Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Zk-271/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Vlaste Feuš sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ilijane Petyo, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branko Jurlina, odvjetnik u Slatini, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici, radi brisanja uknjiženog prava zaloga, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P-201/2024-10 od 12. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P-201/2024-10 od 12. srpnja 2024. u dijelu pod točkom I. izreke i u dijelu pod točkom II. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se brisanje uknjiženog prava zaloga na nekretninama tužitelja UO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i to ½ dijela kč. br. [katastarska čestica] - oranica s 16412 m2, koja je upisana u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] za KO [katastarska općina] te kč. br. [katastarska čestica] - livada s 5251 m2 i kč. br. [katastarska čestica] - oranica s 5801 m2, koje su upisane u zk. ul. broj: [broj ZK uloška] za KO [katastarska općina], pod brojem Z-327/2012 dana 4. svibnja 2012. pokrenutog ovršnim postupkom radi osiguranja novčane tražbine pod brojem Ovr- 357/2012 od dana 3. svibnja 2012., radi naplate poreznog duga u iznosu od 80.539,54 kune sa zakonskim zateznim kamatama i to na iznos od 65.257,28 kuna od 2.10.2004. do isplate, zatim radi naplate poreznog duga u iznosu od 10.182,95 kuna sa zakonskim zateznim kamatama i to na iznos od 9.982,95 kuna od 11.3.2005. do isplate te troška postupka u iznosu od 1.000,00 kuna za korist Republike Hrvatske
- Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Virovitica, u roku od 15 dana."
II. Svaka stranka snosi svoje troškove."
2. Protiv te presude u dijelu pod točkom I. izreke i u dijelu pod točkom II. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka žali se tužitelj iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu te preinači pobijanu presudu, a podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja je neosnovana.
5. Predmet postupka je zahtjev za brisanje uknjiženog prava zaloga.
6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba Zakona o parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9.,13. i 14. („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14.i 70/19- dalje u tekstu: ZPP), a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).
7. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
8. Polazeći od utvrđenja kako upisani teret temeljem odredbe čl. 299. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine: broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 – dalje: ZV) prati nekretninu, a ne vlasnika i ne sprječava promjene vlasnika, činjenica što su predmetne nekretnine provođenjem zemljišnoknjižnog ispravnog postupka promijenile vlasnika na način da je IO prestao biti vlasnik i da je vlasnikom postao tužitelj, sud prvoga stupnja utvrdio je da ne može biti osnov za brisanje uknjiženog prava zaloga te je tužbeni zahtjev odbio.
9. U ovom drugostupanjskom postupku po žalbi tužitelja sporno je je li činjenica što je IO prema činjeničnim navodima tužitelja bio samo formalno upisan u zemljišne knjige kao suvlasnik spornih čestica na kojima je upisano pravo zaloga, a da je tužitelj postao vlasnikom predmetnih nekretnina iza smrti svoga oca ZO koji je umro 1991., a da je njegov otac sve nekretnine dobio od svoga oca RO darovnim ugovorom, dok je RO iste naslijedio iza svojih roditelja.
10. U odnosu na žalbeni navod da tužitelj nije vlasništvo stekao provođenjem ispravnog zemljišnoknjižnog postupka budući se njime ispravlja samo upis u zemljišnim knjigama brisanjem formalno upisanih i upisom stvarnih vlasnika, a da je on vlasništvo stekao nasljeđivanjem iza svoga pok. oca ZO koji je umro 1991., a da je njegov otac nekretnine dobio od svog oca RO darovnim ugovorom, dok je RO iste naslijedio iza svojih roditelja i da je IO bio samo formalno upisan u zemljišne knjige, valja odgovoriti slijedeće.
10.1. Odredbom čl. 318. ZV propisano je da se na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige glede založnih prava na nekretninama (hipoteka), na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 122. do 125. toga Zakona, ako nisu suprotne pravnoj naravi tih prava.
10.2. Člankom 122. st.1. ZV propisano je da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. (2) Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. (3) Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.
11. Slijedom navedenih odredaba tuženik je s povjerenjem u zemljišne knjige upisao svoje pravo zaloga na predmetnoj nekretnini. Stoga su neodlučni žalbeni navodi na koji način je isti stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina.
12. Odredbom čl. 297. st. 1. ZV pravo zaloga na nekretninama je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svojeg nositelja (založnog vjerovnika) da svoju dospjelu osiguranu neispunjenu tražbinu namiri iz vrijednosti zaloga, bez obzira čija bi bila, a vlasnik založene stvari (založni dužnik) je dužan to trpjeti. Stoga je založno pravo sukladno čl. 299. ZV neodvojivo od svoga predmeta – zaloga i tko na temelju pravnog posla stekne zalog, stekao ga je s opterećenjem onim založnim pravom koje taj zalog tereti.
13. Odredbom čl. 120. st. 1. ZV propisano je da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. Slijedom navedenoga neosnovan je žalbeni navod tužitelja da je postao vlasnikom predmetnih nekretnina iza smrti svoga oca ZO koji je umro 1991. Naime, kako proizlazi iz stanja spisa, a koju činjenicu tužitelj i navodi u činjeničnim navodima tužbe tužitelj je pokrenuo ispravni postupak dana 1. ožujka 2019. u kojem postupku se upisao u zemljišne knjige rješenjem od 20. prosinca 2019., a na kojoj nekretnini je temeljem rješenja Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini, poslovni broj: Ovr-357/12-2 od 3. svibnja 2012. godine, zasnovano založno pravo nakon pokrenutog postupka osiguranja novčane tražbine Ministarstva financija, radi osiguranja naplate poreznog duga u iznosu od tadašnjih 80.539,54 kn protiv protivnika osiguranja IO iz [adresa].
14. Kako osigurana tražbina prema izvješću Porezne uprave, Područni ured Virovitica od 30. siječnja 2024. godine (list 35) nije prestala, već je i dalje evidentirano dugovanje u iznosu od 9.737,04 EUR. Nadalje, nisu ispunjene niti pretpostavke u kojima bi osnovano založno pravo prestalo iz drugih razloga, propašću zaloga – čl. 343. ZV, odreknućem – čl. 344. ZV, istekom roka i ispunjenjem raskidnog uvjeta – čl. 345. ZV, prestankom založnog vjerovnika – čl. 350. ZV, odnosno rasterećenjem – čl. 352. ZV. Slijedom navedenoga pravilno je sud prvoga stupnja utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za prestanak založnog prava u smislu odredbe čl. 346. ZV.
15. Kako upisani teret temeljem čl. 299. ZV prati nekretninu, a ne vlasnika i ne sprječava promjene vlasnika, činjenica što su predmetne nekretnine provođenjem zemljišnoknjižnog ispravnog postupka promijenile vlasnika na način da je IO prestao biti vlasnik i da je vlasnikom postao tužitelj, ne može biti osnov za brisanje uknjiženog prava zaloga, pa se žalbeni navodi tužitelja ukazuju neosnovani.
16. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo iz gore citiranih odredaba.
17. I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Iako tužitelj u žalbi ničim konkretnim ne pobija odluku prvostupanjskog suda o naknadi troškova postupka za ukazati je da ta odluka prema kojoj svaka strana snosi svoj trošak nije na štetu tužitelja obzirom da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom.
18. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo po osnovu čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima.
U Zagrebu, 27. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević
