Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3915/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur., kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BEMING d.o.o. za građevinarstvo i stambeno- komunalno gospodarstvo, J. Haulika 20A, Bjelovar, OIB: 85887271562, za suvlasnike stambene zgrade u [adresa], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, poslovni broj: Povrv-154/2020-53 od 23. lipnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, poslovni broj: Povrv- 154/2020-53 od 23. lipnja 2023., u pobijanom dijelu pod točkama I., III. i IV. izreke.

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o parničnim troškovima sadržano u točki IV. presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici, poslovni broj: Povrv-154/2020-53 od 23. lipnja 2023., u dijelu u kojem tužitelju nije dosuđen trošak preko iznosa od 1.617,24 €.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je održan na snazi platni nalog – rješenje o ovrsi javnog bilježnika Marije Kusić iz [adresa], broj: Ovrv-58/2020 od 17. siječnja 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku kao ovršeniku isplatiti tužiteljima 581,44 €[1] / 4.380,86 kuna, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju plati zakonske zatezne kamate na iznos od 83,75 € / 631,01 kn za period od 15. siječnja 2020. do 03. veljače 2023. ( točka I izreke ), ukinut je platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju plati u koristi suvlasnika iznos od 83,75 €/ 631,01 kn u kojem dijelu je tužbeni zahtjev odbijen te je ukinut i platni nalog u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 155,95 €/1.175,00 kn i predvidivi trošak od 108,67 €/818,75 kn ( točka II izreke ), odbijen je prigovor radi prebijanja tuženika kojim je zahtijevao da se utvrdi postojanje njegove tražbine prema tužitelju u iznosu od 3.273,90 €/ 24.667,13 kn i da se radi iste u slijedećih 56,47 mjeseci obustavi naplata zajedničke pričuve za tri stana ( točka III izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 1.617,24 €/12.185,09 kn zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke ( točka IV izreke).

2. Prvostupanjsku odluku u dijelu koji se odnosi na troškove postupka, preko dosuđenog iznosa od 1.617,24 €/12.185,09 kn ( točka IV izreke ), podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu da pobijanu odluku u tom dijelu preinači i prizna daljnji trošak, podredno ukine i vrati u tom dijelu predmet na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Protiv navedene presude žalbu, u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog, odbijen prigovor radi prebijanja te naloženo naknaditi troškove postupka ( točke I., III. i IV izreke ) podnosi tuženik, po sadržaju i smislu ukazujući na sve žalbene razloge predviđene odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud poništi prvostupanjsku odluku te vrati isplaćena sredstva na račun tuženika, ili odbaci tužbu tužitelja u cijelosti.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Sud prvog stupnja je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostatci zbog kojih pravilnosti pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom 665,19 € eura s osnove dospjelih, a neplaćenih mjesečnih iznosa na ime doprinosa za sredstva zajedničke pričuve za stambeno - poslovnu zgradu u [adresa], za utuženo razdoblje od studenoga 2017. do kolovoza 2018.. Uz navedeno, tuženik je u sklopu prigovora predložio potraživanje tužitelja kompenzirati odnosno prebiti sa iznosom od 3.273,89 €/24.667,13 kn s osnove ulaganja u zajedničke dijelove zgrade tijekom projekta prenamjene te da se u narednih 56,47 mjeseci oslobodi od plaćanja zajedničke pričuve.

7. Sud prvog stupnja je tijekom postupka utvrdio:

- da je tuženik vlasnik tri etažna suvlasnička dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica] stambeno poslovna zgrada i dvorište u [adresa] sa 972 čhv i to 33. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo E-33, stan S-401 u potkrovlju, objekt II koji se sastoji od dnevnog boravka s kuhinjom 29,72 m2, izbe s 2,23 m2, hodnika sa 5,54 m2, sobe 1 sa 12,83 m2, kupaonice sa 8,81 m2, sobe 2 sa 9,75 m2, spremište 1 sa 3,78 m2, spremište 2 sa 2,34 m2, ukupno 75 m2, 34. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo E-34, stan S-402 u potkrovlju, objekt 2 koji se sastoji od dnevnog boravka sa kuhinjom 17,48 m2, hodnika sa 2,42 m2, kupaonice sa 7,03 m2, sobe sa 11,72 m2 ukupno 38,64 m2, 35. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo E- 35, stan S-403 u potkrovlju objekt 2 koji se sastoji od dnevnog boravka s kuhinjom sa 28.88 m2, izbe sa 1.92 m2, hodnika sa 4,72 m2, sobe 1 sa 13,42 m2, kupaonice sa 9,30 m2, sobe 2 sa 10,26 m2, spremišta 1 sa 4,06 m2, spremišta 2 sa 2,21 m2, ukupno 74,77 m2,

- da je tužiteljev upis prava vlasništva na predmetna tri etažirana stana proveden temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Čazma broj Z-11801/2018 od 09. kolovoza 2018.,

- da su predmetni stanovi prije etažiranja bili upisani kao tavanski prostor površine 218,88 m2 kojih je tužitelj postao vlasnikom 2013., kada je isti kupio sa građevinskom dozvolom i započetim projektom adaptacije,

- da je uporabnom dozvolom Upravnog odjela za graditeljstvo, promet, prostorno uređenje i komunalnu infrastrukturu Ispostava Čazma, URBROJ: 2103/01-09/1-15- 0004 od 01. lipnja 2015., tuženiku RO kao investitoru, dozvoljena uporaba izgrađene građevine stambene namjene, rekonstrukcija tavana-tri stana u potkrovlju 3 skupine na građevinskoj čestici broj 1902/2 k. o. [katastarska općina] ([adresa], LO [adresa]) za koju je izdan izvršan akt za građenje građevina i to Građevinska dozvola URBROJ: 2103-09/1-08-9 od 09. lipnja 2008. godine i Izmjena i dopuna građevinske dozvole pod brojem 2103/1-09/1-15-2 od 17. veljače 2015. godine,

- da je potvrdom istog upravnog odjela URBROJ: 2103/1-09/1-18-3 od 21. lipnja 2018. godine, potvrđeno da su tri stana tužitelja označeni posebni dijelovi zgrade kao samostalne etažne cjeline i izvedeni u skladu s građevinskom dozvolom te čine samostalnu uporabnu cjelinu,

- da je tuženik kao najmodavac s ČO kao najmoprimcem 23. listopada 2017. zaključio ugovor o najmu stana koji se nalazi u potkrovlju u zgradi u [adresa] čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je s NO kao najmoprimcem 01. svibnja 2018. zaključio ugovor o najmu stana S-403 koji se nalazi u potkrovlju u stambenoj zgradi LO na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] 3,

- da su suvlasnici stambene zgrade u [adresa] međuvlasničkim ugovorom broj O3-73/1-2005 od 15. 12. 2005., uredili odnose u svezi s upravljanjem i korištenjem zgrade, izvršavanjem prava i obveza, te suglasno povjerili upravljanje upravitelju BEMING d.o.o. za građevinarstvo i stambeno komunalno gospodarstvo,

- da je navedeni upravitelj u ime suvlasnika 17. 1. 2020. podnio javnom bilježniku Mariji Kustić, prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, na temelju koje je javni bilježnik odredio ovrhu rješenjem poslovnog broja Ovrv-58/2020 od 17. siječnja 2020., općenito na imovini tuženika kao ovršenika, radi namirenja tražbine na ime pričuve u ukupnom iznosu od 5.011,88 kn i to za stan površine 75 m2 ST- 3976 za razdoblje od studenog 2017. do kolovoza 2018. 1.500,00 kn (150,00 kn mjesečno), za stan površine 74,77 m2 ST-4035 za razdoblje od studenog 2017. do kolovoza 2018 1.795,40 kn (179,54 kn mjesečno) te za stan površine 38,64 m2 ST- 4034 za razdoblje od mjeseca studenog 2017. do kolovoza 2018. te za razdoblje od travnja 2019. do rujna 2019. 1.716,48 kn odnosno 107,28 kn mjesečno,

- da je tuženik kao ovršenik uložio prigovor protiv rješenja ovrsi, u sklopu kojega je naveo da ima potraživanje prema tužitelju s osnove ulaganja u zajedničke dijelove zgrade tijekom projekta prenamjene u iznosu od 3.273,89 €/24.667,13 kn te je tražio da se u narednih 56,47 mjeseci oslobodi od plaćanja zajedničke pričuve za tri stana u svom vlasništvu,

- da je tuženik podneskom od 23. svibnja 2020. izričito naveo da ne osporava potraživanje tužitelja koje se odnosi na plaćanje pričuve za razdoblje od rujna 2018. a do rujna 2019., a osporava obvezu plaćanja pričuve za period od studenoga 2017. do kolovoza 2018.,

- da je tuženik u tijeku postupka podmirio pričuvu u iznosu od 83,75 eur/631,01 kn.

8. Prvostupanjski sud temeljem provedenog dokaznog postupka i navedenih činjeničnih utvrđenja, polazeći od toga da je tuženik od studenog 2017. do kolovoza 2018. bio stvarnim vlasnikom stambenih prostora, djelomično održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika za iznos od 581,44 € / 4.380,86 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti zakonsku zateznu kamatu na iznos od 83,75 €/ 631,01 kn za period od 15. siječnja 2020. do 3. veljače 2023., ukida platni nalog u odnosu na isplatu glavnog potraživanja od 83,75 €/ 631,01 kn ( plaćenog nesporno u tijeku postupka), odbija tuženikov prigovor radi prebijanja te nalaže tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 1.617,24 €/12.185,09 kn.

9. Ovaj drugostupanjski sud pronalazi da je tako donesena odluka suda prvog stupnja pravilna i zakonita te ju prihvaća u cijelosti, pri čemu je prvostupanjski sud za iznesena stajališta pružio dostatne, logične i prihvatljive razloge koje žalbeni navodi nisu doveli u sumnju.

10. U odnosu na žalbene navode tužitelja kojim posredno osporava aktivnu legitimaciju postavljanjem pitanja „tko je ovlašten davati naloge BEMING-u“ te navodeći da je ŽO neovlašteno upravljala sredstvima pričuve te dala nalog da se provodi ovrha protiv tužitelja, valja prije svega ukazati da su suvlasnici temeljem čl. 85. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, - dalje: ZVDSP) dužni odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja, a koja je potom temeljem čl. 93. st. 2. ZVDSP-a ovlaštena u njihovo ime voditi postupke pred sudom ili drugim tijelima.

11. Kako je iz međuvlasničkog ugovora te Ugovora o upravljanju stambenom zgradom razvidno da su suvlasnici stambene zgrade u [adresa], suglasno povjerili poslove upravljanja BEMING-u d.o.o., to potonji predstavlja aktivno legitimiranu osobu i zastupnika suvlasnika koji ima ovlaštenje u njihovo ime pokretati postupak radi naplate zajedničke pričuve ( tako npr. i Ustavnog suda RH u odlukama broj U-III-3974/04 od 4. listopada 2006. i U-III-3671/03 od 28. lipnja 2006. ).

12. Budući je ovlašteni upravitelj postupak radi naplate nesporno neplaćene tražbine s osnove zajedničke pričuve, pokrenuo temeljem vjerodostojne isprave – kartica nepodmirenih dugovanja od 30. 10. 2019. ( str. 24. – 26 spisa ) i koje su izdane, potpisane i ovjerene od strane BEMING d.o.o. za suvlasnike zgrade, neosnovani su žalbeni navodi i tvrdnje tuženika da je upravitelj nalog za provođenjem ovrhe i postupka koji je dalje uslijedio dobio od strane ŽO. Također, predmetne vjerodostojne isprave otklanjaju žalbene razloge tuženika usmjerene na izostanak vještačenja financijsko analitičke evidencije poslovnih knjiga BEMMING d.o.o. i navodno krivotvoreno evidentiranje obveza na ime tuženika.

13. Niti žalbeni navodi tuženika izneseni u smjeru formalnih i pravnih previda dokaznog postupka, izostanka analize dostavljene dokumentacije te stajališta da se zaduženje zajedničke pričuve može provesti isključivo temeljem postojećih izvadaka iz zemljišnih knjiga nakon etažiranja i upisa, nisu pravilne.

14. Naime, tuženik takvo stajalište temelji na nespornoj činjenici da je etažni vlasnik tri stana za koje se traži isplata, postao tek rješenjem zk. odjela broj Z-11801/2018 i to 09. kolovoza 2018..

15. Međutim, u prvostupanjskom postupku je temeljem iskaza upravo tužitelja utvrđeno te nije sporno da je vlasnikom predmetnog prostora, koji je do upisa etažiranjem predstavljao tavanski prostor veličine 218,88 m2, postao još 2013., kada je isti kupio sa građevinskom dozvolom i započetim projektom adaptacije.

16. Nadalje, u prvostupanjskom postupku je temeljem materijalne dokumentacije - nadležnog akta Upravnog odjela, Ispostave Čazma od 01. lipnja 2015., utvrđeno da je tuženiku RO kao investitoru, 1. lipnja 2015. izdana uporabna dozvola izgrađene građevine stambene namjene, za rekonstrukciju tavana-tri stana u potkrovlju 3 skupine na građevinskoj čestici broj 1902/2 k. o. [katastarska općina] ([adresa], LO [adresa]), pri čemu je građevinska dozvola izdana još 09. lipnja 2008. a izmijenjena i dopunjena 17. veljače 2015..

17. Uz navedeno, prvostupanjski sud je utvrdio da je jedan od tri stana za koji osporava obvezu plaćanja zajedničke pričuve od studenoga 2017. do kolovoza 2018., tuženik dao u najam trećoj osobi ČO temeljem ugovora o najmu od 23. listopada 2017., dok je za drugi stan zaključio ugovor o najmu stana s trećom osobom ĆO **.**.2018.

18. Stoga prvostupanjski sud pravilno zaključuje da činjenica prema kojoj su sva predmetna stana upisana kao etažno vlasništvo u kolovozu 2018., ne isključuje naplatu zajedničke pričuve za predmetne stanove i prije tog razdoblja ( od studenog 2017. ), onda kada su takvi prostori stvarno i faktičko predstavljali stambene prostore za koje su suvlasnici u obvezi plaćati pričuvu.

19. Pri tome radi tuženika i iznesenih žalbenih navoda, valja ukazati da objektom posebnog dijela vlasništva može biti posebni dio suvlasničke nekretnine koji čini samostalnu uporabnu cjelinu prikladnu za samostalno izvršavanje suvlasničkih ovlaštenja, pa u takve dijelove nekretnine ZVDSP ubraja stan, samostalne prostorije i sporedne dijelove nekretnine (zgrade).

20. Odredba čl. 67. st. 3. ZVDSP-a izričito navodi i tavanske prostorije kao sporedne dijelove nekretnine na koje se može protezati vlasništvo posebnog dijelova nekretnine.

21. Dakle, kako je tuženik i prije kolovoza 2018. nesporno bio vlasnikom posebnih dijelova nekretnine, to je bio u obvezi plaćati zajedničku pričuvu, a poglavito onda kada su takvi posebni dijelovi nekretnine stvarno i faktično prenamijenjeni u stambene prostore koji su dani u najam trećim osobama.

22. U odnosu na prigovore tuženika usmjerene na povrat novčanih sredstava s osnove ulaganja u zajedničke dijelove zgrade tijekom projekta prenamjene tri stambena prostora u iznosu od 3.273,89 €/24.667,13 kn te zahtjev da se u narednih 56,47 mjeseci oslobodi od plaćanja zajedničke pričuve, prvostupanjski sud je pravilno odbio takav prigovor polazeći od utvrđenja da tuženik nije dokazao da bi za takve poslove, koji po prirodi premašuju okvir redovitog upravljanja, imao potrebnu suglasnost suvlasnika ( čl. 41. st. 1. ZVDSP-a).

23. Pri tome valja ukazati da suvlasnici na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, održavaju taj dio o svome trošku te snose sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela ( čl. 84. st. 1. ZVDSP-a), a ako je određeni suvlasnik poduzeo određeni posao glede suvlasničke stvari bez potrebne suglasnosti ostalih, primjenjuju se pravila o poslovodstvu bez naloga ( čl. 39. st. 2. ZVDSP-a).

24. Međutim, čak i u slučaju poslovodstva bez naloga ( a što u ovom postupku nije utvrđeno da bi bio slučaj), takva potraživanja nije moguće odbijati i kompenzirati na način na koji to predlaže tuženik ( oslobađanjem od plaćanja pričuve kroz period od 56,47 mjeseci), budući da se doprinosi za pričuvu plaćaju pod uvjetima i visini određenoj međuvlasničkim ugovorom ( čl. 375. st. 1., 2. i 3. ZVDSP-a), pri čemu odredbe međuvlasničkoga ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkoga ugovora ( čl. 375. st. 4. ZV-a ).

25. Prema tome, kako je tužitelj u utuženom periodu od listopada 2017. do kolovoza 2018. predstavljao suvlasnika tavanskog prostora koji su stvarno i faktično prenamijenjeni u stambene jedinice, to je temeljem čl. 89. st. 1. i 2. ZVDSP-a bio dužan plaćati doprinose za zajedničku pričuvu i čije plaćanje su suvlasnici temeljem čl. 90. st. 2. ZV-a odredili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je održao na snazi navedeni platni nalog u dijelu u kojem zajednička pričuva nesporno nije plaćena (čl. 451. st. 3. ZPP-a), zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 145/23 - u daljnjem tekstu: ZOO).

26. I odluka o troškovima postupka sadržana u točki IV pobijane presude je pravilna kako po osnovi (čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a) tako i po visini, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022; dalje: Tarifa ) te žalbeni navodi tuženika i tužitelja u pogledu iste nisu osnovani.

27. Pri tome tužitelj neosnovano smatra da mu uz dosuđeni trošak postupka pripada i trošak na ime izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja na ročišta 12. svibnja 2022., 03. listopada 2022., 02. veljače 2023. i 26. travnja 2023., prema Tbr. 35 Tarife.

28. Naime, pravo na trošak prema navedenom tarifnom broju tužitelj može ostvarivati u situaciji u kojoj je predmet delegiran odlukom najvišeg suda temeljem čl. 11. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019, 130/2020, 21/2022, 60/2022, 16/2023, 155/2023, 36/2024), što u ovom postupku nije slučaj, dok u situaciji u kojoj je postupak vođen u stalnog službi a odvjetnik ima sjedište u gradu u kojem se nalazi sjedište prvostupanjskog suda, ne opravdava dosuđivanje troškova temeljem Tbr. 35. Tarife. Osim toga, u ovom postupku tužitelji nisu podnijeli tužbu u sjedištu suda ( kako ističu u žalbenim navodima) već je ista dostavljena od strane javnog bilježnika povodom podnesenog prigovora radi daljnjeg postupanja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

29. Niti žalbeni navodi u odnosu na dosuđeni sastav podnesaka od 23. rujna 2022., 18. listopada 2022. i 09. siječnja 2023. nisu osnovani, te je prvostupanjski sud pravilno dosudio iste primjenom Tbr. 8.3. Tarife, a obzirom da je podnescima 23. rujna 2022. i 18. listopada 2022. tužitelj ustrajao sa ranijim zahtjevom i navodima te otklonio mogućnost otpisa potraživanja i nagodbe prema prijedlogu tužitelja, dok je podneskom od 9. siječnja 2023. i sam tužitelj jasno ukazao da ostaje kod navoda iznesenih u ranijem tijeku postupka.

30. Slijedom svega iznesenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti žalbe tuženika i tužitelja kao neosnovane u dijelu u kojemu pobijaju prvostupanjsku presudu, te potom istu potvrditi ( točke I. i II. presude).

31. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to mu nije dosuđen zatraženi trošak žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. ZPP-a) radi čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sabina Dugonjić