Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3006/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DR, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], trenutno na liječenju u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan, zastupane po skrbnici ĐR iz [adresa], a ova po punomoćnicima Ivanu Šalina i Boži Vrkiću, odvjetnicima iz Zadra, protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po ODO u Zadru GUO, radi utvrđenja statusa zaštićenog najmoprimca, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ps- 7/2021-22 od 13. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačava se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ps-7/2021-22 od 13. prosinca 2023. u pobijanoj točki I. izreke, te dijelu točke II. izreke kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici DR prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, tekućom od dana donošenja odluke (13. prosinca 2023.), pa do isplate, sve u roku od 15 dana, te se tužbeni zahtjev i zahtjev za naknadu troškova koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica DR, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], zastupana po skrbnici ĐR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], stekla status zaštićenog najmoprimca na trosobnom stanu na drugom katu zgrade, ukupne površine 70,09 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, wc-a, predsoblja, hodnika, dvije terase i pripadajuće drvarnice, suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-31), a koji je upisan u zk. Ul. [broj ZK uloška] podul. [broj poduloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], u kojem pored nje ima pravo živjeti i kćerka ĐR, što je protustranka dužna priznati, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj naknaditi tužiteljici DR prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, tekućom od dana donošenja odluke (13. prosinca 2023.), pa do isplate, sve u roku od 15 dana“

odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 600,00 eur, te troškove žalbe u iznosu od 248,85 eur, sve sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, tekućom od 27. svibnja 2025., u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

I. Utvrđuje se da je tužiteljica DR, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], zastupana po skrbnici ĐR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], stekla status zaštićenog najmoprimca na trosobnom stanu na drugom katu zgrade, ukupne površine 70, 09 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, wc-a, predsoblja, hodnika, dvije terase i pripadajuće drvarnice, suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-31), a koji je upisan u zk. Ul. [broj ZK uloška] podul. [broj poduloška] zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], u kojem pored nje ima pravo živjeti i kćerka ĐR, što je protustranka dužna priznati, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj naknaditi tužiteljici DR prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, tekućom od dana donošenja odluke (13. prosinca 2023.), pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, zahtjev tužiteljice za naknadom troška, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog I dosuđenog troška, odbija kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 88/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda a tužitelju naknade troškovi žalbenog postupka.

3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. U predmetnom postupku tužiteljica, kao nositelj stanarskog prava na stanu u [adresa], površine 70,09 m2 traži da sud utvrdi, da joj pripada položaj zaštićenog najmoprimca u tom stanu, što tuženik osporava na način da prvenstveno prigovara da je tužiteljica propustila u propisanom roku podnijeti zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana.

5. Tuženica je u odgovoru na tužbu od 04. lipnja 2021. godine navela da je tužiteljica na predmetnom stanu imala stanarsko pravo do dana 05. studenog 1996., kao dana stupanja na snagu Zakona o najmu stanova (NN br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20, dalje: ZNS), kada je ex lege stekla uvjete za stjecanje statusa najmoprimca na neodređeno vrijeme, ali pod uvjetom da u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu navedenog Zakona, podnese zahtjev vlasniku stana i u tom roku sklopi ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme. S obzirom da je tužiteljica propustila podnijeti zahtjev za sklapanje Ugovora o najmu, da je izgubila pravo za stjecanje statusa najmoprimca jer da se radi o prekluzivnom roku, protekom kojega smatra da stranka gubi prava.

6. Tuženica dakle tijekom postupku nije osporavala, da je u trenutku stupanja ZNS na snagu, tužiteljica bila nositelj stanarskog prava na spornom stanu, te stekla ex lege uvjete za stjecanje statusa najmoprimca na tom stanu, pa to ne može osporavati u žalbi, na temelju čl. 353. st. 1. ZPP. Činjenica je li tužiteljica u tom trenutku bila u radnom odnosu, te sve činjenice u vezi otkupa stana (na što se pretežno odnosi obrazloženje prvostupanjske presude), nisu odlučne u tom smislu.

7. Sporno je i u ovoj žalbenoj fazi postupka, jesu li postojali objektivni razlozi zašto bi tužiteljica bila spriječena u roku od 6 mjeseci od dana stupanja ZNS na snagu podnijeti zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana.

8. Tužiteljici je stupanjem na snagu ZNS prestalo stanarsko pravo ali je istodobno stekla prava i obveze najmoprimca u skladu sa čl. 30. st. 1. i 2. ZNS.

8.1. Posljedica ove okolnosti je da najmoprimac (dosadašnji nositelj stanarskog prava) i vlasnik stana sklapaju ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, s time da najmoprimac za to vrijeme ima pravo ugovoriti zaštićenu najamninu (čl. 31. st. 1. ZNS).

8.2. Nadalje čl. 33. st. 2. ZNS je propisano da je zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana najmoprimac dužan podnijeti vlasniku stana u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno od dana pravomoćnosti odluke kojom je odlučeno o pravu te osobe na korištenje stanom. Stavkom trećim istoga članka je propisano da ako vlasnik stana u roku od 3 mjeseca od primitka pisanog zahtjeva najmoprimca ne sklopi ili odbije sklopiti ugovor o najmu stana najmoprimac će tražiti od suda donošenje presude koja će zamijeniti taj ugovor. Ti se postupci smatraju hitnim.

9. Imajući u vidu prethodno citirane odredbe ZNS, Vrhovni sud RH je u odluci posl. br. Rev-1142/2023 izrazio slijedeće stajalište:

Propuštanje podnošenja zahtjeva za sklapanje ugovora o najmu stana, odnosno tužbe koja će zamijeniti taj ugovor u primjerenom roku ima za posljedicu gubitak stečenih prava zaštićenog najmoprimca.

Primjereni rok za podnošenje zahtjeva za sklapanje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom / podnošenje tužbe za donošenje presude koja će zamijeniti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom utvrđuje se ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja, osobito imajući u vidu jesu li postojale okolnosti koje bi opravdavale propuštanje podnošenja zahtjeva zaštićenog najmoprimca za sklapanje ugovora o najmu stana.

10. Naime, a prema pravnom shvaćanju toga suda iznijetom u više prethodnih odluka (Rev 3023/2015-2 od 17. listopada 2018., Rev x 640/12-2 od 8. travnja 2015., Rev 2349/15-2 od 16. siječnja 2018. i dr.) iako propust najmoprimca da postupi prema čl. 33. st. 2. ZNS nema izravan učinak u smislu da se propuštanjem roka za sklapanje ugovora o najmu stana gubi status zaštićenog najmoprimca, ova okolnost ne lišava najmoprimca obveze da u primjerenom razumnom vremenu, koje se utvrđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, zatraži sklapanje ugovora o najmu stana radi pravne sigurnosti, odnosno potrebe da se u razumnom roku otklone dvojbe glede prava i obveza najmoprimca i najmodavca. Nije prihvatljivo da se od najmodavca i vlasnika stana očekuje da unedogled čeka najmoprimca da zatraži sklapanje ugovora o najmu.

11. U konkretnom slučaju i ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda, da je tužiteljica u vrijeme stupanja na snagu ZNS, zbog zdravstvenog stanja bila objektivno spriječena poduzimati pravne radnje zbog zaštite svog statusa na spornom stanu. Činjenica, da iz nalaza vještaka proizlazi da se ne može sa stopostotnom sigurnošću isključiti utjecaj duševnog stanja tužiteljice na njezino postupanje u odnosu na stjecanje stanarskog prava nad spornim stanom, pravilno je ocijenjena u postupku, a suprotno navodima žalbe tuženika. Vještak psihijatar u dopuni nalaza i mišljenja navodi da dozvoljava, da ponašanje tužiteljice koje dijagnosticira kao perzistentni sumanuti poremećaj, karakterizira fokusiranost na određenu temu, dok u ostalim segmentima pacijent funkcionira uredno, te ta određena tema koja kod pacijenta može izazvati nesposobnost za rasuđivanje, može biti upravo tužiteljičin strah da će ostati bez stana, o čemu postoji dokumentacija u spisu i koji strah tužiteljica pravda postupanjima svoje majke i kćeri, koje da je zapravo žele lišiti prava na stan te koji strah proširuje i na ostale institucije. Iz dokumentacije koja se odnosi na obraćanje tužiteljice neuropsihijatru još 1983. i 1985. godine, proizlazi da je već u tom periodu kod tužiteljice postojao određeni problem, opisan po liječniku specijalisti kao "obilna neurotska slika", depresija, anksioznost, emocionalna labilnost.

11.1. Navedeno je međutim odlučno samo za razdoblje do 2007. godine, kada je tužiteljica lišena poslovne sposobnosti i njezin je skrbnik postala njezina kći, te je 2007. godine i pokrenut parnični postupak pred prvostupanjskim sudom pod posl. br. P-1445/07., kojim od ovdje tuženika traži sklapanje ugovora o prodaji stana, te pojedinačni ispravni postupak radi ispravka zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini, u kojim je postupcima odbijena sa svojim zahtjevima. Od tada su prava tužiteljice zaštićena od strane njezinog skrbnika, koji je i pokretao određene postupke radi zaštite njezinog statusa na spornom stanu.

11.2. Unatoč tome tužiteljica (po skrbniku) sve do 2021. godine godina nije tražila zaštitu svojih prava podnošenjem ove tužbe u namjeri da regulira svoj stambeni status.

12. Kada se sagledaju ove okolnosti proizlazi da tužiteljica nije imala opravdani razlog da se u tako dugom razdoblju nije obratila vlasniku stana sa namjerom da regulira svoj stambeni status. Njezino zdravstveno stanje, od 2007. godine kada je izgubila poslovnu sposobnost i imenovana joj je skrbnica, nije više prepreka za poduzimanje odgovarajućih radnji, odnosno pokretanje predmetnog postupka, a što je uslijedilo tek nakon 14 godina, dakle nakon proteka razumnog roka.

13. Naime, namjera tužiteljice da ostvari otkup stana nije zapreka da sa tuženikom regulira svoj status sklapanjem ugovora o najmu stana, a upravo vođenje navedenih postupaka, započetih još 2007. godine, ukazuje na svijest o potrebi reguliranja tog statusa.

14. Stoga, a kako tužiteljica nije navela uvjerljive razloge za propuštanje podnošenja zahtjeva za sklapanjem ugovora o najmu stana proizlazi da je izgubila status zaštićenog najmoprimca.

15. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, preinačena je i odluka o troškovima postupka.

16. Tuženiku pripada, na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 164. st. 1. ZPP, u vezi Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23, dalje: OT) jednokratna naknada od 250 bodova, te daljnju radnju od 50 bodova, odnosno 600,00 eur, te troškovi sastava žalbe u iznosu od 248,85 eur, kako je zatraženo troškovnikom, na temelju Tbr. 10/2 OT.

17. Na temelju odredbe čl. 373. st. 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić