Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4871/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Grgić, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Jadranke Travaš i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vedran Pajić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 1403633877, kojeg zastupa Marija Radelja, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj P-260/2022-67 od 23. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj P- 260/2022-67 od 23. listopada 2023. u dijelu pod točkom I. izreke

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom II., III. i IV. izreke i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice:

"I Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, tužiteljici DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 9.469,59 EUR / 71.348,64 kn[1] , sa pripadajućim zateznim kamatama od 01.10.2015. godine do 31.12.2022. godine u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do isplate, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, tužiteljici DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti novčani iznos zakonskih zateznih kamata na iznos od 9.469,59 EUR / 71.348,64 kn u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do 30.09.2015. godine, u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na svaki pojedini iznos, i to na iznos od:

- 240,75 EUR / 1.813,95 kn od 01.06.2011.do 30.09.2015.,

- 437,71 EUR / 3.297,90 kn od 01.08.2011.do 30.09.2015.,

- 494,78 EUR / 3.727,90 kn od 01.10.2011. do 30.09.2015.,

- 200,94 EUR / 1.513,95 kn od 01.12.2011. do 30.09.2015.,

- 415,14 EUR / 3.127,90 kn od 01.01.2012. do 30.09.2015.,

- 214,21 EUR / 1.613,95 kn od 01.03.2012. do 30.09.2015.,

- 220,84 EUR / 1.663,95 kn od 01.04.2012 do 30.09.2015.,

- 214,21 EUR / 1.613,95 kn od 01.05.2012. do 30.09.2015.,

- 215,30 EUR / 1.622,15 kn od 01.06.2012. do 30.09.2015.,

- 441,69 EUR / 3.327,90 kn od 01.07.2012. do 30.09.2015.,

- 436,38 EUR / 3.287,90 kn od 01.09.2012. do 30.09.2015.,

- 428,42 EUR / 3.227,90 kn od 01.11.2012. do 30.09.2015.,

- 214,21 EUR / 1.613,95 kn od 01.12.2012. do 30.09.2015.,

- 214,21 EUR / 1.613,95 kn od 01.01.2013. do 30.09.2015.,

- 428,42 EUR / 3.227,90 kn od 01.03.2013. do 30.09.2015.,

- 215,67 EUR / 1.624,95 kn od 01.05.2013. do 30.09.2015.,

- 200,90 EUR / 1.513,65 kn od 01.06.2013. do 30.09.2015.,

- 205,81 EUR / 1.550,68 kn od 01.07.2013. do 30.09.2015.,

- 200,94 EUR / 1.513,95 kn od 01.08.2013. do 30.09.2015.,

- 200,05 EUR / 1.507,27 kn od 01.09.2013. do 30.09.2015.,

- 200,94 EUR / 1.513,95 kn od 01.10.2013. do 30.09.2015.,

- 212,57 EUR / 1.601,59 kn od 01.11.2013. do 30.09.2015.,

- 213,39 EUR / 1.607,80 kn od 01.12.2013. do 30.09.2015.,

- 208,90 EUR / 1.573,95 kn od 01.01.2014. do 30.09.2015.,

- 334,50 EUR / 2.520,26 kn od 01.02.2014. do 30.09.2015.,

- 121,30 EUR / 913,95 kn od 01.04.2014. do 30.09.2015.,

- 121,30 EUR / 913,95 kn od 01.05.2014. do 30.09.2015.,

- 121,30 EUR / 913,95 kn od 01.06.2014. do 30.09.2015.,

- 397,26 EUR / 2.993,19 kn 01.08.2014. do 30.09.2015.,

- - 68,21 EUR / 513,95 kn od 01.10.2014. do 30.09.2015.,

- 121,30 EUR / 913,95 kn od 01.11.2014. do 30.09.2015.,

- 125,56 EUR / 946,00 kn od 01.12.2014. do 30.09.2015.,

- 122,06 EUR / 919,68 kn od 01.01.2015. do 30.09.2015.,

- 38,82 EUR / 292,48 kn od 01.03.2015. do 30.09.2015.,

- 184,21 EUR / 1.387,92 kn od 01.04.2015. do 30.09.2015.,

- 430,10 EUR / 3.240,57 kn od 01.06.2015. do 30.09.2015.,

- 126,37 EUR / 952,16 kn od 01.07.2015. do 30.09.2015.,

- 119,89 EUR / 903,32 kn od 01.08.2015. do 30.09.2015.,

- 145,79 EUR / 1.098,49 kn od 01.09.2015. do 30.09.2015.,

- 122,63 EUR / 923,95 kn od 12.09.2015. do 30.09.2015., sve u roku od 15 dana."

III. Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke utvrdio ništetnim odredbe iz čl. 3. toč. 3. Ugovora o kreditu bez depozita br. [broj kredita] od **.**.2007., ovjeren kod javnog bilježnika Antuna Novačića iz [adresa], pod br. OV-2350/2007 dana 18. travnja 2007. između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koja glasi: "… obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, te iz čl. 4. Ugovora o kreditu bez depozita br. [broj kredita] od **.**.2007., ovjeren kod javnog bilježnika Antuna Novačića iz Orahovice, pod br. OV-2350/2007 dana 18.04.2007. godine između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koja glasi: "… Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora bez posebnog zaključenja aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru.

Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku Addiko bank d.d., tužiteljici DH, isplatiti iznos od 9.469,59 EUR / 71.348,64 kn, sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. pa do isplate.

Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku Addiko bank d.d., tužiteljici DH, isplatiti novčani iznos zakonskih zateznih kamata na iznos od 9.469,59 EUR / 71.348,64 kn u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 30. rujna 2015., u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku na pojedine iznose kako je to navedeno u točki III. izreke.

Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 2.713,35 eura / 20.443,70 kn /. Pod točkom V. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom preostalog troška u iznosu od 248,76 EUR / 1.874, 28 kn /.

2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom I., II., III., i IV. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Sud prvog stupnja je pobijanom presudom utvrdio ništetnost odredbe iz čl. 3. Ugovora o kreditu bez depozita br. [broj kredita] od **.**.2007. (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) i čl. 4. Ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice i tuženika te naložio isplatu iznosa navedenih u točki III. izreke pobijane presude kojeg tužiteljica temelji na odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 8/15 i 29/18 - dalje: ZOO) i tvrdnji da joj tuženik navedeni iznos duguje s osnova razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta i povećanja glavnice, nastale upravo zbog povećanja redovne kamate i tečajne razlike zbog valutne klauzule u CHF u razdoblju otplate kredita, u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,40 % po Ugovoru o kreditu do izvršene konverzije Ugovora o kreditu.

5. Između stranaka je nesporno da je između tužiteljice, kao korisnice kredita, i pravnog prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, kao kreditora, zaključen Ugovor o kreditu br. [broj kredita] od **.**.2007., kojim je tužiteljici za kupnju obiteljske kuće odobren kredit u iznosu od 120.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (dalje HNB) za devize na dan korištenja kredita (čl. 2. Ugovora), da je u čl. 3. ugovoreno vraćanje kredita u roku od 25 godina, s početno ugovorenom kamatnom stopa u visini od 4,40 % godišnje, da se kamate obračunavaju u CHF a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju za devize HNB na dan plaćanja (čl. 3. toč. 3. Ugovora), da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, na način da je u čl. 4. ugovoreno "Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom."

6. Odlučujući o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu čl. 2. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula te čl. 3. i 4. kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, a da o promjeni nije pojedinačno pregovarano, ništetna sukladno čl. 322. ZOO-a te čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 - dalje: ZZP/03). Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio na temelju iskaza tužiteljice da se o odredbama Ugovora o kreditu kojeg je tužiteljica zaključila sa tadašnjom Slavonskom bankom d.d. Podružnica Orahovica koje se tiče odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi radilo o odredbama na koje ona nije mogla utjecati jer se radilo o uvjetima kreditiranja koje je odredila banka.

7. Tako je utvrđeno, a u svezi ugovorene promjenjive kamatne stope od strane djelatnika banke, da tužitelji prilikom razgovora nije bilo obrazloženo niti objašnjeno pod kojim uvjetima i uz koje kriterije će banka mijenjati kamatnu stopu. Isto tako je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF nepoštena jer se o njoj nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati budući da je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru pa time položaj tužiteljice pri sklapanju ugovora o kreditu bio nepovoljniji pri čemu je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da tužiteljica u vrijeme zaključenja ugovora u cijelosti nije bila informirana o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je prednik tuženika Slavonska banka d.d. postupila suprotno odredbi čl. 81. st. 1. Tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03 - dalje: ZZP/03), što sporne ugovorne odredbe u dijelu gdje je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa koja se mijenjala jednostranim odlukama banke, čine nepoštenim i stoga ništetnim.

8. Stoga je prvostupanjski sud na temelju iskaza tužiteljice, isprava priloženih u spisu i vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž- 6632/2017 te primjenom odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 - dalje: ZZP-a/14), te čl. 322. ZOO-a pravilno utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

9. S tim u vezi, valja reći da za nepoštenu odredbu o jednostranoj promjeni stope ugovornih kamata iz izvornog Ugovora o kreditu potrošač nakon zaključenog Anexa nije vezan, jer se smatra kao da te nepoštene odredbe nikad nije niti bilo te je zamijenjena odredbama Anexa kao da je za sve vrijeme kredita isti bio denominiran u EUR s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi za kredite u EUR. Zbog navedenog valjalo je žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki I. izreke potvrditi.

10. Nije sporno da je između tužiteljice, kao korisnice kredita, i pravnog prednika tuženika Hypo Alpe Adria Bank d.d., zaključen Aneks Ugovora o kreditu br. [broj kredita] od 15. veljače 2016., kojim je predmetni kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Zaključenim Aneksom ugovorne strane su suglasno utvrdile (čl. 2. Aneksa) da preplata kredita na dan 30. rujna 2015. iznosi 39.874,02 kn, za koji iznos je ugovoreno da će se koristiti za namirenje budućih anuiteta najviše do 50 % dospjelog anuiteta, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, s rokom vraćanja kredita 1. svibnja 2032., u mjesečnim anuitetima prema planu otplate, koji je tužiteljici kao korisnici kredita dostavljen uz Izračun konverzije kredita (čl. 4. Aneksa).

11. Odbijen je i prigovor zastare, obzirom da je zastarni rok kod stjecanja bez osnove 5 godina, a pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako tužiteljica traži utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu rok počinje teći od 13. lipnja 2014., a kod utvrđenja ništetnom ugovorne odredbe zbog valutne klauzule rok teče od 16. lipnja 2018. pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 14. lipnja 2019., pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a

12. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po sudskoj vještakinji Đurđici Smrček-Barjaktar kojim je utvrđeno da je tužiteljica zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule više preplatila do sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu iznos od 9.469,59 EUR /71.348,64 kn /.

13. Prvostupanjski sud je primjenom 1111. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti nalažući tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 9.469,59 EUR /71.348,64 kn / sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

14. Tuženik tijekom postupka a sada i u žalbi osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva ističući da je tužiteljica s prednikom tuženika dana 15. veljače 2016. sklopila Anex Ugovora o kreditu, kojim je na temelju Zakona izvršena konverzija osnovnog ugovora u kredit s valutnom klauzulom u EU sukladno odredbama ZID ZPK/15 temeljem kojeg su se suglasnom voljom ugovornih strana izmijenile odredbe osnovnog Ugovora o kreditu s učinkom sklapanja od dana sklapanja takvog ugovora na način da se položaj tužiteljice izjednači s položajem potrošača koji je koristio kredit s valutnom klauzulo, u EUR.

15. Međutim, ovaj sud ne može prihvatiti utvrđenje suda prvog stupnja da predmetnim Anexom ugovora o kreditu koji je zaključen temeljem ZID ZPK/15 da sklapanjem sporazuma o konverziji nije riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

16. Naime, ZID ZPK/15 je donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji se denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u €. Ovaj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.

17. Treba kazati da je ZID ZPK/15 bio predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH, ali je Ustavni sud RH ZID ZPK/15 ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I-3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

18. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15 bavio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020. Naime, VS RH je u tom predmetu na postavljeno pravno pitanje: ''Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli'', odgovorio da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno ZOO-a slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

19. U konkretnom slučaju između stranaka je nesporno da je predmetni Anex Ugovoru o kreditu sačinjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu.

20. U naprijed opisanim okolnostima, posebno imajući na umu da je predmetni Anex Ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.

21. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Anexom Ugovoru o kreditu, treba kazati da, sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u €, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19.b ZID ZPK/15.

22. Međutim, suprotno shvaćanju suda prvog stupnja to ne znači da je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, a ne i na otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti. Naime, sud prvog stupnja ocjenjuje da između stranaka nisu vođeni pojedinačni pregovori o kamatnoj stopi i da je visina kamatne stope ovisila isključivo o odluci banke bez jasno utvrđenih kriterija na koji se način ona utvrđuje, odnosno mijenja, a da pritom ZID ZPK/15 ne obuhvaća razliku preplaćenih anuiteta nastalih promjenom kamatne stope te da se tuženik konverzijom ne oslobađa obveze vratiti tužiteljici neosnovano naplaćeni iznos po osnovi nezakonitog uvećanja kamata.

23. Stoga se nepravilnim ukazuje shvaćanje prvostupanjskog suda kako sklapanjem Anexa, sporazuma o konverziji nije riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer na činjenicu da izvršena konverzija uključuje i plaćanja učinjena po osnovi kamatne stope sasvim jasno i nedvosmisleno upućuje sadržaj odredbe čl. 19.c st. 1. toč. 2., 3. ZID ZPK/15 kao i odredbe čl. 19.c st. 1. toč. 4. i 5. istog Zakona koja uređuje pitanje načina iskorištavanja iznosa koji se odnose na prethodno izvršene uplate po osnovi osnovnog ugovora o kreditu. Naime, u skladu s toč. 1. i 2. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15, kamate i početno odobrena glavnica kredita koje su plaćene temeljem kredita u CHF pretvaraju se u kamate i glavnicu plaćenu u € u skladu s tečajem koji je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik (banka) na dan uplate primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u €. Naprijed navedene uplate su korištene, u skladu s toč. 4. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15, za namirenja anuiteta po osnovi konvertiranog kredita u €, uz iznimku uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije. To znači da je povrat preplaćenih iznosa ostvaren putem korištenja izvršenih uplata za otplatu dospjelih anuiteta kredita u €, koji je zamijenio kredit u CHF, na način da je, u ovisnosti o visini preplate, iznos preplate korišten za otplatu budućih obroka kredita u € u slučaju da preplata nije dovoljna za zatvaranje kreditnih obveza prema novom otplatnom planu ili je vraćen potrošaču u slučaju da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka u valutnoj klauzuli u € prema novom otplatnom planu (toč. 4. i 5. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15). Na taj su način nakon konverzije uplate koje je izvršio tužitelj kao potrošač po osnovi nepoštenih odredbi ugovora o kreditu iskorištene za otplatu njegova kredita u € i to radi nemirenja postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio prethodni otplatni plan za kredit u CHF.

24. Također valja reći da stroga pravila o konverziji i načinu njezina izračuna nisu narušila ravnotežu između tužiteljice, korisnice kredita kao potrošača i banke kao kreditora zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba kredita za CHF novim ugovornim odredbama, obzirom da je od odlučnog značenja i da je tužiteljica kao potrošač, u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK/15, informirana o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom članka 19.e ZID ZPK/15, imala mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.

25. Stoga, ovaj sud ocjenjuje da je sklapanjem predmetnog Anexa Ugovoru o kreditu na način propisan odredbom člana 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u € koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je tužiteljica kao korisnica kredita slobodno pristala.

26. Kada su, dakle, iznosi koje je tužiteljica platila više na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novi otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a na primjenu kojeg propisa upućuje odredba čl. 4. st. 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZID ZPK/15. Naime, konverzija izvršena prema ZID ZPK/15 je imala za posljedicu prestanak obveze tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužiteljici kao korisnici kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti, a time posljedično ni ništetnosti.

27. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 373. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 144/22, 155/23 - dalje: ZPP), preinačiti pobijanu presudu i odbiti zahtjev tužiteljice kao neosnovan u dijelu pod točkom III. izreke kojim je tuženiku naložena isplata iznosa od 9.469,59 EUR /71.348,64 kn / tužiteljici.

28. Obzirom da je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka pod točkom IV. izreke te odlučiti o troškovima temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a. Imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica u ovom sporu zatražila pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu, i to u pravnoj stvari u kojoj domaća sudska praksa nije ustaljena, ovaj sud naslanjajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava (primjerice D i U, zahtjev broj 72152/13 presuda od 6. rujna 2016.) ocjenjuje da je, u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužiteljice na pristup sudu, usprkos činjenici da je tužiteljica djelomično uspjela u parnici, primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. To stoga, što tužiteljica, u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa kojemu nije obilježje stranačka ravnopravnost, nije mogla predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena. U takvim okolnostima tužiteljica nije mogla biti svjesna da njezin zahtjev nema razumne izglede za uspjeh.

29. Stoga je valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoj trošak.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Grgić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte