Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1865/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr.sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joke Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ines Kovačević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marin Šarić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P-1333/23-17 od 12. veljače 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj P-1333/23-17 od 12. veljače 2024. godine

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj ĆV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekao pravo vlasništva, za cijelo, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 1972 m2, što je tuženik Republika Hrvatska, OIB:52634238587, dužna priznati i trpjeti da tužitelj na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti izvrši upis prava vlasništva na svoje ime u zemljišnoj knjizi, za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava na predmetnoj nekretnini sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.603,10 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22.- dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima.

3. U odgovorima na žalbu (list 78, list 92 spisa) tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže odbiti žalbu tuženika. Traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je stekao pravo vlasništva na nekretnini-čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je tuženik to dužan priznati i trpjeti da se tužitelj upiše u zemljišne knjige kao vlasnik uz brisanje prava vlasništva s imena tuženika.

6. U postupku prvog stupnja nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. .354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno čl. 8. ZPP u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

8. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je u zemljišne knjige kao vlasnik predmetne nekretnine upisan tuženik; da se u naravi radi o nekretnini ograđenoj sa svih strana betonskim zidovima na kojoj se nalazi stambeni objekt s pripadajućim pomoćnim objektima-gospodarskim zgradama dok je ostatak nekretnine dvorište na kojem se nalazi više stabala maslina; da je otac tužitelja preminuo 2000. godine te da su njegovi nasljednici supruga Ć te sinovi S, ĆV, C i kćerka SV; da su pravni prednici tužitelja od 1958. ili 1959. godine u posjedu iste nekretnine; da je pradjed tužitelja D tada sagradio na toj nekretnini kuću u kojoj je živo sa svojom obitelji, da je sada pokojni otac tužitelja CV nekretninu posjedovao i naslijedio iza svog oca (a ovaj iza djeda, a djed iza pradjeda) a da je tužitelj također izvršio diobu s braćom i sestrama kao sunasljednicima iza pokojnog oca CV; da je pradjed D predmetnu nekretninu dobio od Općine Biograd jer je u to vrijeme Općina stanovnicima iz Medviđe dodjeljivala terene radi gradnje kuće; da se sada na toj nekretnini nalazi kuća koju je sagradio tužitelj u kojoj živi sa svojom obitelji, da je tužitelj po pravnim prednicima od 1958. ili 1959. godine u kontinuiranom posjedu koji nitko nije osporavao niti smetao te je prošlo 40 godina samostalnog i poštenog posjedovanja te nekretnine od strane tužitelja i njegovih pravnih prednika.

9. Prvostupanjski sud na temelju tako pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja prihvaća tužbeni zahtjev smatrajući da su se ispunile pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva obzirom je tužitelj pravo vlasništva na spornoj nekretnini putem prednika stekao dosjelošću, pozivajući se i na pravne stavove Europskog suda za ljudska prava te Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

10. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev i odlučio kao u pobijanoj prvostupanjskoj presudi ocijenivši da je tužitelj temeljem dosjelosti stekao vlasništvo predmetne nekretnine.

11. U skladu s odredbom čl. 8. ZPP sud je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Kako žalitelj ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu koja je bez realne podloge u rezultatima postupka žalbeni prigovori ne mogu se prihvatiti.

12. Prema odredbi čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 137/99., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje u tekstu: ZVDSP) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (st. 2. istog članka), a onaj kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (st. 3. istog članka).

Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. članka 159. ZVDSP (čl. 159. st. 4. ZVDSP).

13. Sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZVDSP, vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalan posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni ili istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici (stavak 2. istog članka).

14. Prema odredbi čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91.- dalje: ZOVO) savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina (čl. 28. st. 4. ZOVO). Prema odredbi čl. 70. st. 1. ZOVO, posjed stvari ima svaka osoba koja neposredno vrši faktičnu vlast na stvari, a posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (čl. 72. st. 1. ZOVO), a posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (čl. 72. st. 2. ZOVO), dok je stavkom 3. istog članka propisano da se savjesnost posjeda pretpostavlja.

15. Pravilnom se ukazuje ocjena prvostupanjskog suda da je tužitelj (i po pravnim prednicima) bio pošteni posjednik predmetne nekretnine te ju je stoga stekao dosjelošću a to stoga jer su se ostvarile sve pretpostavke propisane zakonom za stjecanje prava vlasništva te nekretnine dosjelošću obzirom je tužitelj (i po pravnim prednicima) bio u poštenom posjedu predmetne nekretnine duže od 40 godina.

16. Na žalbene navode valja reći da povijest posjedovanja nije odlučna u odnosu na utvrđivanje ovdje odlučnih činjenica u smislu stjecanja prava vlasništva dosjelošću te isto tako niti to da u rješenju o nasljeđivanju iza sada pokojnog CV, oca tužitelja nije navedena ista nekretnina kao predmet ostavine a obzirom se radilo o vanknjižnom vlasništvu te nije relevantno niti to što tužitelj nije prijavio svoje vlasništvo u postupku obnove zemljišne knjige, niti po prigovoru na upis RH, a u odnosu na utvrđenje odlučnih činjenica za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

17. Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u točki I. pobijane prvostupanjske presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP.

19. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368 st. 1. ZPP).

20. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu jer ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Iris Gović Penić