Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1236/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević kao članice vijeća i suca izvjestitelja i Lidije Bošnjaković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Neno Rstić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj P-4960/2023-16 od 13. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj P-4960/2023-16 od 13. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je u Ugovoru o [broj kredita] od 30. lipnja 2008. kojeg su sklopili tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor ništetna ugovorna odredba o primjeni valutne klauzule u CHF (stavak I. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 11.096,83 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom na mjesečne razlike u anuitetima od njihovog dospijeća do isplate (stavak II. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.650,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 13. veljače 2025. pa do isplate, sve po stopi pobliže određeno kao u izreci (stavak III. izreke).
2. Protiv navedene presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj:
53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP-a) te predlaže žalbu usvojiti sukladno navodima žalbe, uz naknadu troška sastava žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode I predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora jest zahtjev na utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF i restitucijski zahtjev (kao posljedica ništetnosti) na isplatu preplaćenog iznosa od 11.096,83 EUR sa zateznim kamatama i parničnim troškovima sa zateznim kamatama.
6. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
7. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).
8. Naime, prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/2014., 110/2015. i 14/2019, u daljnjem tekstu: ZZP-a/2014) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka (istovjetno čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača /Narodne novine, broj: 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012., 56/2013., u daljnjem tekstu: ZZP-a/2007/ i Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29 - u daljnjem tekstu; Direktiva) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (istovjetno čl. 138.a u vezi s čl. 131. st. 1. ZZP-a/2007).
9. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe čl. 502.c ZPP-a, koja određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude, kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.
10. Nadalje, kako je odredbom čl. 1. i 7. istog Ugovora kojom je ugovorena valuta u CHF kao u pravomoćnoj presudi Visokog trgovačkog suda u Republici Hrvatskoj (Pž- 6632/2017) koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev- 2221/2018) te kako u predmetnom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja valute u CHF uz koju je vezana glavnica kredita između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u navedenom sudskom postupku, to je prvostupanjski sud osnovano zaključio da su ugovorne odredbe o tečaju valute u CHF, uz koju je vezana glavnica kredita ništetna. U konačnici, tuženik je bio stranka u navedenom postupku po kolektivnoj tužbi.
11. Tuženiku se ukazuje da je u konkretnoj pravoj stvari odlučno je li ugovor sklopljen u razdoblju za koje je odlukom iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa utvrđeno (u izreci) razdoblje u kojem su povrijeđeni kolektivni interesi, a što predmetni ugovor je, pa s obzirom na posljedice takvog utvrđenja, potrošač uživa zaštitu.
12. Prema tome, kako je na temelju zakona otpala pravna osnova (dio čl. 1. i 7. Ugovora po osnovi glavnice vezano za CHF) po kojoj je tuženik primio od tužitelja u razdoblju od rujna 2008. do rujna 2012. iznos od 11.096,83 EUR to je pravilno utvrđeno činjenično stanje i primijenjeno materijalno pravo na način da je utvrđena djelomična ništetnost ugovornih odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF i naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici navedeni iznos (čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. - dalje: ZOO-a/) sa zateznim kamatama na svaku mjesečnu razliku, tekućim od zadnjeg dana u mjesecu u odnosu na onaj u kojem je izvršeno plaćanje do isplate (čl. 1115. ZOO-a, čl. 29. st. 1., 2/2. 7. i 8. ZOO-a), s obzirom da se, imajući u vidu prednja utvrđenja, tuženika ima smatrati nepoštenim stjecateljem.
13. Valja još dodati da je sud u navedenoj presudi donesenoj u sporu radi kolektivne zaštite potrošača, proveo test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te je svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženika, utemeljio u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da potrošača nisu informirali o uvjetima jednostrane promjene kamatne stope (prema odluci trgovca), da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula), da je sporna odredba u standardni ugovor ušla na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, a koji test nesavjesnosti je sud provelo s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita i trenutku sklapanja kredita.
14. Budući da tuženik u provedenom postupku nije na bilo koji način dokazao da je u konkretnom slučaju tužiteljici pružio informacije o riziku valutne klauzule u CHF već je štoviše, odustao od predloženog dokaza saslušanja njegove zaposlenice ČA na ročištu za glavnu raspravu dana 14. siječnja 2025., to tuženik neosnovano u žalbi ponavlja da je objasnio tužiteljici sve okolnosti odabira valutne klauzule i da nije postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja.
15. Ni činjenica da je Ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen nije od utjecaja na pravo tužitelja da utvrđuje njegovu djelomičnu ništetnost (čl. 327. i čl. 328. ZOO-a).
16. I odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023/).
17. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, jer s istom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
18. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci presude (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II.).
U Zagrebu 27. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Matić