Poslovni broj: Usž-3895/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Kristine Senjak Krunić, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŽFR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Denis Orlić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu "Orlić i partneri" d.o.o., Dubrovnik, Vukovarska ulica 26, radi ukidanja rješenja o odobrenju obavljanja ugostiteljske djelatnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-632/2024-12 od 16. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-632/2024-12 od 16. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika, KLASA: UP/II-335-06/23-01/123, URBROJ: 529-06-03-02/1-23-2 od 28. prosinca 2023., te se tužiteljica obvezuje na plaćanje troškova upravnog spora zainteresiranim osobama u iznosu od 1.250,00 eura.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika od 28. prosinca 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam i more, KLASA: UP/I-335-03/23-01/1895, URBROJ: 2117- 08/5-23-04 od 10. listopada 2023. Potonjim prvostupanjskim rješenjem je, u točki 1. izreke, ukinuto rješenje, KLASA: UP/I-335-03/97-01/401, URBROJ: 2117-07/2-1-98-3 od 27. veljače 1998., kojim je tužiteljici odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u dva smještajna objekta vrste soba, u [adresa], u točki 2. izreke ukinuto je privremeno rješenje, KLASA: UP/I-335-03/18-01/977, URBROJ: 2117-03-02-18-3 od 2. srpnja 2018., kojim je tužiteljici odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u smještajnom objektu vrste studio apartman, u [adresa], dok je u točki 3. izreke ukinuto privremeno rješenje, KLASA: UP/I-335-03/19-01/1102, URBROJ: 2117-03-01/12-19-3 od 18. lipnja 2019., kojim je tužiteljici odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u dva smještajna objekta vrste studio apartman, u [adresa].
2. Tužiteljica je protiv osporene presude izjavila žalbu, kojom zakonitost iste pobija u cijelosti. U žalbenim razlozima navodi da se prvostupanjski sud nije u presudi osvrnuo na navode tužbe prema kojoj KF i ZF nisu vlasnici nekretnine oznake 1317/4 k. o. [katastarska općina], već je to njezin suprug, na kojeg je ucrtana i na kojoj se nalazi dvorišna zgrada površine 36m[2] za koju je izdano rješenje o pružanju usluga smještaja u domaćinstvu od 18. lipnja 2019. Ističe da odricanje u postupku osnivanja zemljišne knjige povlači sa sobom vlasnički status predmetne nekretnine pa, s obzirom da su se zainteresirane osobe odrekle svih vlasničkih prava u postupku osnivanja zemljišne knjige, to u odnosu na navedenu nekretninu više ne polažu nikakva prava. Stoga nisu ovlašteni niti zahtijevati ukidanje dozvole za iznajmljivanje za tu nekretninu (oznake 1317/4) za koju je formiranje nove zemljišne knjige k. o. [katastarska općina] završeno i pravomoćno. Drži da sud nije uzeo u obzir ni zapisnik broj: Z-2160/2019/1575 ni izjavu Zemljišnoknjižnog suda i katastra iz Dubrovnika, prema kojima su se predlagatelji ukidanja predmetnih rješenja odrekli vlasničkih prava na toj čestici godinu dana ranije, tj. 22. svibnja 2022., a zbog čega nemaju ovlast tražiti ukidanje predmetnog rješenja za iznajmljivanje. Nastavno, tužiteljica iznosi činjenice u odnosu na 25-godišnju iznajmljivačku djelatnost kojom se bavi i za koju su izdana tri zakonska rješenja za iznajmljivanje, navodeći da je kuća u stvarnosti podijeljena, što se može utvrditi očevidom na licu mjesta, jer svaka stranka koristi fizički odvojeni dio kuće na nekretnini oznake 1325/5. Napominje da joj suvlasnici, koji tu ne žive, nikad nisu stvarali probleme oko suglasnosti, jer je postojala njihova prešutna suglasnost (kao i njihovih predaka) od dobivanja odobrenja za iznajmljivanje od 27. veljače 1998. pa sve do 30. lipnja 2023., kada podnose zahtjev za prestanak suglasnosti. Ističe da živi isključivo od iznajmljivanja te da joj je oduzeto legalno građansko pravo na rad te opisuje postupak vezan za 750 prigovora Zemljišnoknjižnom sudu u odnosu na sređivanje stanja na česticama. Na kraju se protivi odluci o trošku, navodeći da nema nikakvih prihoda te da stoga nije u mogućnosti platiti niti odvjetnika, slijedom čega predlaže Sudu da osporenu presudu poništi ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Tuženik, u odgovoru na žalbu, ističe da su žalbeni navodi u bitnom istovjetni navodima tužbe, na koje se već očitovao. Pritom drži neosnovanim žalbeni navod da je prvostupanjski sud zanemario okolnost da ŽFR i KF nisu vlasnici nekretnine oznake 1317/4, na kojoj se nalazi zgrada tužiteljice površine 36m2, u odnosu na koju je izdano rješenje od 18. lipnja 2019., jer je u postupku, uvidom u podatke iz zemljišne knjige, neupitno utvrđeno da je predmetna čestica u suvlasništvu, među ostalima, MF, jednog od podnositelja zahtjeva i NF, supruga tužiteljice, a tužiteljica nije dostavila dokaz iz kojeg bi proizlazilo suprotno. S tim u vezi tuženik upire na ustaljenu sudsku praksu, prema kojoj je za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u nekretninama koje se nalaze u nepodijeljenom suvlasništvu potrebna suglasnost svih suvlasnika, a koja je u ovoj upravnoj stvari izostala. Predlaže ovom Sudu žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Zainteresirane osobe, uredno pozvane, nisu dostavile odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te da time nije povrijedio Zakon na njezinu štetu.
7. Ovo iz razloga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je, pravilnom primjenom odredaba članka 34. stavka 2. i stavka 3. te članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine", broj: 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20. i 126/21.), kao i članka 41. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14.), osnovano zaključio da je uskrata suglasnosti jednog od suvlasnika nekretnine na kojoj se obavlja ugostiteljska usluga iznajmljivaču razlog za ukidanje rješenja o izdanom odobrenju zbog prestanka ispunjavanja zakonom propisanog uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga.
8. Tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u postupku, jer u žalbi ponavlja prigovore istaknute u tužbi, koje je osnovano otklonio već prvostupanjski sud, navodeći za svoju odluku razloge koje, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na dokazima koji prileže svezu spisa i na pravilnom tumačenju mjerodavnog materijalnog prava.
8.1. Kod toga, Sud nalazi potrebnim dodatno istaknuti da je pravilnost stajališta iznesenih u osporenoj presudi i upravnim rješenjima potvrđena u više ovosudnih presuda (primjerice presuda poslovni broj: Usž-2209/19-2 od 8. listopada 2020.), u kojima je zauzet jasan stav da je u situaciji kada se radi o suvlasništvu u idealnim dijelovima, a ne o vlasništvu posebnog dijela nekretnine jer objekt nije etažiran, a što je ovdje slučaj, za pružanje ugostiteljskih usluga u takvom objektu potrebna suglasnost svih suvlasnika, koja je u konkretnoj situaciji izostala, zbog čega ovaj Sud nema pravne mogućnosti usvojiti žalbu iz žalbenih razloga.
9. Na kraju, Sud nalazi zakonitom i odluku prvostupanjskog suda o trošku predmetnog upravnog spora dosuđenog zainteresiranim osobama za odvjetničko zastupanje na teret tužiteljice čiji je tužbeni zahtjev osnovano odbijen, jer je osporena odluka utemeljena na pravilnoj primjeni članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Pritom se napominje da sud nije u mogućnosti osloboditi tužiteljicu od plaćanja troškova spora iz razloga financijske naravi na koje ukazuje u žalbi, već to pravo, sukladno članku 149. ZUS-a, tužiteljica može ostvariti podnošenjem zahtjeva nadležnom upravnom tijelu, na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći ("Narodne novine", broj: 143/13. i 98/19.).
10. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 27. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Kristina Senjak Krunić
