Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3250/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Josipu Grubišiću, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA ZAPREŠIĆ d.o.o. (prije VODOVOD I ODVODNJA BISTRA d.o.o.), Zaprešić, Zelengaj 15, OIB: 29113541841, zastupanog po ZL, punomoćniku po zaposlenju, protiv tuženika CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 31. svibnja 2024., poslovni broj Povrv-840/2021-13, 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 31. svibnja 2024., poslovni broj Povrv-840/2021-13.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je u toč. I. izreke održan u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Adžije iz Zaprešića, poslovni broj Ovrv-488/2021 od 14. lipnja 2021., u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 279,44 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Pod toč. II. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove od 29,86 EUR.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/09., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. , 70/19, dalje: ZPP) uz prijedlog presudu ukinuti.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl.458. ZPP-a, u kojem se presuda prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. U donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za isplatu dospjelih, a nepodmirenih usluga opskrbe vode za objekt na adresi [adresa], u razdoblju od 5. svibnja 2020. do 5. studenog 2020. od 279,44 eur.

7. U ovom stadiju postupka sporna je osnova i visina utužene obveze.

8. Suprotno žalbenim navodima, tužitelj je sukladno odredbi čl. 27. st. Općih i tehničkih uvjeta, koji su se primjenjivali u vrijeme nastanka sporne tražbine, bio ovlašten izdavati "zbirne"račune. Naime, čl. 27. st. 1. Općih uvjeta je propisano da se količina isporučene usluge obračunava na osnovi razlike između očitanog stanja na vodomjeru i stanja prethodnog očitanja, dok je odredbom čl. 27. st. 2. Općih i tehničkih uvjeta bilo propisano da se očitanje vodomjera obavlja za domaćinstva u pravilu jednom godišnje, i to zaključno do 30. rujna tekuće godine, a za druge potrošače očitanje se obavlja mjesečno, odnosno tromjesečno, ovisno o potrošnji, s tim da korisnici usluge u kategoriji domaćinstvo plaćaju uslugu na osnovi ispostavljenih akontacijskih uplatnica isporučitelja usluge, za razdoblje od najviše 12 mjeseci, nakon čega se temeljem očitanja stvarne potrošnje korisniku dostavlja obračun potrošnje za određeno vremensko razdoblje, a koji obračun predstavlja račun za pruženu uslugu.

8.1. Navedeno ima za posljedicu da je tužitelj postupio sukladno čl. 27. st. 2. Općih i tehničkih uvjeta, te izdavao obračun potrošnje na temelju evidentirane stvarne potrošnje, s time da je navedeni obračun vršio svakih šest mjeseci, dok su u međuvremenu tuženiku ispostavljene akontacijske uplatnice prema kojima je mogao plaćati uslugu, a koje bi se uplate potom uzele u obzir pri utvrđenju konačne ("zbirne") obveze korisnika za određeno razdoblje. Odnosno, tužitelj je postupio zakonito prilikom izdavanja obračunskih lista temeljem kojih potražuje dospjele iznose (list 121-122 spisa).

9. Nadalje, u odnosu na naknadu za usluge odvodnje otpadnih vode valja odgovoriti da je tuženik evidentiran kao korisnik vodnih usluga, slijedom čega je sukladno odredbi čl. 42. st. 1. Zakona o vodnim uslugama ("Narodne novine" broj: 66/19) obvezan podmiriti cijenu svih vodnih usluga, pa tako i cijenu usluga javne odvodnje i/ili pročišćavanja otpadnih voda. Kako je tijekom prvostupanjskog postupka tužitelj dokazao da postoji za predmetnu nekretninu priključak na sustav javne odvodnje, tuženik je dužan podmirivati i naknadu za usluge otpadnih voda, bez obzira što koristi septičku jamu.

10. Tuženik u žalbi ponavlja tijekom postupka istaknuti prigovor zastare ističući da su obračunske liste sastavljene za razdoblje 30. rujna 2019.-31. ožujka 2020. te 31. ožujka 2020. do 30. rujna 2020., slijedom čega je ovrha započela teći 30. rujna 2019., a kako je rješenje ovrsi doneseno 14. lipnja 2021., nastupila je zastara.

11. Međutim, o prigovoru zastare je prvostupanjski sud pravilno odlučio primjenom čl. 232. st. 1. t.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) jer je kao datum dospijeća na računu naveden 5. svibnja 2020. i 5. studenog 2020. (list 7 spisa), a prijedlog za ovrhu je podnesen 4. svibnja 2021., dakle unutar roka od godine dana.

12. Slijedom svega navedenog, kako tuženik ne tvrdi niti dokazuje da je podmirio tražbinu, a nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

13. Odluka o dosuđenim troškovima se temelji na čl. 154. st. 1. ZPP, a što tuženik u žalbi ne prigovara određeno.

U Zagrebu, 27. svibnja 2025.

Sudac:

Josip Grubišić