Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1543/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u predmetu tužitelja ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Darku Gojaku, odvjetniku u Karlovcu, protiv tužene TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Stjepanu Babiću, odvjetniku u Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 13. veljače 2024., poslovni broj P-783/2021-23, 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu od 13. veljače 2024., poslovni broj P-783/2021-23.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženici da tužitelju isplati 7.967,91 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te trošak postupka. U toč. II. izreke je naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak postupka od 750,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje ZPP), s prijedlogom da ovaj sud prihvati njegovu žalbu i preinači presudu u smislu žalbenih navoda, odnosno istu ukine uz naknadu troškova postupka.

2.1. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu kojim osporava žalbene navode tužitelja te predlaže istu odbaciti kao nedopuštenu, odnosno odbiti kao neosnovanu.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat utuženog iznosa s osnova ugovora o zajmu, koji temelji na tvrdnji da je tuženoj s kojom je bio u ljubavnoj vezi pozajmio ukupno 7.967,91 kn i to 448,00 kuna za trošak popravka osobnog automobila Toyota Yaris, 494,22 kuna za troškove shoppinga, 398,85 kuna i 326,84 kuna za trošak tehničkog pregleda vozila, 2.250,00 kuna za trošak popravka osobnog automobila, zatim iznos pozajmice od 3.000,00 kuna, te 1.050,00 kn za trošak police osiguranja od automobilske odgovornosti.

5. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. ZPP-a, u kojem se presuda prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

6. U donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da su stranke bile u ljubavnoj vezi od 2018. do ožujka 2021.,

-da je nedvojbeno da je za trajanja veze tužitelj tuženoj plaćao razne račune, troškove, kupovao joj stvari i davao joj novčana sredstva,

- da je zadnjih nekoliko mjeseci veza stranaka bila pri kraju jer je tužena htjela izaći iz te veze, da su se i njeni roditelji, kada su saznali, protivili vezi,

- da je tužena tužitelju potpisala Izjavu o dugu koja je datirana 2. prosinca 2020. (u svezi koje tužitelj vodi drugi spor protiv tužene),

- da su se i nakon te Izjave iz prosinca 2020., stranke nastavile viđati, a tužitelj je tuženoj i dalje plaćao račune i davao joj novac,

- da je, kada su roditelji tužene saznali za vezu, majka tužene telefonski kontaktirala tužitelja i tražila ga da pusti njenu kćer na miru, da je u ožujku 2021., došlo i do sukoba oca tužene sa tužiteljem, što je rezultiralo prijavom tužitelja policiji za prijetnju smrću (Zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od dana 9.4.2021.),

- da je tužena protiv tužitelja policiji na zapisnik podnijela 14.4.2021. protiv tužitelja zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja,

- da je tužitelj samovoljno plaćao tuženici račune te da nije tražio vraćanje iznosa sve dok tuženica protiv njega nije podnijela prijavu policiji.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio primjenom čl. 499. do 508. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) da je između stranaka nije sklopljen ugovor o zajmu već darovanju te da tuženica nije obvezna vratiti tužitelju primljeni novac, te je odbio tužbeni zahtjev.

9. Naime, odredbom čl. 499. ZOO-a je propisano da se ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

9.1. Dakle, zajam je konsenzualan ugovor jer nastaje samim sporazumom stranaka, a ujedno je i dvostrano obvezni ugovor, jer tim ugovorom nastaju obveze za obje stranke tj. i za zajmodavca i za zajmoprimca.

10. Nasuprot tome, odredba čl. 479. ZOO propisuje da ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, pa obdarenik to prihvati.

11. U konkretnom slučaju, tužitelj nije dokazao da je postojala suglasnost volja obje strane za sklapanjem ugovora o zajmu. Činjenica da je tuženica primila određenu količinu novca te da je tužitelj čuvao račune, a što je nesporno i razvidno iz dostavljene dokumentacije ne može se smatrati da je sklopljen ugovor o zajmu jer nedostaje element volje na strani tuženice, odnosno da se tuženica obvezala vratiti pozajmljeni novac.

12. Također kako tužitelj u smislu čl. 219. ZPP nije dokazao da je platio trošak popravka osobnog automobila tehničkog pregleda vozila, shoppinga, trošak police osiguranja od automobilske odgovornosti, uz protučinidbu tuženice, odnosno obvezu vraćanja novca, ovaj sud je suglasan sa stavom prvostupanjskog suda, da se radilo o darovanju u smislu čl. 479 ZOO.

13. Stoga, imajući na umu činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda kao i sadržaj odredbi čl. 479. st. 1., čl. 499. -508. ZOO, a naročito činjenicu prethodne emotivne veze između stranaka koja je rezultirala kaznenim prijavama, prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako tužitelj nije dokazao da su stranke sklopile ugovor o zajmu, a niti postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 493. i 494. ZOO na temelju kojih bi mu tuženica bila dužna isplatiti (vratiti) utužene novčane iznose.

14. Žalbeni navodi u kojima tužitelj prigovara da prvostupanjski sud nije cijenio iskaz tužitelja i materijalnu dokumentaciju koja je dostavljena na spis, posebice poruke koje su parnične strane razmjenjivale, iskaz svjedoka AG koji je naveo kako je na zahtjev tužitelja uplatio iznos od 3.000,00 kuna na račun tužene, ovaj sud nije razmatrao u skladu s prethodno citiranom odredbom članka 467. stavka 1. ZPP jer se sadržajno odnose na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 1. u vezi s odredbama članaka 8. i 219. ZPP.

15. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo i odlučio kao u pobijanoj odluci (čl. 368. st. 1. ZPP).

16. I odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna (čl. 154. st. 1. ZPP). Suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvog stupnja pravilno je troškove postupka obračunao u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/2023. – dalje: Tarifa) a prema Tbr. 52/3 Tarife, koja je bila na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke i u skladu sa zatraženim troškom postupka (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske, u odlukama Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.).

17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Sudac:

Josip Grubišić