Poslovni broj: Usž-3974/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Kristine Senjak Krunić, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, radi dodjele bespovratnih sredstava, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-653/2024-10 od 11. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-653/2024-10 od 11. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-034-01/23-01/218, URBROJ: 529-06-03-02-02/1-23-4 od 18. prosinca 2023., kojim se odbija prigovor prijavitelja Grada Zagreba, ovdje tužitelja, izjavljen na postupanje tuženika, povodom obavijesti o isključenju, KLASA: 983-05/23-01/115, URBROJ: 529-02-02-02/2-23-8 od 6. studenog 2023. (dalje u tekstu: Obavijest).

1.1. U pobijanoj Obavijesti je navedeno da je izvršenjem administrativne provjere i provjere prihvatljivosti, koja u sebi sadrži administrativnu provjeru, provjeru prihvatljivosti prijavitelja, projekta i aktivnosti, utvrđeno da projektni prijedlog ne udovoljava svim zahtjevima prihvatljivosti postavljenim u Fazi 1. Procjena projektnih prijedloga u odnosu na kriterije Poziva, definiranim u Uputama za prijavitelje, Poglavlje 4. Postupak dodjele i Prilogu 3.3. Postupak dodjele bespovratnih sredstava – Grupa 3-3. izmjena koji je sastavni dio Poziva, s obzirom da tužitelj ne zadovoljava Kriterij 15. iz Kontrolne liste za administrativnu provjeru, koji glasi: "Prijavitelj je dostavio Rješenje ili drugi odgovarajući dokument u slučaju da je objekt nepokretno kulturno dobro ili ako je dio objekta unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline ili Potvrdu nadležnog konzervatorskog tijela ili izjavu projektanta u slučaju da objekt nije nepokretno kulturno dobro ili se ne nalazi u dijelu zaštićene kulturno-povijesne cjeline, ako je primjenjivo", već je, umjesto obveznog dokumenta, prilikom predaje projektnog prijedloga dostavio dokument pod nazivom "Kupalište Špansko Zavod pdf", koji sadržajno predstavlja mišljenje Grada Zagreba, Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, vezano uz prethodnu ocjenu prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu, koje se ne može smatrati dokazom vezano za status zaštićenog nepokretnog kulturnog dobra ili objekta unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline.

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, sadržajno citira Upute za prijavitelje, Poglavlje 3. Kako se prijaviti, 3.1. Projektni prijedlog, točku pod rednim brojem 14., koja se odnosi na dostavu dokumenta vezano za status građevine kao nepokretnog kulturnog dobra/unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline, nakon čega zaključuje da je za razumijevanje navedene odredbe potrebno definirati pojam "objekt" odnosno "građevina". S tim u vezi citira odredbu članka 3. stavka 1. podstavka 11. Zakona o gradnji te upire na petu kolonu točke 14. iz Uputa (referenca), u kojoj je naznačeno da se "navedeno odnosi samo na sljedeće slučajeve: postojeća građevina ili njezin dio je nepokretno kulturno dobro zaštićeno posebnim rješenjem i postojeća građevina ili njezin dio je građevina unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline". Ističe da je u Pozivu egzaktno navedeno da se isto odnosi na građevine (objekte) odnosno njihove dijelove, a ne na neizgrađeno građevinsko zemljište, o kojem se u konkretnom slučaju radi, a što je tužitelj dokumentirao dostavom izvatka iz zemljišne knjige, prema kojem je predmetna čestica, po kulturi, prirodno neplodno zemljište. Prema mišljenju prvostupanjskog suda, referenca uz pripadajući kriterij 14, u kojoj je izričito navedeno kako se navedeni kriterij odnosi samo na slučajeve "postojeća građevina ili njezin dio …", odnosi samo na prvu grupu alternativa, međutim, čak i u slučaju kad bi takav zaključak bio točan, referencu nije moguće primijeniti odnosno nije moguće dostaviti niti jedan od dva dokumenta iz prve grupe alternativa jer na zemljištu za koje je prijavljen projekt izgradnje bazena Špansko ne postoji građevina niti njezin dio. Postupci javne nabave pa tako i ostali javni pozivi, moraju biti utemeljeni na osnovnim načelima - jednakog tretmana, zabrane diskriminacije, uzajamnog priznavanja, razmjernosti i transparentnosti, a da bi se to postiglo, tekst javnog poziva mora biti razumljiv, pisan jasnim stilom, jednostavnim riječima te jasno (točno) i primjetno izraženim namjerama donositelja. Pojmovi moraju biti jasni, jednoznačni, sa što manje odstupanja od uobičajenog sadržaja, što nalažu i pravila nomotehnike, sve s namjerom ostvarivanja ciljeva javnog poziva te postizanja pravne sigurnosti i zakonitosti u postupku. Pritom izrijekom upire na presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, prema kojima je postupak javne nabave sam po sebi strogo formalan postupak pa ne daje mogućnost tumačenja priloženih dokumenata drukčije nego što je navedeno u dokumentaciji o nabavi i upravo ta formalnost postupka doprinosi jednakom tretmanu svih ponuditelja koji sudjeluju u javnoj nabavi, s tim da u slučaju kad su odredbe u dokumentaciji o nabavi oprečne, odnosno kad je naručitelj učinio očiti propust u sastavljanju dokumentacije, može se pristupiti tumačenju, no isto ne može ići na štetu ponuditelja u fazi pregleda i ocjene ponuda. Stoga, ako je tijelo nadležno za provedbu Poziva imalo drukčiju namjeru, ali se vlastitim propustom nije jasno izrazilo, isto ne može biti na štetu prijavitelja. S obzirom na navedeno, tužitelj smatra da sud u konkretnom slučaju nije pozvan tumačiti dio teksta Javnog poziva koji se odnosi na dokazivanje činjenica vezano uz jasan, nedvosmislen pojam "objekt/građevina", koji ima svoje zakonom definirano opće poznato i opće prihvaćeno značenje ili ga interpretirati na način da nije potrebno utvrđivati činjenicu zaštićenosti ili nezaštićenosti postojećeg objekta nego veže li se budući projekt uz neku kulturnu zaštitu. Nadalje, prvostupanjski sud nije, sukladno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), razmotrio tužbeni navod koji se tiče Kriterija 15. iz Kontrolne liste za provjeru prihvatljivosti prijavitelja, projekta i aktivnosti (dalje u tekstu: Kontrolna lista), prema kojoj se vrši provjera usklađenosti projektnih prijedloga s kriterijima koji su utvrđeni u Pozivu. Nastavno tužitelj citira navedeni Kriterij 15. iz Kontrolne liste koji, osim što se dostava dokumenta opet odnosi na građevinu – objekt koji u naravi ne postoji, jasno naznačuje da je dokument potrebno dostaviti "ako je primjenjivo", a što dokazuje da sam tuženik ostavlja mogućnost da taj kriterij nije moguće primijeniti u svakom slučaju. Iznoseći i druge razloge, tužitelj završno ističe da se unatoč istaknutoj formalnosti provođenja postupka dodjele bespovratnih sredstava, prvostupanjski sud pobijanom presudom upušta u područje nedozvoljene diskrecijske ocjene, pri čemu smatra da su u konkretnom slučaju odredbe javnog poziva dovoljno jasne i da ih treba tumačiti doslovno i logično. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu poništiti osporenu presudu i rješenje tuženika.

3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, smatra žalbene navode neosnovanim te se, s obzirom da tužitelj u žalbi iznosi u bitnom iste navode kao i u tužbi, poziva na očitovanje dano u odgovoru na tužbu. Pritom dodaje da se, pažljivijim i temeljitijim isčitavanjem Poziva za dostavu projektnih prijedloga "Regionalna diversifikacija i specijalizacija hrvatskog turizma kroz ulaganja u razvoj turističkih proizvoda visoke dodane vrijednosti

- GRUPA 3" dolazi do zaključka da odredbe predmetnog Poziva jasno razlikuju dva pojma, tako da se, primjerice, u Uputama za prijavitelje, Poglavlju 1. Opće informacije, točki 1.1. Predmet Poziva, u kojim odredbama su propisane prihvatljive aktivnosti, navodi da se, u Grupi 1. Posjetiteljska infrastruktura, podgrupi b) Infrastruktura u funkciji valorizacije kulturne baštine destinacije, potiču ulaganja u, među ostalim, dvorce, utvrde, kurije i druge objekte kulturne baštine pod pojedinačnom zaštitom, ugostiteljske objekte za smještaj, u Grupi 2. Infrastruktura aktivnog turizma, potiču se, među ostalim, ulaganja u planinarske objekte i puteve te vidikovce, a u Grupi 3. Infrastruktura u funkciji razvoja lječilišnog i wellnes turizma, potiču se ulaganja u, među ostalim, smještajne kapacitete termalnih/talaso lječilišta i/ili specijalnih bolnica jedne od vrsta ugostiteljskih objekata iz skupine hoteli. Kao dio obvezne natječajne dokumentacije, koju mora sadržavati projektni prijedlog u okviru Poziva za dodjelu bespovratnih sredstava "Regionalna diversifikacija i specijalizacija hrvatskog turizma kroz ulaganja u razvoj turističkih proizvoda visoke dodane vrijednosti - GRUPA 3.“, navedeno je, pod rednim brojem 14., "Rješenje ili drugi odgovarajući dokument u slučaju da je objekt nepokretno kulturno dobro ili ako je dio objekta unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline, u .pdf formatu (u slučaju kada je postojeća građevina ili njezin dio nepokretno kulturno dobro zaštićeno posebnim rješenjem i kada je postojeća građevina ili njezin dio građevina unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline) ili Potvrda nadležnog konzervatorskog tijela ili Izjava projektanta (u slobodnoj formi), u .pdf formatu". Upravo iz opisa prva dva od sveukupno četiri obvezna dokumenta/dokaza, te sadržaja njima pripadajuće reference, jasno proizlazi da se prva dva dokumenta/dokaza odnose na postojeće građevine koje se već nalaze u posebnom režimu kulturne zaštite. U preostalim slučajevima, kada se objekt, odnosno predmet projektne prijave ne vezuje uz posebnu kulturnu zaštitu, pa i kada se izvodi na neizgrađenom građevinskom zemljištu koje se također može nalaziti unutar zaštićenog prostora, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, preostaje obveza prijavitelja dostaviti jedan od preostala dva alternativna dokumenta/dokaza, odnosno "Potvrdu nadležnog konzervatorskog tijela" ili "Izjavu projektanta (u slobodnoj formi)" da predmet projektne prijave nije nepokretno kulturno dobro ili se ne nalazi u dijelu zaštićene kulturno povijesne cjeline. Eventualne poteškoće tužitelja prilikom ishođenja potrebnih dokumenata/dokaza, te nekorištenje mogućnosti da tijekom objave Poziva, a najkasnije 14 kalendarskih dana prije roka za podnošenje projektnih prijedloga, kroz sustav eNPOO postavi pitanje u svrhu dobivanja dodatnih pojašnjenja i obrazloženja odredbi Poziva, nisu i ne mogu biti razlogom za stavljanje tužitelja u povoljniji položaj u odnosu na ostale prijavitelje, na način da se samo od tužitelja ne zatraži dostava obvezne dokumentacije, jer bi isto predstavljalo izravnu povredu načela jednakog postupanja prema ostalim prijaviteljima, koji su imali jednak tretman od strane tuženika, vezano uz obvezu dostavljanja jednog od predmetna četiri alternativno propisana obvezna dokumenta. Nastavno tuženik otklanja osnovanost i preostalih žalbenih navoda tužitelja, a što detaljnije pojašnjava te, slijedom svega iznesenog, predlaže ovom Sudu žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

6. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer bitna povreda odredaba upravnog spora postoji ako upravni sud tijekom spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ovoga Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude (članak 126. stavak 2.), čemu ovdje nije udovoljeno, jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a osporena presuda sadrži sve propisano odredbom članka 119. ZUS-a, pa tako i u pogledu stavka 5. iste odredbe, koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom presude.

8. Kod toga Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da se obveza obrazlaganja odluke ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni pravno odlučni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, kako je to ovdje i učinjeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.

9. Naime, i po ocjeni ovoga Suda, iz odredaba Poziva za dodjelu bespovratnih sredstava koje se odnose na točku 14. (dokument/dokaz) Grupe 3 (obvezno - "DA") proizlazi da po toj osnovi projektni prijedlog treba obvezno sadržavati alternativne dokaze, i to Rješenje ili drugi odgovarajući dokument ako je objekt nepokretno kulturno dobro ili je dio objekta unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline, s tim da se - prema propisanoj referenci (peta kolona) - navedeno odnosi samo ako je postojeća građevina ili njezin dio nepokretno kulturno dobro zaštićeno posebnim rješenjem ili se nalazi unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline, ili Potvrdu nadležnog konzervatorskog tijela ili Izjavu projektanta (u slobodnoj formi) ako objekt nije nepokretno kulturno dobro ili se ne nalazi u dijelu zaštićene kulturno-povijesne cjeline.

10. S tim u vezi već je tuženik, obrazlažući stajališta istaknuta u osporenom rješenju, dao detaljnu i jasnu analizu razloga kojima se rukovodio zaključujući da je prijavitelj, ovdje tužitelj, bio obvezan dostaviti jedan od navedenih dokumenata iz citirane točke 14., kojim dokazuje ispunjavanje Kriterija 15. iz Kontrolne liste, a koje razloge je osnovano prihvatio prvostupanjski sud, kao što ih, zbog nepotrebnog ponavljanja, u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni dokaza provedenih u postupku te na pravilnom tumačenju relevantnih odredaba primijenjenih propisa i akata (Poziva i njegovih izmjena).

11. Tužitelj je nesporno propustio dostaviti dokument određen točkom 14. te time dokazati ispunjavanje Kriterija 15., smatrajući da dostava nekog od tih dokaza nije propisana u slučaju gradnje na neizgrađenom građevinskom zemljištu, a koje tvrdnje ponavlja i u žalbi, navodeći da (prema točki 14.) nije moguće dostaviti niti jedan od dva dokumenta iz prve grupe alternativa, jer na zemljištu za koje je prijavljen projekt izgradnje bazena Špansko ne postoji građevina niti njezin dio.

12. Navedeni prigovor, međutim, nije od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari, prvenstveno imajući u vidu činjenicu da, ukoliko je tužitelj i smatrao da nije potrebno/moguće dostaviti dokument/dokaz predviđen točkom 14., nije mogao previdjeti da je takav dokaz obvezan priložiti prema četvrtoj koloni te točke (obvezno- Grupa 3-"DA"), što posljedično znači da je s tim u vezi trebao zatražiti pojašnjenje i obrazloženje te odredbe Poziva radi otklanjanja nejasnoća u primjeni iste, a što nije učinio.

12.1. Upravo bi svako drukčije postupanje imalo za posljedicu povredu osnovnih načela predmetnog postupka (jednakog tretmana, zabrane diskriminacije i dr.), na koje tužitelj ukazuje u žalbi, ali ih pogrešno tumači, a na koju okolnost se relevantnim razlozima osvrnuo i tuženik u očitovanju na žalbene navode.

13. S obzirom da je već samo iz tog razloga tužitelj ispravno isključen iz daljnjeg postupka dodjele bespovratnih sredstava, to ovaj Sud nije posebno razmatrao preostale prigovore, jer njihova eventualna osnovanost ne bi dovela do drukčije odluke u predmetnoj stvari.

14. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost osporene presude pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku, te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na zakonitost osporene presude.

15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Senjak Krunić