Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-170/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća i izvjestitelja te Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Filip Miličić, odvjetnik u Vukovaru, protiv tuženice NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Gordana Šibenik, odvjetnica u Županji, radi razvoda braka i uzdržavanja bračnog druga, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P Ob-108/2023-21 od 27. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-108/2023-21 od 27. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru posl. broj P Ob- 108/2023-21 od 27. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke kojim je odbijen zahtjev za uzdržavanje tužene u mjesečnom iznosu od 20,00 eura, te sudi:

Nalaže se tužitelju FV, OIB: [osobni identifikacijski broj], za uzdržavanje tuženice NV, OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti za razdoblje od 6. lipnja 2023. do 6. lipnja 2024. daljnji mjesečni iznos od 20,00 eura s dospijećem mjesečnog iznosa uzdržavanja 15-tog u mjesecu za slijedeći mjesec, sve uplatom na račun tuženice IBAN [broj bankovnog računa] br. [broj bankovnog računa] otvoren kod Hrvatske poštanske banke d.d. u roku od 15 dana.

III. Odbija se žalba tužene kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-108/2023-21 od 27. veljače 2025.u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke kojim je odbijen zahtjev za plaćanjem uzdržavanja u mjesečnom iznosu od 80,00 eura u razdoblju od 6. lipnja 2023. do 7. ožujka 2024. te u mjesečnom iznosu od 130,00 eura u razdoblju od 8. ožujka 2024. do 6. lipnja 2024., kao i u dijelu kojim je odbijen zahtjev za plaćanjem uzdržavanja od

7. lipnja 2024. pa nadalje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je :

„I. Brak, koji su tužitelj FV, rođen **.**.1950. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženica NV, tada ĆV, rođena **.**.1953. u [adresa], BiH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sklopili dana 18. rujna 1971. u Zelini Donjoj, BiH, činjenica kojeg braka je upisana u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa] za godinu 2002. pod rednim br. 00053 razvodi se na temelju sporazuma bračnih drugova.

II. Nalaže se tužitelju FV, OIB: [osobni identifikacijski broj], za uzdržavanje tuženice NV, OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti za razdoblje od 6. lipnja 2023. do 7. ožujka 2024. mjesečni iznos od 130,00 eura, a od 8. ožujka 2024. do 6. lipnja 2024. mjesečno platiti iznos od 80,00 eura (slovima:osamdeseteura) s dospijećem mjesečnog iznosa uzdržavanja 15-tog u mjesecu za slijedeći mjesec, koja se obveza tuženiku određuje u trajanju od dvanaest mjeseci počevši od obveze za mjesec lipanj 2023. sve uplatom na račun tuženice IBAN [broj bankovnog računa] br. [broj bankovnog računa] otvoren kod Hrvatske poštanske banke d.d.

III. Tužbeni zahtjev tuženice za plaćanjem uzdržavanja u iznosu iznad dosuđenih 130,00 eura odnosno 80,00 eura mjesečno do tužbom zatraženih 230,00 eura mjesečno počevši od 6. lipnja 2023. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti odbija se kao neosnovan.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove nastale joj vođenjem ovog parničnog postupka.“

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom II., kojom je određeno plaćanje mjesečnog iznosa uzdržavanja, žalbu podnosi tužitelj, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Protiv dijela navedene presude pod točkom II. i III., žalbu podnosi tuženica, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u pobijanom dijelu odnosno ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženice, presuda nije kontradiktorna, već o odlučnim činjenicama sadrži jasne, logične i neproturječne razloge te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a koji u žalbi sadržajno ističe tuženica.

7. Prvostupanjski sud je nadalje, ispitao sve okolnosti bitne za donošenje odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je međutim pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. U ovoj žalbenoj fazi sporna je odluka suda prvog stupnja kojom je tužitelj obvezan uzdržavati tuženicu kao bivšeg bračnog druga u razdoblju od 6. lipnja 2023. do 4. lipnja 2024., visina iznosa uzdržavanja i je li tužitelja trebalo obvezati na plaćanje uzdržavanja i za nastavno razdoblje, odnosno od 5. lipnja 2024. nadalje.

9. Prije svega, a u odnosu na žalbene navode tuženice valja istaknuti da je prema odredbi članka 562. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19., 47/20., 49/23., 156/23., dalje: ObZ) taj Zakon stupio na snagu 1. studenoga 2015. Pritom je člankom 551. istog Zakona propisano da se odredbe tog Zakona primjenjuju i na obiteljske odnose koji su nastali do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, ako njime nije drukčije određeno (st 1.), ali s tim da se danom primjene ovoga Zakona ne mijenjaju prava i dužnosti stečena po prijašnjim propisima (st 2.). Stoga, kako ObZ-om glede primjene tog zakona nije drukčije određeno u odnosu na obiteljske odnose koji su predmetom prijepora, u ovom predmetu se primjenjuju odredbe ObZ-a.

10. U smislu odredbe čl. 295. ObZ-a, bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svog bračnog druga, ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti, te se pri tome posebno uzima u obzir ostvarivanje skrbi o djeci te podjela obiteljskih obveza za trajanja braka.

11.1. Iz utvrđenja prvostupanjskoga suda u bitnome proizlazi:

da su stranke bile u braku od 1971. te da imaju dvoje punoljetne djece; žive u stanu, da je tužitelj korisnik mirovine u mjesečnom iznosu od nešto više od 500,00 EUR; da tuženica ne ostvaruje pravo na mirovinu, da je za vrijeme trajanja braka brinula o kućanstvu, djeci i bila domaćica, a da se sada radi godina života i narušenog zdravlja ne može zaposliti. Nadalje utvrđeno je da tužitelj mjesečno ostvaruje inkluzivni dodatak od 432,00 EUR, a da je tuženica korisnica prava na isplatu nacionalne naknade za starije osobe počev od 8. ožujka 2024. u iznosu od 150,00 EUR.

11.2. Slijedom navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da su ispunjene pretpostavke za primjenu citirane odredbe čl. 295. ObZ-a, za određivanje obveze tužitelja da uzdržava tuženicu radi namirenja njezinih uobičajenih životnih potreba, jer ona nema dovoljno sredstava za život niti ih može ostvariti iz svoje imovine. Nadalje, prvostupanjski sud uvažavajući potrebe i mogućnosti tužitelja i potrebe i mogućnosti tuženice dosuđuje tuženoj iznos uzdržavanja u visini od 130,00 eura mjesečno u razdoblju od 6. lipnja 2023. do 7. ožujka 2024, a od 8. ožujka 2024. do 4. lipnja 2024. u visini od 80,00 eura mjesečno (točka II. izreke), dok je odbio kao neosnovan zahtjev za uzdržavanjem preko dosuđenog, odnosno u visini od 100,00 eura u razdoblju od 6. lipnja 2023. do 7. ožujka 2024. te 150,00 eura u razdoblju od 8. ožujka 2024. do 4. lipnja 2024., kao i zahtjev za plaćanjem uzdržavanja ubuduće (točka III. izreke).

12. Pravilan je zaključak prvostupanjskoga suda da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 295. ObZ-a za uzdržavanje bračnog druga, no pri odlučivanju o visini uzdržavanja prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio potrebe tuženice i mogućnosti tužitelja da doprinosi za njezino uzdržavanje.

13. Ovdje je potrebno ukazati da nisu osnovani žalbeni navodi tuženice koja kreće od pretpostavke da bi mjesečni iznos uzdržavanja trebalo odrediti u puno većem iznosu jer da tužitelj ima mjesečna primanja od 935,00 EUR. Naime, tužiteljeva mirovina prema podacima u spisu iznosi nešto više od 500,00 eura, dok iznos od 435,00 eura on ostvaruje na ime inkluzivnog dodatka.

14. Prema čl. 5. st.1. Zakona o inkluzivnom dodatku („Narodne novine br. 156/23.) inkluzivni dodatak je novčana naknada namijenjena osobi s invaliditetom u svrhu prevladavanja različitih prepreka koje mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima. Sukladno odredbi čl. 9. st. 1. tog Zakona, pravo na inkluzivni dodatak se, između ostalog, priznaje odrasloj osobi s tjelesnim, mentalnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjem kojoj je utvrđen treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta − oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja te koja ima status osobe s invaliditetom sukladno zakonu kojim se uređuje registar osoba s invaliditetom.

15. Po stavu ovog suda drugog stupnja u primjeni odredbe čl. 295. ObZ-a u ovom konkretnom slučaju valja poći od činjenice visine tužiteljeve mirovine, dok inkluzivni dodatak čini novčanu naknadu namijenjenu isključivo tužitelju za prevladavanje prepreka s kojima se, zbog svoje invalidnosti, susreće u svom svakodnevnom životu, i upravo mu za to i isključivo za njega služi taj inkluzivni dodatak.

16. Sud prvog stupnja u pobijanoj odluci zauzima pravilno pravno shvaćanje glede pravne prirode primanja po osnovi inkluzivnog dodatka u smislu citirane odredbe čl. 5. Zakona i inkluzivnom dodatku kada je prilikom utvrđivanja obveza uzdržavanja kojeg je tužitelj dužan plaćati uzeo u obzir mjesečni iznos mirovine tužitelja, a ne i iznos inkluzivnog dodatka (točka 10.2. obrazloženja prvostupanjske odluke). U tom smislu nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja kojim pobija obvezu uzdržavanja, između ostalog i zbog njegovih troškova plaćanja pomoći trećoj osobi, jer te eventualne troškove može namiriti iz ove novčane naknade koju ostvaruje.

17. Tuženica pak od 8. ožujka 2024. ostvaruje pravo na nacionalnu naknadu u mjesečnom iznosu od 150,00 eura. Prema odredbi čl. 3. Zakona o nacionalnoj naknadi za starije osobe ("Narodne novine" br. 62/20., 156/23.) nacionalna naknada za starije osobe je novčano primanje za starije osobe koje se ostvaruje na način i pod uvjetima propisanim tim Zakonom. Sukladno odredbi čl. 4. tog Zakona pravo na nacionalnu naknadu za starije osobe može ostvariti hrvatski državljanin koji je navršio 65 godina života s prebivalištem na području [adresa] u neprekidnom trajanju od deset godina neposredno prije podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava. Odredbom čl. 5. st.1. taksativno su navedeni uvjeti koji moraju biti ispunjeni da bi osoba iz čl. 4. ostvarila pravo na nacionalnu naknadu.

18. Dakle u bitnom, nacionalna naknada za starije osobe je novčana naknada koju ostvaruju hrvatski državljani stariji od 65 godina koji ne ispunjavaju uvjete za mirovinu, ali zadovoljavaju imovinski cenzus i druge uvjete propisane zakonom te se prema shvaćanju ovog suda glede njezine pravne prirode ima smatrati prihodom iz kojeg bi osoba koja ju ostvaruje, ovdje tuženica morala doprinositi vlastitom uzdržavanju.

19. Slijedom navedenog, a cijeneći da je brak stranaka trajao više od 50 godina, da je tuženica osoba koja se zbog zdravstvenog stanja i godina života ne može zaposliti i nema imovine iz koje bi mogla ostvariti prihode, te cijeneći istovremeno mogućnosti tužitelja da doprinosi za njezino uzdržavanje iz mirovine koju ostvaruje, ovaj sud je stava da je tužitelj u razdoblju od 6. lipnja 2023. do 7. ožujka 2024., odnosno u razdoblju dok tuženica nije stekla nacionalnu naknadu za starije osobe dužan plaćati mjesečno 150,00 eura, a nakon stjecanja te naknade, odnosno u razdoblju od 8. ožujka 2024. do 6. lipnja 2024. iznos od 100,00 eura mjesečno za njezino uzdržavanje.

20. U odnosu ostale na žalbene navode tužitelja kojima pobija obvezu uzdržavanja navodeći da podmiruje troškove zajedničkog kućanstva ovdje stranaka, valja reći da je obveza uzdržavanja bračnog druga pravna obveza koju jedan bračni drug ima prema drugom bračnom drugu nakon razvoda braka ovisno o ispunjenju okolnosti navedenih u toj odredbi, koje su ovdje ispunjene, a koja obveza prema čl. 298. st. 1. ObZ može trajati do godine dana. Stoga kako je utvrđeno da tuženica nije u mogućnosti sama sebi osigurati sredstva za život, tužitelj je dužan njoj plaćati uzdržavanje.

21. Prema čl. 298. st. 1. ObZ-a obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, ovisno o trajanju braka i o mogućnostima da tužitelj u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život, nakon čega se obveza može produljiti ali samo po novoj tužbi koja se mora podnijeti prije isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno (čl. 298. st. 2. ObZ).

22. Dakle, ovom je odredbom posve jasno i nedvojbeno propisano da obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana. Nadalje iz te odredbe proizlazi da obveza uzdržavanja ne može trajati ubuduće već samo do godine dana, slijedom čega su neosnovani žalbeni razlozi tuženice o obvezi njezinog uzdržavanja nakon proteka godine dana tj. ubuduće.

23. Kako je tužiteljica svojim zahtjevom odredila početak vremenskog razdoblja u kojem zahtijeva uzdržavanje, a iz citirane odredbe čl. 298. ObZ-a proizlazi da se obveza uzdržavanja može produljiti, pri čemu je, prema izričitoj zakonskoj odredbi, potrebno podnijeti tužbu za produljenje takve obveze, koja se može podnijeti samo do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno (čl. 298. st. 2. OBZ-a), taj rok je istekao tijekom trajanja postupka pred prvostupanjskim sudom. Propust tužiteljice da pravovremeno podnese novu tužbu u skladu sa rokovima određenim važećim materijalno pravnim propisom nema i ne može imati značaj povrede prava tužiteljice na pristup sudu u postupku koji je prethodio donošenju pobijane prvostupanjske presude.

24. Slijedom iznesenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod. točkom II. izreke (točka I. izreke ove presude). Temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. st. 3. ZPP-a žalbu tuženice valjalo je djelomično odbiti kao neosnovanu, a djelomično prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. i III. izreke ove presude.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić