Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1554/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej predsjednice vijeća, Suzane Radaković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1.) JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te pod 2) JKB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Rino Barbić, odvjetnik u Jelsi, protiv tužene Republike Hrvatske, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj P-190/2018 od 28. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj P-190/2018 od 28. travnja 2022. u stavku I izreke te u stavku II izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužiteljima naknadi trošak parničkog postupka u iznosu od 12.243,68 eura/92.250,00 kuna.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj P-190/2018 od 28. travnja 2022. u stavku II izreke u dijelom u kojem je naloženo tuženici da tužiteljima naknadi daljnji trošak postupka u iznosu od 9,12 eura/68,75 kuna i sudi:

Odbija se zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadom troškova postupka u daljnjem iznosu od 9,12 eura/68,75 kuna.

III Odbija se zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Ovlašteni su tužitelji na temelju ove presude, svaki za po 1/2 dijela, zatražiti i postići upis uknjižbe svog prava vlasništva nad fizičkim dijelom č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je fizički dio prikazan u geodetskom vještačenju od 21. listopada 2019. koje čini sastavni dio ove presude, crtama koje povezuju oznake A-B-C-D-E-F- G-H-A, površine 120 m2, uz brisanje istog prava sa imena tuženice, što je tuženica dužna trpjeti.

II. Nalaže se tuženici, u roku od osam dana, naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 92.318,75 kuna, dok se za više traženo odbija."

2. Protiv presude žali se tužena iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007-Odluka USRH, 84/2008, 96/2008-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023-dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana odluka u smislu žalbenih navoda ukine.

3. U odgovoru na žalbu tužitelji osporavaju žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu te stavljaju zahtjev za naknadom troška.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev 1. i 2. tužitelja za utvrđenjem i uknjižbom prava vlasništva na dijelu čestice zemljišta 1609/1 z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kako to je navedeno u izreci presude, a koji zahtjev temelje na činjenici da su istu njihovi pravni prednici stekli dosjelošću i građenjem time da su tužitelj kupili 2004. čest. zgrade [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] i da predmetni dio čet. 1609/1 predstavlja okućnicu u čijem posjedu su bili pravni prednici dugi niz godina te su sklapanjem Kupoprodajnih ugovora i tužitelji stupili u posjed dijela predmetne nekretnine.

6. U žalbenom postupku sporno je da li su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti sa izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.

ZPP-a na koju upire tužena.

9. Nije ostvaren ni žalbeni navodi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. Međutim, žalbeni navodi pogrešne primjene materijalnog prava u odluci o troškovima postupka su osnovani.

11. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

- da prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan budući prema skici izmjere, izvatku iz katastra, kao i iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka te zemljišno- knjižnih izvadaka (list 40-42 spisa) proizlazi da su tužitelji vlasnici kuće na česticama 72/2, 72/3 i 73, a utužena nekretnina, odnosno, utuženi dio čestice 1609/1 upravo čini okućnicu istih, na kojoj tužitelji tvrde da su stekli vlasništvo dosjelošću;

- da iz zemljišno- knjižnog uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u kojem je upisana čestica 1609/1 proizlazi da je ista pripisana iz uloška [broj ZK uloška] i zavedena kao šuma i da je kao vlasnik upisana tuženica;

- da su Ugovor o prodaji od 8. rujna 2004. sklopili GK kao prodavatelj i ovdje tužitelji kao kupci temeljem kojeg su kupili kuću na čestici oznake 73, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i da su danom sklapanja ugovora kao kupci stupili u posjed nekretnine;

- da su Ugovor o prodaji od 4. svibnja 2004. sklopili RK, VK, GKB kao prodavatelji i ovdje tužitelji kao kupci te su kupili kuću na česticama oznake 72/2 i 72/3 z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i danom isplate kupoprodajne cijene, smatra se da su kupci stupili u posjed nekretnine;

- da iz Povijesti promjena na katastarskim česticama [katastarska čestica] od strane Područnog ureda za katastar Split, Odjel za katastar nekretnina Stari Grad, od 21. veljače 2019. proizlazi da je spisak parcela u katastarskoj općini [katastarska općina] nastao 29. prosinca 1951. i to obnovom spiska parcela na temelju starog spiska parcela i izvršene nove terenske revizije posjedovnog stanja obavljene 1952;

- da je na čestici 72/2 i 73 u Posjedovnom listu 128 za 1/1 dijela upisan kao posjednik GK, dok su na čestici 72/3 u Posjedovnom listu 117 upisani kao posjednici AK i to za 3/4 dijela, te ČK za 1/4 dijela dok se iza smrti AK, u Posjedovni list 117 upisuju se kao nasljednici BK i ĐK; da za smrti GK p. BK, u Posjedovni list 128 upisuju se kao nasljednici BK za 32/72 dijela, te GK za 16/72 dijela;. nakon smrti BK, u Posjedovni list 128 upisuje se kao nasljednik GK za 1/1;

- da je Rješenjem o izvedenom stanju, izdanom od strane Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada, od 14. kolovoza 2017. ozakonjena je rekonstrukcija, dogradnja i prenamjena postojeće zgrade stambene namjene izgrađene na česticama 72/2, 72/3 i 73 k. o. [katastarska općina], kao i pomoćna zgrada, vodosprema i spremište izgrađeno na dijelu čestice 1609/1(list 72 spisa);

- da Rješenjem o utvrđivanju građevne čestice, koje je izdao Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Hvar 14. lipnja 2019. građevnu česticu, odnosno, zemljište nužno za redovitu uporabu postojeće građevine oznake 72/2, 72/3 i 73 k. o. [katastarska općina] čini i dio čestice 1609/1 k. o. [katastarska općina] i dio čestice 6108/1 k. o. [katastarska općina], kako je to prikazano na katastarskom planu (list 75 spisa);

- da prema nalazu i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka Petra Garmaza, od 21. listopada 2019. predmet spora predstavlja prostor sjeverno od objekta tužitelja, na kojem se nalazi dvorište, gustirna i pomoćni objekt time da predmet spora ima površinu od 145 m2, od čega 120 m2 se odnosi na dio čestice 1609/1, a na nalazu i mišljenju je označen točkama A-B-C-D-E-F-G-H te se unutar tog dijela se nalaze gustirna (A-B-C-K-O) i pomoćni objekt (K-L-M-N-O);

- da je izveden dokaz saslušanjem svjedoka FK, GK i ĆK iz kojih proizlazi da se ne radi o šumi, već od pamtivijeka da se ta zemlja koristi kao vrt i okućnica i predstavlja jednu cjelinu s kućom na česticama 72/2, 72/3 i 73 i da su tužitelji nakon kupnje stupili u posjed vrta i okućnice koji pripada kućama na navedenim česticama;

- da su pravni prednici tužitelja bili u posjedu spornog dijela i da nitko iste niti tužitelje nije smetao u posjedu;

- da su tužitelji postojeću gustrinu proširili i obnovili te napravili parkiralište;

- da u odnosu na tvrdnje tuženice da i dio čestice 1609/1 predstavlja šumu i da se nad istim ne može steći pravo vlasništva dosjelošću iz izvedenih dokaza proizlazi da nije riječ o šumi, već o zemljištu-okućnici koje nužno služi objektima-kući na česticama 72/2, 72/3 i 73;

- da navedeno proizlazi i iz skice vještaka iz koje se vidi kako se utuženi dio čestice 1609/1 nalazi neposredno sjeverno od kuća, iznad čega postoji put (makadam) a iznad kojega se sjeverno nastavlja čestica 1609/1 i šumsko područje;

- da Odlukom o utvrđivanju građevne čestice utuženi dio predstavlja okućnicu i nužan je za redovno korištenje građevina;

- da se posjedovanje prednika tužitelja utvrđivalo od revizije 1952.

12. Pošavši od navedenih utvrđenja, a kako su prednici tužitelja držali u posjedu predmetne nekretnine 72/2, 72/3 i 73, kao i sporni fizički dio čestice 1609/1 površine 120 m2, koji u naravi predstavlja okućnicu time da nakon prodaje tužiteljima, isti su na dijelu čestice 1609/1 izgradili parking, obnovili gustirnu i obavili slične građevinske zahvate i da se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva treba uračunati i vrijeme u kojem se prednici tužitelja bili samostalni i pošteni posjednici (od revizije 1952 do prodaje 2004), a što je više od potrebnih 40 godina, prvostupanjski sud je na temelju odredbe čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima („Službeni list SFRJ br. 6/80 i 36/90 i „Narodne novine“ broj 53/91 – dalje u tekstu ZOVO) u vezi čl. 388. i čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17 - u daljnjem tekstu: ZV) utvrdio da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, te odlučio na navedeni način.

13. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

14. Stoga, suprotne tvrdnje tužene su bez pravnog uporišta.

15. U odnosu na žalbene navode, prvenstveno valja reći da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da su tužitelji na temelju navedenih Ugovora o kupoprodaju od 14. svibnja 2004. upisani kao vlasnici čest. 72/2., 72/3 i 73 i da su nakon sklapanja Ugovora i isplate kupoprodajne cijene stupili u posjed istih kao i u posjed spornog dijela predmetne nekretnine odnosno okućnice.

16. Jednako tako, suprotno tvrdnji tužene prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kada je utvrdio da predmet spora po svojoj naravi ne predstavlja šumu već da se radi o zemljištu koje u naravi predstavlja okućnicu koja nužno služi objektima odnosno kući na čestica 72/2, 72/3 i 73, a što između ostalog proizlazi i nalaza i mišljenja vještaka kao i iskaza saslušanih svjedoka kako to pravilno i navodi prvostupanjski sud.

17. Pored navedenog, ukazuje se da je i Rješenjem o utvrđivanju građevne čestice, koje je izdao Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Hvar 14. lipnja 2019. da građevnu česticu, odnosno, zemljište nužno za redovitu uporabu postojeće građevine oznake 72/2, 72/3 i 73 k. o. [katastarska općina] čini i dio čestice 1609/1 k. o. [katastarska općina], dakle predmetne čestice kao i dio čestice 6108/1 k. o. [katastarska općina], kako je to prikazano na katastarskom planu (list 75 spisa).

18. Nadalje, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je obzirom na rezultate provedenog dokaznog postupka utvrdio da su pravni prednici tužitelja bili samostalni i pošteni posjednici predmetna spora odnosno dijela čestice 1609/1 površine 120 m2 i to od 1952. do prodaje 2004., dakle 52 godine, i da ih nitko nije smetao u vršenju posjeda predmeta spora, a koji posjed su nastavili nesmetano vršiti i tužitelji te su na dijelu čest. 1609/1 izgradili parking i obnovili gustrinu te obavili građevinske zahvate.

Dakle, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je do podnošenja tužbe posjed pravnih prednika, a potom tužitelja nesmetano trajao 66 godina.

19. Stoga, u iznesenim okolnostima suprotne tvrdnje tužene da je posjed tužitelja nesavjestan ostaju ničim dokazane i neargumentirane tvrdnje.

20. Pored navedenog, tuženici se ukazuje da pri ocjeni savjesnosti posjeda neke osobe, činjenica da je posjedovana nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo neke druge osobe te saznanje o upisu te osobe samo po sebi ne čini posjed nepoštenim, kao što do nepoštenja posjeda ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanje upisa u zemljišnoj knjizi, osobito ako prema svim ostalim okolnostima u kojima je vršen posjed, nije imao nekog ozbiljnog razloga sumnjati u pravo na svoj posjed, a kao što je to slučaj u ovom predmetu (tako i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x-76/14).

Naime, zaključak o (ne)savjesnosti posjeda moguće je donositi samo uvažavanjem svih okolnosti konkretnog slučaja.

21. U svim naprijed iznesenim okolnostima konkretnog slučaja prvostupanjski sud je dao jasne i valjane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kada je zaključio da je posjed tužitelja pošten u smislu čl. 18. st. 3. ZV-a i da su u trenutku podnošenja tužbe postojale pretpostavke iz čl. 159. ZV-a, to su suprotne tvrdnje tužene bez uporišta u rezultatima provedenog dokaznog postupka.

Jednako tako, imajući u vidu naprijed izneseno žalbeni navodi tužene da su tužitelji nesavjesni posjednici iz razloga što kao strani državljani nisu upisali predmet spora u zemljišne knjige su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

22. Potrebno je reći i to da prema čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 146/2008) odredbe čl. 353. do 359. ZV-a ne odnose se na državljane i prave osobe iz država članice Europske unije i te osobe stječu prava vlasništva nekretnina pod pretpostavkama koje vrijede za stjecanje prava vlasništva za državljane Republike Hrvatske i pravne osobe sa sjedištem u [adresa].

23. Nadalje, tuženici se ukazuje na odluku Ustavnog suda RH od 12. siječnja 2000. broj U-I-374/1998, kojom je pokrenut postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbe čl. 55. st. 2. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 52/90 - pročišćeni tekst, 5/91, 9/91, 61/91, 26/93 i 76/93), kojom odlukom je ista odredba i ukinuta, razmatrajući koju odredbu je Ustavni sud imao u vidu „da je odredbom čl. 159. ZV-a, propisano dvostruko vrijeme trajanja posjeda za stjecanje vlasništva dosjelošću na stvari (između ostalih) u vlasništvu Republike Hrvatske, te da je institut dosjelosti u pravu vezan uz potrebu da se određena faktična stanja, faktična vlast, nakon izvjesnog vremena uskladi s pravom, pretvori u subjektivno pravo (što nalaže kako načelo pravičnosti tako i načelo sigurnosti u pravnom prometu jer treba omogućiti onom tko je neku stvar ili pravo stekao u posjed na način koji zaslužuje zaštitu, da nakon proteka određenog vremena postane i pravno nositeljem stečenog prava)“, temeljem čega je Ustavni sud utvrdio, „imajući u vidu da je gospodarenje šumama od interesa za Republiku Hrvatsku (zbog čega su propisana faktična ograničenja vlasništva, koja se realiziraju kroz uvjete i načine gospodarenja šumama i šumskim zemljištem), da je protivno temeljnim ustavnim načelima demokratske države, apsolutno isključivanje mogućnosti stjecanja prava vlasništva dosjelošću, posjedniku propisane kakvoće koji šumom, odnosno šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, gospodari na način uređen zakonom i kroz zakonom propisano vremensko razdoblje.“

Stoga je, Ustavni sud utvrdio da „osporena odredba nije u suglasju s načelom ustavnosti i zakonitosti, koje je utvrđeno odredbom članka 5. Ustava, a također i s odredbom članka 3. Ustava, koja nepovredivost vlasništva, a time i mogućnost stjecanja vlasništva, svrstava u najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske“. Ustavni sud je također utvrdio da „osporena odredba nije u suglasju s odredbom članka 48. Ustava, napose odredbom stavka 2. tog članka, koja propisuje da vlasništvo obvezuje, iz razloga što se štiti vlasništvo države u slučaju kada je očigledno da država kao vlasnik šumom, odnosno šumskim zemljištem ne gospodari kroz značajno vremensko razdoblje, unatoč izričitim odredbama Zakona o šumama.“

24. Na žalbene navode napominje se da prilikom utvrđivanja dosega navedene odluke Ustavnog suda od 12. siječnja 2000. kojom je ukinuta odredba čl. 55. st. 2. ZŠ, valja primijeniti odredbu čl. 53. st. 2. i čl. 44. st. 2. tada važećeg Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 99/99.- dalje Ustavni zakon).

Prema čl. 55. st. 2. Ustavnog zakona ukinuta odredba prestala je važiti danom objave odluke Ustavnog suda, dok prema čl. 55. st. Ustavnog zakona svatko kome je pojedinačnim aktom utemeljenim na toj odredi povrijeđeno kakvo pravo, može tražiti izmjenu tog akta, u skladu s odredbama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu.

Dakle, ukidanje pojedine odredbe kao neustavne ima retroaktivan učinak, te se odnosi i na vrijeme prije formalnog prestanka njenog važenja (dan odluke Ustavnog suda).

Stoga se, suprotno tvrdnji tužene u rok za stjecanje vlasništva dosjelošću računa i vrijeme prije 12. siječnja 2000., pri čemu iz rezultata provedenog dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da su pravni prednici tužitelja bili u poštenom i nesmetanom posjedu najmanje od 1952. kako to i navodi prvostupanjski sud.

25. Obzirom na navedeno nisu osnovane tvrdnje o pogrešnoj primjeni odredaba Zakona o šumama, pri čemu, s obzirom na konkretne okolnosti i način korištenja navedenog zemljišta, nije od odlučnog značaja niti činjenica kada i na temelju čega je navedeno zemljište u zemljišnu knjigu upisano kao vlasništvo tužene.

26. Pri tome je važno imati u vidu praksu Europskog suda za ljudska prava, prema kojoj se, ako su za to ispunjeni uvjeti, razdoblje prije 8. listopada 1991. uračunava u vrijeme dosjelosti glede nekretnina koje su bile u društvenom vlasništvu, ukoliko se sporne nekretnine mogu okarakterizirati kao imovina zaštićena čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje Konvencija), i ako nitko treći na istim nekretninama nema nikakvih prava, niti je to na bilo koji način iskazano, a što je slučaj u ovoj pravnoj stvari.

27. Suprotno žalbenim navodima tužene, pravilno se prvostupanjski sud pri ocjeni jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, pozvao na praksu Europskog suda za ljudska prava (ESLJP), u predmetu J protiv Republike Hrvatske (u kojem je izraženo shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od četrdeset godina, ex lege, na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997., postao vlasnik posjedovane nekretnine), koji sud je upravo imao u vidu praksu sudova u Republici Hrvatskoj između 1. siječnja 1997., kao dana stupanja na snagu ZV-a i 17. studenog 1999., kao dana ukidanja čl. 388. st. 4. ZV-a (od strane Ustavnog suda), da bi novim odlukama iz 2016. i dalje (u predmetima G i drugi protiv [adresa] i R protiv Republike Hrvatske), zauzeo stav da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, za primjenu stajališta iz presude Trgo protiv Republike Hrvatske, nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe (je li tužba podnesena u razdoblju od 1. siječnja 1997. do 17. studenoga 1999.).

28. U odnosu na ostale žalbene navode tužene kojim ponavlja prigovore koji su isticani u postupku na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

29. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl. 375. st. 1. ZPP-a.

30. Kako tužena ne iznosi nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda bio doveden u sumnju, to njezina žalba predstavlja samo drugačiju i to pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza na koji je ovlašten jedino sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a.

31. Suprotno tvrdnji tužene, odlučne činjenice u postupku su pravilno i potpuno utvrđene te je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je odlučio na navedeni način.

32. Međutim, osnovani su žalbeni navodi pogrešne primjene materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

33. Iz stanja spisa proizlazi da je bila sporna vrijednost predmeta spora i da je nakon donošenja prvostupanjske odluke postupajući sukladno dopisu od 20. prosinca 2022. i uputi ovog suda, rješenjem prvostupanjskog suda od 15. ožujka 2023., ispravljenim rješenjem od 22. ožujka 2023. ista određena u visini 775.000,00 kn.

Nadalje, na navedeno rješenja tužena je uložila žalbu te je rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-1554/2022-5 od 27. svibnja 2025. žalba odbijena kao neosnovana.

34. Stoga, u odnosu na žalbene imajući u vidu naprijed navedeno, valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka obzirom na utvrđenu vrijednost predmeta spora u iznosu od 775.000,00 kuna.

35. Naime, 1. i 2. tužiteljima sukladno čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/19, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23.- dalje u tekstu: Tarifa), pripada naknada troškova postupka za poduzete radnje prema navedenoj vrijednosti predmeta spora kako slijedi: sastav tužbe Tbr. 7/1 -775 bodova, podneska 23. travnja 2018. Tbr. 8/1 - 775 bodova, ročište 23. travnja 2018. Tbr. 9/2 – 387,50 bodova, ročište 11. veljače 2019. Tbr. 9/1-775 bodova, podnesak 12. veljače 2019. Tbr. 8/3 - 193,75 bodova, podnesak 2. rujna 2019. Tbr. 8/3 -193,75 bodova, pristupa na očevid 13. rujna 2019. Tbr. 9/6 – 775 bodova, ročište 16. prosinca 2019. Tbr. 9/1 - 775 bodova, ročište 14. listopada 2020. Tbr. 9/1 -775 bodova, ročište 30. ožujka 2022. Tbr. 9/1 -775 bodova odnosno ukupno 6200 bodova a što uz vrijednost boda s paušalom od 10,00 kuna ukupno iznosi 62.000,00 kuna.

36. Tužiteljima pripada i pravo na naknadu za uvećanjem od 10% sukladno Tbr. 36. Tarife pa trošak iznosi 68.200,00 kuna, a što uz trošak PDV 25 % u iznosu od 17.050,00 kuna ukupno iznosi 85.250,00 kuna te uz trošak vještačenja u iznosu 7.000,00 kuna, pa slijedom navedenog 1. i 2. tužiteljima pripada ukupno iznos od 92.250,00 kuna.

37. Stoga, tužiteljima pripada pravo na naknadu troška postupka u iznosu 92.250,00 kuna/12.243,68 eura, dok zahtjev u preostalom dosuđenom iznosu od 68,75 kuna/9,12 eura nije osnovan te je odlučeno kao u stavku I i II izreke ove odluke.

38. Tužiteljima nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu sukladno čl. 155. ZPP-a obzirom da navedeni trošak nije bio potreban pa je na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u stavku III izreke.

39. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužene dijelom odbiti kao neosnovanu, a dijelom prihvatiti te na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u stavku I izreke i čl. 373. toč. 3. ZPP-a kao u stavku II izreke.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Kordej