Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-248/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ingrid Roce Hrastić, odvjetnici iz Rovinja, protiv prvotuženika ŽHI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Orkić, odvjetnici iz Umaga i drugotuženice SH (ranije Ž), s prebivalištem u [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Lei Lukšić Acinger odvjetnici Rijeci, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika ĆH iz [adresa], S [adresa], zastupane po punomoćniku mr.sc. Slaviši Peroviću, odvjetniku u Zgrebu, radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice i utvrđenja izvanbračne stečevine, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P Ob- 21/2019-67 od 19. ožujka 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P Ob- 21/2019-67 od 19. ožujka 2024. godine u dijelu pod točkom II, osim u dijelu koji se odnosi na stan u [adresa].

II Odbijaju se žalbe prvo i drugotuženika kao neosnovane i potvrđuje se navedena presuda pod točkama I, III.

r i j e š i o  j e

Ukida se navedena presuda pod toč. II izreke u dijelu koji se odnosi na stan u [adresa] te u toč. IV izreke te se u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu parnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Utvrđuje se da je između tužiteljice ŽH iz [adresa], Ć br. 11, OIB: [osobni identifikacijski broj] i sada pok. RH, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] postojala izvanbračna zajednica koja je započela 1988. g. i kontinuirano trajala do 26. listopada 2016. kada je prestala smrću RH, sa svim učincima životne zajednice neudate žene i neoženjenog muškarca koji proizlaze iz izvanbračne zajednice, a time i prava na nasljeđivanje iza pok. RH, kao nasljednice prvog nasljednog reda.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

Utvrđuje se da je imovina i to:

-k. č. [katastarska čestica] [adresa], dvorište pov. 5m2, dvorište pov. 6 m2, dvorište pov. 6 m2, dvorište pov. 10 m2, zgrada mješovite uporabe pov. 662 m2, 28.Suvlasnički dio:6435/217395 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-28) s kojim je povezano pravo vlasništva na stanu na 3. katu u ulazu M na jugoistočnoj strani zgrade, koji se sastoji od hodnika, kupaonice, kuhinje, blagavaonice, dnevnog boravka, lođe, spavaće sobe i balkona, ukupne tlocrtne površine 63,34 m2, odnosno ukupne korisne površine

62,08 m2, obojan svijetlo zelenom bojom u Etažnom elaboratu zgrade kao posebni dio nekretnine označen slovom „E-28“. Posebnom dijelu „E-28“ pripada spremište „E- 28-S“ u suterenu u ulazu G istočno ukupne tlocrtne površine 4,54 m2, odnosno ukupne korisne površine 2,27 m2 obojano istom bojom. Ukupna tlocrtna površina posebnog dijela „E-28“ sa pripatkom „E-28-S“ iznosi 67,88 m2, a ukupna korisna površina iznosi 64,35 m2, sve obojano svijetlo zelenom bojom u Etažnom elaboratu zgrade, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] etažno vlasništvo s određenim omjerima k. o. [katastarska općina].

- Kuća pop. br. 4111 u [adresa] u [adresa], garaža i dvorište, sve na k. č. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- 126/576 dijela k. č. [katastarska čestica] pašnjak, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

izvanbračna stečevina tužiteljice ŽH i pok. RH Ivana rođenog **.**.1938., a preminulog **.**.2016. i njihovo suvlasništvo, svakoga u ½ dijela slijedom čega se utvrđuje da u ostavinu iza pok. FH ne ulazi ½ dijela predmetne imovine koji suvlasnički udio predstavlja udio tužiteljice Kasunić ŽH u navedenoj izvanbračnoj stečevini te njezino vlasništvo, pa se ovlašćuje tužiteljica da temeljem ove presude po njezinoj pravomoćnosti, u zemljišnoj knjizi koja se kod Općinskog suda u Puli, zk. odjela [adresa] za k. o. [katastarska općina] i Općinskog suda u Pazinu zk. odjela [adresa] za k. o. [katastarska općina] izvrši uknjižba prava suvlasništva u ½ dijela predmetnih nekretnina u svoju korist, a što su tuženici dužni trpjeti.

III Utvrđuje se da je imovina i to:

[katastarska općina]

- osobni automobil Toyota Corolla 1.6 VVT-1, boja: srebrna s efektom, br. šasije:

JTNBV56EX0J001852, br. reg. oznake: [registarska oznaka], izvanbračna stečevina tužiteljice ŽH i pok. FH rođenog **.**.1938., a preminulog **.**.2016. i njihovo suvlasništvo, svakoga u ½ dijela slijedom čega se utvrđuje da u ostavinu iza pok. FH ne ulazi ½ dijela imovine opisane u ovoj točki već taj suvlasnički udio predstavlja udio tužiteljice ŽH u izvanbračnoj stečevini te njezino vlasništvo, pa se ovlašćuje tužiteljica da temeljem ove presude po njezinoj pravomoćnosti ishodi u zemljišnoj knjizi koja se kod Općinskog suda u Puli, zk. odjela [adresa] uknjižbu prava suvlasništva u ½ dijela nekretnine opisane u ovoj točki u svoju korist, a što su tuženici dužni trpjeti, te u registru vozila koji se vodi kod MUP RH, PP Rovinj ishodi upis vlasništva u ½ dijela na osobnom automobilu, a što su tuženici dužni trpjeti.

IV Svaka strana snosi svoj trošak."

2. Protiv ove presude pod točkama II i IV izreke žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Protiv ove presude pod točkama I, III i IV izreke žali se drugotužena iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška sastava žalbe.

3.1. Protiv ove presude pod toč. I, III i IV izreke žali se i prvotuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

4. Žalbe stranaka su djelomično osnovane.

5. Protivno navodima žalbi stranaka nisu učinjene one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuju žalbe. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

6. Prvostupanjski sud navodi da predmet odlučivanja je:

- da li je između tužiteljice i RH postojala izvanbračna zajednica od 1988. godine do 26. listopada 2016. godine tj. do smrti RH, pa posljedično tome da li tužiteljica ima pravo na nasljedstvo iza pok. RH kao izvanbračna supruga,

- da li imovina (stan u [adresa] u [adresa], nekretnina u [adresa] na kojoj je izgrađena obiteljska kuća sa okućnicom, te utuženi suvlasnički dio druge nekretnine također u k. o. [katastarska općina] i osobni automobil predstavljaju izvanbračnu stečevinu tužiteljice i RH,

- da li je tužiteljica po osnovi izvanbračne stečevine suvlasnica u ½ dijela navedene imovine i posljedično tome da ½ dijela navedene imovine ne predstavlja ostavinsku imovinu RH,

- da li je tužiteljica ovlaštena upisati se kao suvlasnica u ½ dijela navedene imovine.

7. Prvostupanjski sud utvrđuje da je između tužiteljice i prednika stranaka u razdoblju od 1988. godine pa do 2016. godine kada je njihov prednik preminuo, postojala izvanbračna zajednica koja je imala sve atribute bračne zajednice temeljeći takvo utvrđenje kako na iskazu tužiteljice, tako i na iskazu većeg broja saslušanih svjedoka i ispravama koje su priložene u spisu.

8. U odnosu na nekretninu – kuću u [adresa] sud navodi da je iz nalaza i mišljenja vještaka nesporno utvrđeno da je prije izvođenja utuženih radova na nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postojala već izgrađena kuća sa garažom, ukupne površine cca 322,99 m2 podnih površina prostorija, a nakon izvođenja radova cca 348,81 m2 podnih površina (dakle, cca 25,82 m2 više), da je tržna vrijednost k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prije izvršene rekonstrukcije objekta iznosila (zaokruženo) 620.000,00 eura, da tržna vrijednost k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nakon izvršene rekonstrukcije objekta iznosi (zaokruženo) 730.000,00 eura, da vrijednost ulaganja iskazanih po tužiteljici na dan izrade nalaza iznosi 101.620,15 eura, umanjeno za amortizaciju 48.269,57 eura, da je nakon rekonstrukcije obiteljska kuća rekonstruirana sa tri stambene jedinice, da je rekonstrukcija objekta u pretežitom dijelu izvršena unutar postojećih gabarita zgrade (izvan gabarita da je izgrađena samo natkrivena terasa na katu uz kuhinju u sjeverozapadnom dijelu tlocrta zgrade), te konačno da zgrada nije izmijenila identitet, samo je povećan broj stambenih jedinica.

9. Obzirom na vrijednost predmetne nekretnine, te vrijednosti ulaganja izvršenih na predmetnoj nekretnini za vrijeme postojanje izvanbračne zajednice između tužiteljice i RH proizlazi da visina ulaganja u postocima iznosi 14%, a uzevši u obzir amortizaciju ta ulaganja iznose 7%. Vrijednost ulaganja koja su vršena za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice tužiteljice i RH odnosno radovi koji su izvođeni na predmetnoj nekretnini ne ispunjavaju pretpostavke da bi tužiteljici pripadao i stvarno pravni zahtjev po osnovi izvanbračne zajednice, na predmetnoj nekretnini.

10. U odnosu na stan koji se nalazi u [adresa], i kojeg je nositelj stanarskog prava bio prednik stranaka, i koji stan je prednik stranaka otkupio ugovorom o kupoprodaji od općine [adresa] ugovorom od 28. rujna 1992. godine i njegovim aneksom od 26. ožujka 1993. godine prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljica nije nikakvim svojim sredstvima, a pogotovo ne svojom posebnom imovinom – štednjom koju je imala na svom računu, sudjelovala u jednokratnom plaćanju te otkupne cijene slijedom čega odbija tužiteljicu s njezinim tužbenim zahtjevom u odnosu na taj stan.

11. U odnosu na usvajajući dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na suvlasnički dio 50/576 dijela kč. [katastarska čestica] kao i osobni automobil Toyota Corola, sud prvog stupnja utvrđuje da je na toj nekretnini kao vlasnik upisan pokojni prednik stranaka i da je stečena 2007. godine, dok je automobil kupljen 2008. godine, pa stoga zaključuje da isti predstavlja izvanbračnu stečevinu tužiteljice i pravnog prednika stranaka slijedom toga i svakome pripada suvlasnički ½ dijela predmetne nekretnine i vozila.

12. U odnosu na žalbe prvo i drugotuženika i ovaj sud nalazi, a sukladno utvrđenju prvostupanjskog suda iz točke I izreke presude, da je između tužiteljice i pokojnog RH i postojala izvanbračna zajednica koja je započela 1988. godine i kontinuirano je trajala do 26. listopada 2016. godine kada je prestala smrću RH.

13. Na navode žalbe prvotuženika valja reći da u vrijeme započinjanja te izvanbračne zajednice, a to je bilo 1988. godine valja reći da je tada bio na snazi Zakon o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine broj 11/78,…162/98 –dalje: ZOBPO) koji je bio na snazi do 30. lipnja 1999. godine koji je u čl. 7. samo propisivao da vanbračna zajednica žene i muškarca stvara obvezu međusobnog uzdržavanja i druga imovinska prava i obveze pod uvjetima određenim tim zakonom. Nadalje, a to se ističe obzirom da je do stjecanja dijela imovine došlo za vrijeme važenja tog zakona, da sukladno čl. 271. tog zakona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina, dok po čl. 272. st. 1., imovina koju je jedan bračni drug imao u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina, dok po čl. 281. st. 1. kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, dok po st. 2., u slučaju spora, sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, ako i svakom drugom obliku rada, suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

14. Nakon toga, stupio je na snagu Obiteljski zakon (Narodne novine broj 162/98 – dalje: OBZ) koji je odredbom čl. 3. propisao da se odredbe tog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca, dok po čl. 262., izvanbračna zajednica žene i muškarca koja je trajala dulje vrijeme stvara imovinske učinke na koje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova.

15. Nadalje, prema čl. 3. OBZ (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07) odredbe tog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

16. Nadalje, a obzirom da se utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice u utuženom periodu traži radi utvrđenja nasljednoga prava tužiteljice kao izvanbračnog druga, a obzirom da je prednik tužitelja preminuo 2016. godine valja reći da je već čl. 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03) bilo propisano da ostavitelja nasljeđuje njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim, a izvanbračnom zajednicom se smatra životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka. Pritom se ukazuje i na pravno stajalište izraženo u presudi VSRH Rev-783/10 iz kojeg proizlazi da u smislu odredbe čl. 8. st. 2. ZON izvanbračnom zajednicom koja je trajala dulje vrijeme smatra se ona koja je trajala najmanje tri godine, a ovdje, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, trajala je u razdoblju od 1988. pa do 2016. godine a kada je prestala smrću prednika tužitelja.

17. Prvo i drugotuženik ističu samo dijelove iskaza pojedinih svjedoka ne dovodeći ih pritom u odnos s preostalim iskazom tih svjedoka, a i drugih saslušanih svjedoka i isprava koje su priložene u spisu, pa takvo tumačenje dokaznog materijala ovaj sud ne može prihvatiti.

18. Naime, pravilno je prvostupanjski sud a na temelju iskaza tužiteljice ali i saslušanih svjedoka ČH, TH, EH, ĐH, AH, VH, MH, DH, LH, NH, OH i JH utvrdio činjenicu postojanja i trajanja izvanbračne zajednice obzirom da su tužiteljica i njezin prednik počam od 1988. godine, i to prvo u stanu tužiteljice (dok se nije uredio stan prednika stranaka) a kasnije u stanu prednika stranaka do odlaska u mirovinu 1988. i 1999. godine, a nakon toga u [adresa] u kući prednika stranaka, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da su oni zajedno slavili određene događaje, družili se s prijateljima i rodbinom, brinuli se jedni o drugima pa tako tužiteljica, a obzirom na tešku bolest prednika tužitelja, brinula se o njemu sve do njegove smrti, međusobno su se pomagali a i zajedno radili na adaptaciji kuće u [adresa] ulažući svoja sredstva.

19. Nadalje, a kako je to pravilno prvostupanjski sud utvrdio, iz police osiguranja života od 1. rujna 1998. godine s trajanjem do 1. rujna 2023. godine razvidno je da je prednik tužitelja za slučaj smrti kao korisnike uz prvotuženika, naveo i tužiteljicu, dok iz police od 1. studenog 1997. s trajanjem od pet godina razvidno je da su istu sklopili tužiteljica i prednik stranaka kao osiguranici pri čemu je ugovoren korisnik za slučaj smrti preživjelog osiguranika.

20. Nadalje, a kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, prednik stranaka je tužiteljicu opunomoćio za raspolaganje sredstvima na svoja tri računa, i on je bio opunomoćenik na računu tužiteljice u Riječkoj banci, a upravo i tužiteljica s tvrtkom Kvarner expres zaključila ugovor za iznajmljivanje kapaciteta u kućnoj radinosti za 1989. godinu za kuću prednika stranaka, iz čega neprijeporno proizlazi odnos povjerenja koje je između njih postojalo, dakle, ekonomska ali i emotivna povezanost kako to inače i uobičajeno u bračnoj zajednici, pa uz takav dokazni materijal žalbeni navodi prvo i drugotuženika se ukazuju neosnovani.

21. Pritom valja reći da su prvo i drugotuženi pobijali i točku III izreke pobijane presude ali u obrazloženju žalbe nisu naveli niti jedan razlog pobijanja tog dijela prvostupanjske presude, a kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su ta nekretnina i automobil kupljeni u vrijeme trajanja izvanbračne zajednice tada je pravilnom primjenom čl. 253. OBZ utvrdio da su suvlasnici tog dijela izvanbračne stečevine u jednakim dijelovima.

22. U odnosu na stan u [adresa], u tužbi i u tijeku postupka tužiteljica je iznosila tvrdnju da radi ostvarivanja popusta na jednokratnu uplatu cijene a koja je onda iznosila 6.374,83 DEM ona podigla sa svog računa iznos od 5.662,00 DEM koji je predstavljao njezinu posebnu imovinu, međutim, pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio takvu tvrdnju tužiteljice da je tim sredstvima u većem dijelu isplaćena kupoprodajna cijena stana prednika stranaka u [adresa].

23. Naime, iz priloženog internog naloga za knjiženje Riječne banke d.d. u odnosu na račun tužiteljice od 13. listopada 1992. godine jasno proizlazi da je time plaćena kupoprodajna cijena stana na kojem je tužiteljica imala stanarsko pravo obzirom da iz aneksa ugovora o kupoprodaji jasno proizlazi da je cijena stana plaćena jednokratnom uplatom od 13. listopada 1992. godine dok iz aneksa ugovora o kupoprodaji koji se odnosi na stan prednika stranaka je jasno razvidno da je cijena stana plaćena jednokratnom uplatom od 6. listopada 1992. godine, pa je očigledno da tim sredstvima nije kupljen stan prednika stranaka već stan tužiteljice.

24. Kao što je prethodno navedeno u to vrijeme je bio na snazi Zakon o braku i porodičnim odnosima koji je propisivao da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova su zajednička imovina, te odgovara da u to vrijeme kada je otkupljen stan prednika tužitelja već je postojala izvanbračna zajednica u trajanju oko četiri godine te su tužiteljica i prednik stranaka bili u radnom odnosu.

25. Međutim, za sada se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije doprinjela u stjecanju zajedničke imovine koje se odnosi na stan u [adresa].

Naime, a kao što je ovaj sud prethodno istaknuo, u vrijeme kad je otkupljen stan od prednika tuženika već je postojala izvanbračna zajednica u trajanju oko četiri godine te su tužiteljica i prednik stranaka bili u radnom odnosu, s tim da iz navoda iskaza tužiteljice bi proizlazilo da je prednik stranaka imao u to vrijeme nešto veću plaću, da su se zajednički, počem od 1998. godine bavili iznajmljivanjem kuće – pružanje turističkih usluga u [adresa], koja je istina, u to vrijeme predstavljala posebnu imovinu prednika stranaka, da je ona iznajmljivala svoj stan koji je otkupila a nakon čega je kupila dionice od kojih je dobivala dividende te ih je potom prodala, da prednik stranaka nije imao neke ušteđevine koje bi predstavljali njegovu posebnu imovinu, pa obzirom na ove navode bez obzira na to što prvostupanjski sud pravilno nije prihvatio tvrdnju tužiteljice da je svojom posebnom imovinom otkupljen stan prednika stranaka, potrebno je da prvostupanjski sud ponovno ocijeni osnovanost tvrdnji tužiteljice, da li je, i u kojoj mjeri, postavljao njezin doprinos u stjecanju zajedničke imovine – stana u [adresa].

26. U odnosu na kuću u [adresa] pravilno je prvostupanjski sud, i to pretežito na temelju pokazivanja tužiteljice, te nalaza i mišljenja vještaka, utvrdio da vrijednost izvršenih ulaganja za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice u već izgrađenu kuću s garažom koja se je i koristila za iznajmljivanje, ukupno iznosi 101.620,15 eura a što u odnosu na procijenjenu tržišnu vrijednost cijele nekretnine od 730.000,00 eura iznosi 14% od te tržišne vrijednosti nekretnine. Ta ulaganja su izvršena, a kako to pravilno prvostupanjski sud navodi, u vrijeme važenja već citiranog Zakona o braku i porodičnim odnosima gdje je u čl. 281. st. 2. propisano da u slučaju spora sud određuje koliki je doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine.

27. Obzirom da je u to vrijeme postojala izvanbračna zajednica u kojoj su tužiteljica i prednik stranaka imali plaću odnosno kasnije mirovinu onda iznos od 101.60,15 eura čini vrijednost ulaganja tužiteljice i prednika stranaka, pa ukoliko bi se i zaključilo da njihov doprinos bi bio podjednak, to znači da glede suvlasničkog dijela tužiteljice vrijednost tih njezinih ulaganja bi iznosila 7% u odnosu na tržišnu vrijednost cijele nekretnine, a što, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, ne daje pravo na stvarnopravni zahtjev temeljem zajedničke imovine stečene u tijeku postojanja izvanbračne zajednice, pa stoga nije bilo razloga da se prihvati prijedlog za novim građevinskim vještačenjem.

28. Pritom je potrebno navesti i to da, a što je nesporno iz stanja spisa, prednik tuženika je u odnosu na tu nekretninu prije postojanja izvanbračne zajednice bio suvlasnik u 1/3 dijela dok je njegova majka bila suvlasnik 2/3 dijela s tim da je prednik stranaka imao s majkom sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju, te nakon njezine smrti, a u tijeku trajanja izvanbračne zajednice, upisao se je kao vlasnik na njezinom suvlasničkom dijelu.

30. Na žalbeni navod da prednik stranaka nije predmetnu nekretninu u cijelosti stekao prije početka izvanbračne zajednice s tužiteljicom već tek po smrti majke 1996. godine treba reći da tužiteljica u tijeku postupka nije ni tvrdila da je zajedno s prednikom stranaka izvršavala sadržaj ugovora o doživotnom uzdržavanju pa time i svojim radom doprinijela i stjecanju suvlasničkog dijela pokojne majke prednika stranaka.

31. Zbog navedenog, a temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 370. ZPP odlučeno je kao u izreci.

32. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić