Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3010/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ad/1. ĆH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ivana Stigleitner Gotovac, odvjetnica u Zagrebu i ad/2. Regula-Tributi d.o.o. iz Zagreba, Dubrava 167, OIB 46029427311, koga zastupa punomoćnica Tihana Miletić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice ĆHD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Ivšić, odvjetnica u Zagrebu, radi predaje i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja ad/1. i ad/2. te žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2507/2020-51 od 18. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice ad/1. ĆH kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2507/2020-51 od 18. travnja 2024. pod toč. III. izreke u dijelu u kojim je odbijen preostali dio zahtjeva tužiteljice ad/1. za isplatu iznosa 6.629,31 Eura sa zateznom kamatom.

II. Odbija se žalba tužitelja ad/2. Regula-Tributi d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2507/2020-51 od 18. travnja 2024. pod toč. IV. izreke u dijelu u kojim je odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja ad/2. za isplatu iznosa 6.735,93 Eura sa zateznom kamatom.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2507/2020-51 od 18. travnja 2024. pod toč. I. izreke, u dosuđujućem dijelu pod toč. III. i toč. IV. izreke, te pod toč. V., VI. i VII. izreke i u tim dijelovima predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici ĆHD tužiteljici ad/1. predati u suposjed zajednički prostor u podrumu od 49,45 m2, a koji čini zajednički dio stambene zgrade na adresi [adresa], upisane u zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sagrađene a z.k. č. br. [katastarska čestica] u naravi KUĆA POPISNI BROJ 1632 GOSPODARSKA ZGRADA I DVORIŠTE U MESNIČKOJ ULICI BR. 17 ukupne površine 112 čhv i 403 m2, slobodnog od stvari i osoba (toč. I. izreke). odbije je kao neosnovan, zahtjev tužitelja ad/2. za predajom u suposjed prostora u podrumu od 49,45 m2, a koji čini zajednički dio stambene zgrade na adresi [adresa], upisane u zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sagrađene na z.k. č. br. [katastarska čestica] u naravi KUĆA POPISNI BROJ 1632 GOSPODARSKA ZGRADA I DVORIŠTE U [adresa] ukupne površine 112 čhv i 403 m2, slobodnog od stvari i osoba (toč. II. izreke). Naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici ad/1. iznos od 1.454,71 Eur sa zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos pobliže naveden u izreci teće od dospijeća pa do isplate, po stopama također pobliže navedenim u izreci, dok je preostali dio zahtjeva tužiteljice ad/1. u iznosu od 6.629,31 Eur sa zateznom kamatom odbijen kao djelomično neosnovan (toč. II. izreke). Naloženo je tuženici isplatiti tužitelju ad/2. iznos od 1.454,71 Eur sa zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos pobliže naveden u izreci teće od dospijeća pa do isplate, po stopama također pobliže navedenim u izreci, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja ad/2. u iznosu od 6.735,93 Eur sa zateznom kamatom odbijen kao djelomično neosnovan (toč. III. izreke). Naloženo je tuženici naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 1.247,57 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 18. travnja 2024. do isplate po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. V. izreke). Naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici ad/1. daljnje troškove postupka u iznosu od 382,50 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 18. travnja 2024. do isplate po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. VI. izreke). Naloženo je tuženici naknaditi tužitelju ad/2. daljnje troškove postupka u iznosu od 382,50 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 18. travnja 2024. do isplate po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. VII. izreke).

2. Protiv navedene presude žale se tužitelji ad/1. i ad/2., kao i tuženica.

3. Tužiteljica ad/1. se žali protiv protiv presude i to pod toč. III. u dijelu u kojim je odbijen preostali dio zahtjeva njezinog zahtjeva za isplatu iznosa 6.629,31 Eura sa zateznom kamatom, kao i u dijelu u kojem nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu troškova postupka zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže u tom dijelu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

4. Tužitelj ad/2. se žali protiv presude sadržajno protiv toč. IV. izreke u dijelu u kojim je odbijen preostali dio njegovog zahtjeva za isplatu iznosa 6.735,93 Eura sa zateznom kamatom, kao i u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP. Predlaže u tom dijelu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka i troškova žalbenog postupka.

5. Tuženica se žali protiv presude sadržajno u dosuđujućem dijelu pod toč. III. i IV. izreke te pod toč. V., VI i VI. izreke presude zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP. Predlaže u tom dijelovima presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu zgradu-kuća popisni broj 1632 gospodarska zgrada i dvorište u [adresa] površine 112 čhv odnosno 403 m2 te upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da su kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom upisani četverosobni stan s nusprostorijama u prvom katu (E-1), stan u II (drugom) katu koji se sastoji od četiri sobe s nusprostorijama (E- 2) i stan u prizemlju koji se sastoji od tri sobe s kabinetom i nusprostorijama.

7. Nalazom i mišljenjem građevinskog vještaka utvrđeno je da se predmetni prostor nalazi u podrumu/suterenu stambene zgrade u [adresa], a koja zgrada se sastoji od 5 etaža I to: podrum/suteren, prizemlje, 1. kat, 2. kat i potkrovlje. U zemljišnoj knjizi (zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) upisana je zgrada u [adresa] u [adresa], a u kojoj zgradi su kao suvlasnički dijelovi na neodređenim omjerima upisane tri etažne cjeline i to: Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) – četverosobni stan s nusprostorijama u prvom katu, Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) – stan u II (drugom) katu koji se sastoji od četiri sobe s nusprostorijama i Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) stan u prizemlju koji se sastoji od tri sobe s kabinetom i nusprostorijama. Svi ostali dijelovi zgrade predstavljaju zajedničke prostore svih suvlasnika pa tako i predmetni prostor u podrumu/suterenu. Predmetni prostor (označen crvenom bojom u prikazu koji je sastavni dio nalaza i mišljenja) nastao je prenamjenom podrumskog prostora u stambeni, a sastoji se od sljedećih prostorija: ulazni prostor, soba (desno), kupaonica, soba (lijevo), mala soba, hodnik i WC. Ulaz u taj prostor nalazi se s dvorišne strane i u razini je okolnog terena, dok je ta etaža ukopana sa 50% svoga volumena. U hodniku stana nalazi se prostor lifta s kojim se stan povezuje sa stanom u prizemlju. Izmjerom na liscu mjesta utvrđena je površina stana od ukupno 48,80 m2 neto korisne površine. Mjesečna tržišna visina najamnine u utuženom razdoblju od siječnja 2017. do svibnja 2020. za predmetni stan iznosi ukupno 178.837,77 kn.

8. Uvidom u Međuvlasnički ugovor sklopljen 15. siječnja 2019. između suvlasnika stambene zgrade u [adresa] u [adresa], čiji sastavni dio čini Prilog 1 – Popis zajedničkih dijelova i uređaja stambene zgrade u [adresa] proizlazi kako zajedničke prostore zgrade čine ulazno predvorje, stubište i površine izvan stanova i poslovnog prostora sa vratima, prozorima i instalacijama, podrum i potkrovlje.

9. Polazeći od navedenog, sud prvog stupnja zaključuje kako cijeli podrum predmetne zgrade, uključujući i prostorije koje su prenamijenjene u stambeni prostor, predstavlja zajedničke dijelove zgrade u [adresa] u [adresa].

10. Pri tome, sud prvog stupnja smatra da je odredba Aneksa kupoprodajnog ugovora kojim se tužiteljica ad/1. odrekla prava na taj suvlasnički dio podruma nema učinka jer je odredbi čl. 85. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj:91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, 152/14, 81/15 , 94/17 - dalje: ZV) prema kojoj vlasnik određenog posebnog dijela u zgradi je time i suvlasnik zajedničkih dijelova zgrade, s kojim suvlasništvom je njegovo vlasništvo neodvojivo povezano.

11. U postupku nije bilo sporno da se podrumske prostorije, čiju predaju u suposjed zahtijevaju tužitelji ad/1. i ad/2., nalaze u isključivom posjedu tuženice, dok je očevidom na licu mjesta utvrđeno da su te prostorije prenamijenjene u stambeni prostor.

12. Sud prvog stupnja, otklanja prigovor tužene da nije dužna predati podrumske prostorije u suposjed da se radi o pripatku stana u prizemlju, čija je vlasnica jer iz izvedenih dokaza proizlazi da se radi o zajedničkim prostorijama suvlasnika zgrade, a ne o pripatku stana u prizemlju.

13. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 161. st. 1. u svezi čl. 46. ZV, prihvaća zahtjev tužiteljice ad/1. i odlučuje kao pod toč. I. izreke presude.

14. Nadalje, polazeći od utvrđenja da je u tijeku postupka, a prije zaključenja glavne rasprave, suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) – stan u II (drugom tužitelj ad/2. prenio na trgovačko društvo Be Informed d.o.o. iz Zagreba, i to na temelju Ugovora o podjeli s preuzimanjem od 30. studenoga 2022., čije pravo je i upisano u zemljišnoj knjizi tužitelj ad/2. izgubio je svoju aktivnu legitimaciju za podnošenjem vlasničke tužbe na predaju u suposjed, s obzirom da nije više vlasnik stana u predmetnoj zgradi, a time niti suvlasnik zajedničkih dijelova iste zgrade. Stoga odbija zahtjev tužitelja ad/2. i odlučuje kao pod toč. II. izreke presude.

15. Iskazima saslušanih stranaka i svjedoka ČH i MH utvrđeno je da su predmetne prostorije u podrumu predstavljale stambeni prostor i prije nego li je tuženica u njih uselila, da je taj stan u podrumu uredio BH, da je 2001. u stan u podrumu uselila majka tuženice, da je 2017. tuženica sa ŽH uselila u stan u prizemlju i liftom pripojila tome stanu stan u podrumu, da je tužiteljica ad/1. postala suvlasnica zgrade 2002., a tužitelj ad/2. 2019., da su 2019. tužitelji ad/1. i ad/2. od tužene zatražili predaju podrumskog stana u posjed, kao i da suvlasnici imaju namjeru taj stan iznajmljivati i od toga ostvarivati dodatan prihod.

16. Sud prvog stupnja, pozivajući se pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzet na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda održane 1. ožujka 2021. broj Su-IV-16/2021-5 utvrđuje da je tuženica je tužiteljima dužna isplatiti koristi koje su ona i njezin prednik imali za vrijeme isključivog posjedovanja predmetnog stana u podrumu/razizemlju u razdoblju u kojemu je taj posjed bio nepošten (čl. 18. st. 3. ZV), odnosno od kolovoza 2019. do kraja utuženog razdoblja – svibnja 2020.

17. Prema ocjeni suda prvog stupnja tužitelji ad/1. i ad/2. imaju pravo, svaki od njih, na 1/3 toga iznosa, s obzirom da je treći suvlasnik toga zajedničkog prostora bio upravo prednik tužene DH pa bi, da je stan bio iznajmljivan trećim osobama, njemu pripala jedna trećina ostvarene najamnine toga stana.

18. Slijedom iznesenog, djelomično prihvaća zahtjev tužitelja ad/1. i ad/2. i odlučuje kao pod toč. III. i IV izreke.

19. Glede navoda tuženice da je vršila ulaganja u predmetni poslovni prostor i kako potražuje povrat istih, sud ocjenjuje da nisu postavljeni u obliku protutužbe niti u obliku prigovora radi prebijanja već se radi o neodređenim činjeničnim navodima iznesenim tijekom postupka.

20. Odluka suda prvog stupnja, osim u odbijajućem dijelu pod toč. III i IV. izreke ne može se, barem za sada prihvatiti.

21. Tužitelji ad/1. i ad/2. svoj zahtjev za predaju u suposjed temelje na tvrdnji da je podrumske prostorije površine 49,95 m2 predstavljaju zajednički dio stambene zgrade u [adresa], koje su tužitelji ad/1. i ad/2. te tuženica suvlasnici, i koje tuženica drži u isključivom posjedu, odbijajući iste predati tužiteljima ad/1 i ad/2. u suposjed. Nastavno tome, tužitelji ad/1. i ad/2. traže da im tuženica kao nepoštena posjednica isplatiti koristi koje su ona i njezin prednik imali za vrijeme isključivog posjedovanja predmetnog stana u podrumu/razizemlju u razdoblju u kojemu je taj posjed bio nepošten, odnosno od kolovoza 2019. do kraja utuženog razdoblja – svibnja 2020., a čije visina je utvrđene građevinskim vještačenjem.

22. Nasuprot tome, tuženica osporava da bi predmetne podrumske prostorije predstavljale zajedničke dijelove zgrade, tvrdeći da su izvanknjižni vlasnici predmetnih podrumskih prostorija sada pok. DH i MH, koje vlasništvo su stekli dosjelošću, pri čemu je podrumske prostorije (sada u naravi stan) koristila uz suglasnost DH, pa se na nju ne mogu primijeniti pravila o stjecanju bez osnove.

23. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u čl. 370. st. 1. propisuje da vlasništvo na posebnom dijelu zgrade, a isto tako i pravo raspolaganja na posebnom dijelu zgrade u društvenom vlasništvu, stečeno na temelju prijašnjih propisa, od stupanja na snagu ovog Zakona predstavlja vlasništvo posebnih dijelova zgrade, kako je uređeno odredbama tog Zakona pa se prosuđuje po njima, ako ovim prijelaznim odredbama nije što drugo određeno.

24. Vlasnik posebnog dijela zgrade iz st. 1. tog članka nakon stupanja na snagu ovog Zakona ostaje vlasnikom svog posebnog dijela nekretnine, a nositelj prava raspolaganja na posebnom dijelu zgrade postaje vlasnikom tog posebnog dijela s tim da se vlasništvo posebnog dijela neodvojivo povezuje s određenim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine po odredbama st. 3. i 4. tog članka, kako je to propisano čl. 370. st. 2. ZV.

25. Temeljem čl. 367. st. 1. ZV, stranke su stjecanjem svoga prava suvlasništva stekle pravo suvlasništva cijele nekretnine, odnosno njezin odgovarajući suvlasnički dio pa i odgovarajući dio zajedničkih dijelova zgrade, jer prema čl. 67. st. 6. ZVDSP vlasništvo posebnoga dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički, ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenoga posebnoga dijela nekretnine; u sumnji se uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenoga posebnoga dijela.

26. Prema postojećoj sudskoj praksi, određeni dijelovi zgrada mogu biti predmet sporazumijevanja suvlasnika, pa iako su zajedničko i nedjeljivo vlasništvo vlasnika posebnih dijelova tako da se na njima ne može stjecati posebno vlasništvo, isto vrijedi samo do tada, dok se takvim prostorijama ne promijeni dotadašnja njihova namjena i upotreba i ne privedu drugoj svrsi i to voljom isključivog vlasnika, odnosno suglasnošću suvlasnika ili vlasnika na posebnim dijelovima takve zgrade (tako i VSRH Gž-3077/75), jer nije protivan zakonu sporazum suvlasnika po kojem neki takav dio pripada u vlasništvo jednom od njih ako se radi o takvoj prostoriji koja po svojoj namjeni i položaju ne mora nužno služiti zgradi kao cjelini (Gzz-117/72).

27. Prema odredbi čl. 5. st. 3. Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrade ("Narodne novine", broj: 52/73) propisano je da dijelovi obiteljske stambene zgrade koji služe zgradi kao cjelini ili samo neki posebnim dijelovima, jesu zajedničko vlasništvo svih vlasnika posebnih dijelova, odnosno vlasnika čijim posebnim dijelovima služe, time da iz odredbe st. 1. istog članka proizlazi da se zajedničkim dijelovima stambene zgrade koji služe zgradi kao cjelini smatraju, među ostalim, i tavan, odnosno potkrovlje.

28. Međutim, odredbom st. 2. navedenog članka citiranog Zakona predviđeno je da na zajedničkim dijelovima višestambene zgrade koje služe samo nekim, a ne svim posebnim dijelovima zgrade (posebna ulazna vrata, stubište, dimnjaci, uređaji za ogrjev i dr. uređaji, dizalice, tavanske i podrumske prostorije, terase, bunari, pregradni zidovi između dva stana ili prostorija i sl.), vlasnici tih posebnih dijelova imaju trajno pravo korištenja.

29. Pitanje što se smatra zajedničkim dijelovima zgrade na isti način reguliraju i odredba čl. 67. st. 6. ZV i čl. 3. Uredbe o održavanju zgrada ("Narodne novine", broj: 64/97).

30. Nalazom i mišljenjem građevinskog vještaka utvrđeno je da se predmetni prostor nalazi u podrumu/suterenu stambene zgrade u [adresa]. Predmetni prostor (označen crvenom bojom u prikazu koji je sastavni dio nalaza i mišljenja) nastao je prenamjenom podrumskog prostora u stambeni, a sastoji se od sljedećih prostorija: ulazni prostor, soba (desno), kupaonica, soba (lijevo), mala soba, hodnik i WC. Ulaz u taj prostor nalazi se s dvorišne strane i u razini je okolnog terena, dok je ta etaža ukopana sa 50% svoga volumena. Izmjerom na licu mjesta utvrđena je površina stana od ukupno 48,80 m2 neto korisne površine.

31. Nadalje, u postupku je utvrđeno da prije nego su tužitelji ad/1. i ad/2. postali suvlasnici zgrade (još 70-tih, odnosno 80-tih godina) dok je zgrada bila u društvenom vlasništvu dio podrumskog prostora (prvotno tri sobe s WC-om) uređen je u stan sa zasebnim ulazom (u nalazu vještaka označen crvenom bojom), te se koristio za stanovanje raznih osoba, očito uz suglasnost tadašnjih suvlasnika zgrade.

32. Međutim u obrazloženju odluke propušteno je utvrditi je li postojao sporazum tadašnjih etažnih vlasnika o promjeni namjene i uporabe (dijela) podrumskog prostora, odnosno o postojanju njihova dogovora o načinu upotrebe određenih zajedničkih dijelova zgrade, na način da neki od zajedničkih dijelova pripadne nekom od etažnih vlasnika zgrade.

33. Poglavito kod utvrđenja da se u podrumu, osim predmetnog stana, nalaze i druge prostorije (drvarnice), koje očito koriste neki do vlasnika posebnih etažnih dijelova.

34. Stoga za zaključak da sporni prostor (uređeni stan) predstavlja zajednički dio zgrade u pravnom i faktičnom smislu nisu utvrđene odlučne činjenice.

35. U kontekstu prethodno izloženog, za sada se ne može prihvatiti pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja da su tužitelji ad/1. i ad/2. suvlasnici zajedničkog podrumskog prostora od 49,45 m2, koje nesporno kao takav danas više ne postoji (vještačenjem je utvrđeno da se radi o stanu koji se sastoji od ulaznog prostora, sobe (desno), kupaonice, sobe (lijevo), mala sobe, hodnik i WC sa zasebnih ulazom, neto korisne površine 48,80 m2), pa ne postoje niti kao takve opisane u tužbenom zahtjevu (podrumske prostorije površine 49,45 m2), pa je doista upitno što predstavlja predmet spora.

36. Konačno, valja reći da je odredbom čl. 30. st. 2. ZV propisano da vlasnik ima, između ostalog, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari, a prema odredbi čl. 38. st. 1. istog Zakona svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, dok prema odredbi čl. 42. st. 1. istoga Zakona svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

37. Dakle kada jedan od suvlasnika neke nekretnine traži od drugog suvlasnika da mu tu nekretninu preda u suposjed, kao u ovom slučaju, za suvlasnika koji nekretninu već drži u posjedu ne dolazi do prestanka prava na posjed, a niti do prestanka faktičnog posjeda nekretnine jer i nakon što sud naloži predaju nekretnine u suposjed, suvlasnik kojem je to naloženo neće izgubiti pravo na posjed ali će u takvom posjedu biti zajedno sa drugim suvlasnikom što je sukladno odredbi čl. 42. st. 1. ZV pa nema mjesta nalaganja suvlasniku da preda nekretninu u suposjed slobodnu od osoba i stvari, kako je to odlučeno pod toč. I. izreke.

38. Nadalje, prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP, kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288. a st. 6. ZPP.

39. Tuženica je već u odgovoru na tužbu istakla prigovor radi prebijanja, navodeći da je u uređenje-adaptaciju spornog prostora uložila cca 140.000,00 kn, predlažući na tu okolnost izvesti predložene dokaze (tako i dokaz građevinskim vještačenjem), pa se ne može prihvatiti stav suda prvog stupnja da se time tuženica nije istakla prigovor radi prebijanja već se radi o neodređenim činjeničnim navodima iznesenim tijekom postupka, radi čega ih sud nije uzeo u obzir.

40. Slijedom toga, a budući da se propuštanjem iznošenja navedenih razloga ne može ispitati pravilnost zaključka suda prvog stupnja da predmetne podrumske prostorije predstavljaju zajednički prostor u suvlasništvu stranaka, to je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tuženica osnovan ukazuje, radi čega se ne može ispitati niti pravilnost primijenjenog materijalnog prava.

41. Posljedično tome, za sada se ne može ispitati niti pravilnost dijela odluke kojom je tuženici naloženo naknaditi koristi za vrijeme posjedovanja predmetne nekretnine (kao nepošteni posjednik).

42. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda održane 1. ožujka 2021. zauzeo pravno shvaćanje broj Su-IV- 16/2021-5 da se u odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su) vlasništva stvari primjenjuju čl. 164. i 165. ZV te da je u parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su (vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju čl. 164. i 165. ZV, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su) posjed, ako je (su) vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.

43. Osnovno je načelo da vlasnik stvari prema čl. 164. st. 1. ZVDSP nema pravo na naknadu za to što je pošteni posjednik upotrebljavao stvar i od nje imao koristi primjerene pravu na posjed koje mu pripada.

44. U svezi žalbenih navoda tužitelja ad/1. i ad/2., da su tuženica i njezin suprug sada pok. DH znali da se radi o zajedničkom dijelu podruma, da su stan u podrumu povezali liftom sa stanom u prizemlju, te im je naređeno uklanjanje lifta jer se radilo o nezakonitoj gradnji valja reći da su bez utjecaja na poštenje tuženice kako to smatraju tužitelji ad/1 i ad/2. daleko prije 2019. godine jer tužitelji ad/1 i ad/2. ne tvrde niti dokazuju da su prije slanja dopisa od 2019. zahtijevali od tuženice i njezinog prednika predaju spornog prostora u suposjed i time izrazili volju za posjedovanje sporne nekretnine.

45. Ono što je bitno jest činjenica poštenja posjeda tuženice, u stvarnopravnom smislu, a nju je sud prvog stupnja pouzdano utvrdio za razdoblje do 25. srpnja 2019.

46. Neovisno o tome što za osnovanost zahtjeva za predaju u suposjed, a posljedično tome i osnovanosti dosađujućeg dijela zahtjeva za isplatu koristi koju je tuženica imala od isključive uporabe spornog prostora nisu utvrđene odlučne okolnosti (pa je u tom dijelu presudu valjalo ukinuti), pravilan je zaključak suda prvog stupnja da bi posjed tuženice postao nepošten tek 26. srpnja 2019. (kada je zaprimila podnesak tužitelja ad/2. kojim traži predaju u suposjed. Stoga, u smislu odredbe čl. 164.st.1. ZVDSP za razdoblje dok je tuženica koristila predmetnu nekretninu (stan) kao poštena posjednica (od svibnja 2015. do 25. srpnja 2019.) tužiteljima ad/1. i ad/2. ne pripada pravo na naknadu za korištenje predmetne nekretnine i to tužiteljici ad/1. u iznosu od 6.629,31 Eura, a tužitelju ad/2. u iznosu od 6.753,93 Eura, pa je u tom dijelu zahtjev tužitelja ad/1. i ad/2. osnovano odbijen.

47. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude, a primjenom čl. 369. st. 1. ZPP kao u izreci ovog rješenja.

48. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima - toč. V., VI. i VII. izreke.

49. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će postupiti u skladu s iznijetim shvaćanjem ovoga suda te razmotriti ono na što je u ovoj odluci ukazano i ponovno odlučiti o zahtjevima tužitelja ad/1. i ad/2. - i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, kao i od istaknutom prigovoru radi prebijanja predmetu spora i za svoje utvrđenje dati jasne i obrazložene razloge kako bi se pravilnost odluke mogla ispitati.

50. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović