak Vujec iz Varaždina, radi utvrđenja, predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-132/2024-15 od 7. studenoga 2018. i rješenja istoga suda poslovni broj P- 132/2024-18 od 20. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-132/2024-15 od 7. studenoga 2018.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-132/2024-18 od 20. studenoga 2024.

Obrazloženje

I. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su raskinuti kupoprodajni ugovor od 06.12.2021. godine kojim je tužitelj OČ prodao tuženoj BČ svoje osobno vozilo marke Mercedes „E“ coupe 350, god. proizvodnje 2015.god., kao i ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 19.05.2022. godine kojim je tužena BČ prodala tužitelju OČ osobno vozilo Mercedes C 350 CDI, broj šasije [broj šasije], god. proizvodnja 2010., reg. oznake VŽ621JA.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju preda u posjed osobno vozilo Mercedes „E“ coupe 350, god. proizvodnje 2015., dok se tužitelj OČ obvezuje zauzvrat vratiti u posjed BČ njeno osobno vozilo Mercedes C 350 CDI, broj šasije [broj šasije], god. proizvodnja 2010., reg. oznake [registarska oznaka].

III. Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati iznos od 12.500,00 eur zajedno sa zateznom kamatom obračunatom na taj iznos od 19.05.2022. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak, sve to pod prijetnjom ovrhe u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužitelju OČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici BČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 872,00 EUR (osamsto sedamdeset dva eura), u roku od 15 dana.“

2. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja toga suda poslovni broj P-132/2024-16 od 7. studenoga 2024. radi naplate sudske pristojbe te je pobijano rješenje potvrđeno.

3. Protiv presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezino ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tužitelj ne navodeći žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlažući njegovo ukidanje.

5. Odgovor na žalbe nije podnesen.

6. Žalbe tužitelja na presudu i rješenje su neosnovane.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da su raskinuti kupoprodajni ugovori sklopljeni između stranaka i to Ugovor od 6. prosinca 2021., kojim je tužitelj tuženici prodao svoje osobno vozilo (Mercedes "E" coupe 350) te Ugovor od 19. svibnja 2022., kojim je tuženica tužitelju prodala svoje osobno vozilo (Mercedes C 350 CDI); zahtjev za predaju u posjed tužitelju osobnog vozila Mercedes "E" coupe 350 (uz istodobnu obvezu tužitelja na povrat osobnog vozila Mercedes C 350 CDI u posjed tuženici) te zahtjev na isplatu iznosa od 12.500,00 eura, a koje zahtjeve tužitelj temelji na činjenici da je oštećen prilikom sklapanja predmetnih Ugovora o kupoprodaji to stoga što mu je tuženica predočila da vozilo, koje mu je prodala, ima manju kilometražu od stvarne kilometraže.

8. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tužitelj, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

9. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).

10. Odredbom čl. 400. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, u daljnjem tekstu: ZOO-a) propisano je da prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je imao u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira na to je li mu to bilo poznato (stavak 1.); da prodavatelj odgovara i za one materijalne nedostatke koji se pojave nakon prijelaza rizika na kupca ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga (stavak 2.), s time da se pretpostavlja da je nedostatak koji se pojavio u roku od šest mjeseci od prijelaza rizika postojao u trenutku prijelaza rizika, osim ako prodavatelj ne dokaže suprotno ili suprotno ne proizlazi iz prirode stvari ili prirode nedostatka (stavak 3.).

11. Odredbom čl. 401. ZOO-a propisano je da materijalni nedostatak postoji: 1) ako stvar nema potrebna svojstva za svoju redovitu uporabu ili za promet, 2) ako stvar nema potrebna svojstva za posebnu uporabu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila poznata prodavatelju ili mu je morala biti poznata, 3) ako stvar nema svojstva i odlike koje su izrijekom ili prešutno ugovorene, odnosno propisane,

4) kad je prodavatelj predao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu, osim ako su uzorak ili model pokazani samo radi obavijesti,

5) ako stvar nema svojstva koja inače postoje kod drugih stvari iste vrste i koja je kupac mogao opravdano očekivati prema naravi stvari, posebno uzimajući u obzir javne izjave prodavatelja, proizvođača i njihovih predstavnika o svojstvima stvari

(reklame, označavanje stvari i dr.),

6) ako je stvar nepravilno montirana pod uvjetom da je usluga montaže uključena u ispunjenje ugovora o prodaji,

7) ako je nepravilna montaža posljedica nedostataka u uputama za montažu.

12. Odredbom čl. 402. ZOO-a propisano je da prodavatelj ne odgovara za nedostatke ako su bili poznati kupcu u vrijeme sklapanja ugovora ili mu nisu mogli ostati nepoznati (stavak 1.).

13. Odredbom čl. 403. ZOO-a propisano je da je kupac dužan pregledati primljenu stvar na uobičajen način ili je dati pregledati, čim je to prema redovnom tijeku stvari moguće, te obavijestiti prodavatelja o vidljivim nedostacima u roku od osam dana, a u slučaju trgovačkog ugovora bez odgode, inače gubi pravo koje mu na toj osnovi pripada (stavak 1.).

14. Odredbom čl. 404. ZOO-a propisano je da kad se pri primitku stvari od strane kupca pokaže da stvar ima nedostatak koji se nije mogao otkriti redovitim pregledom prilikom preuzimanja stvari, kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava, obavijestiti prodavatelja o tom nedostatku u roku od dva mjeseca od dana kada je otkrio nedostatak, a u slučaju trgovačkog ugovora - bez odgode (stavak 1.).

15. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva iz stanja spisa i na temelju rezultata raspravljanja proizlazi:

-da između parničnih stranaka nije sporno da su sačinjeni pisani Ugovori o kupoprodaji motornih vozila i to za motorno vozilo Mercedes "E" coupe, godina proizvodnje 2015., reg. oznake [registarska oznaka] te za motorno vozilo Mercedes C350 CDI, godina proizvodnje 2010., reg. oznake [registarska oznaka];

-da neovisno o činjenici što su stranke sastavile dva zasebna Ugovora o kupoprodaji iz iskaza svih saslušanih svjedoka kao izvjesno proizlazi da se zapravo nije radilo o dva zasebna Ugovora o kupoprodaji, već su parnične stranke ugovorile zamjenu osobnih vozila, uz doplatu razlike veće vrijednosti koje je imalo vozilo tužitelja (čl. 474. st. 1. ZOO-a);

-da svjedok UČ(nevjenčani suprug tuženice, koji je istu zastupao vezano uz zamjenu vozila te pregovarao s tužiteljem u odnosu na isto) u svom iskazu potvrđuje navode tužitelja na način da je tužitelju i njemu tužiteljev nećak, koji se bavi automobilima i koji je pregledao vozilo tuženice, rekao da vozilo ima preko 200.000 km, što tuženica i on nisu znali te da je nakon toga tužitelj odustao od kupoprodaje, ali je komunikacija započeta putem Viber poruka te je u ožujku ili travnju 2022. dogovorena prodaji automobila (zamjena) uz doplatu od 12.200,00 eura, što u bitnome potvrđuje u svom iskazu tuženica;

-da iz ispisa poruka poslanih između svjedoka UČ i tužitelja /nesporno između stranaka/ putem aplikacije „Viber“ proizlazi da je u razdoblju od 25. travnja 2022. do 16. svibnja 2022. između istih razmijenjeno više poruka u kojima se komunikacija odvijala vezano uz "skidanje kilometara" i to kako jednog, tako i drugog vozila, pri čemu svjedok UČ tužitelju navodi da ne može garantirati jesu li "kod njegovog vozila skidani kilometri ili nisu", da ih on nije "skidao", u kojem smislu postavlja sumnju i vezano uz kilometre kod vozila tužitelja te navodi da u kilometrima ima nelogičnosti, ali smatra da to ne bi trebao biti problem, nakon čega isti izmjenjuju i poruke vezano uz iznos doplate;

- da iz iskaza svjedoka UČ i tužitelja, čiju istinitost potkrjepljuju pisane Viber poruke, kao izvjesno proizlazi da tužitelju, sve da mu nisu s potpunom sigurnošću bio poznat navodni nedostatak /pogrešno iskazana kilometraža vozila tuženice/, mada je u trenutku pregovaranja oko zamjene vozila na isto ukazao nećak tužitelja), sporni nedostatak je tužitelju svakako bio poznat u trenutku sklapanja Ugovora, budući da je nećak tužitelja istoga upozorio na tu činjenicu, o istoj je tužitelj vodio pisanu prepisku sa svjedokom UČ te niti u jednom trenutku nije zatražio da mu se omogući da vozilo tuženice odveze u servis, kako bi se potvrdile sumnje njegovog nećaka, već je pristao na nadoplatu, a kilometre provjeravao tek u trenutku kada je vozilo prodavao trećoj osobi;

-da tuženica (odnosno njezin izvanbračni suprug) nikada nisu tužitelju izjavili da vozilo nema spomenuti nedostatak, odnosno nisu tvrdili da je iskazana kilometraža od 112.000 km točna, jedino su tvrdili da oni kilometre na vozilu nisu skidali,

radi čega je pravilno odlučio sud prvog stupnja da ne postoji odgovornost tuženice za predmetni nedostatak (čl. 402. st. 1. i st. 4. u svezi s čl. 475. ZOO-a), budući da isti tužitelju kao kupcu nije mogao ostati nepoznat, a niti je tuženica izjavila da vozilo nema takav nedostatak, pri čemu je za napomenuti da sukladno odredbi čl. 417. st. 1. ZOO-a kupac gubi pravo da raskine ugovor zbog nedostatka stvari kad mu je nemoguće vratiti stvar, budući da je na ročištu 26. rujna 2024. tužitelj naveo kako predmetni automobil, koji je stekao od tuženice, više ne posjeduje, jer ga je prodao trećoj osobi, radi čega su žalbeni navodi tužitelja bez činjeničnog i pravnog uporišta te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijene presude.

16. Na žalbene navode još valja odgovoriti da neovisno o klasificiranju predmetnog nedostatka kao materijalnog, u smislu naprijed citirane zakonske odredbe, tuženica za isti ne odgovora, kako je to naprijed obrazloženo, s time da je tuženica decidirano tvrdila da za sporni nedostatak nije imala saznanja, što je potvrđeno i materijalnim dokazima (ispis poruka).

17. Pravilno je odlučio sud prvog stupnja na način da je odbio prigovor tužitelja izjavljen protiv rješenja poslovni broj P-132/2024-16 od 7. studenoga 2024., to stoga što je tužitelj u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 12.500,00 eura, a u tbr. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 37/23, u daljnjem tekstu: Tarifa) je propisano da se za prvostupanjsku presudu plaća pristojba iz tbr. 1. st. 1. prema vrijednosti predmeta spora.

17.1. Prema tbr. 1. st. 1. Tarife preko iznosa od 1.990,84 eura plaća se pristojba od 66,36 EUR i još 1% na razliku iznad 1.990,84 eura, što imajući u vidu naznačenu vrijednost predmeta spora iznosi upravo 171,45 eura.

18. I odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (čl. 154. st. 1. i 155. ZPP- a u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 138/23).

19. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci presude (čl. 368. st. 1 ZPP-a) i rješenja (čl. 380. toč. 2. ZPP-a).

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac