Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-168/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Jasmine Crnić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ines Ojurović, odvjetnici iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-500/2019-33 od 22. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika LI kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-500/2019-33 od 22. prosinca 2023.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Sablić-Dorčić iz Rijeke, posl.br. OVRV- 34/2019 od 27. svibnja 2019. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 1.694,55 EUR/12.767,59 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023.godine do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, odnosno temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja kamata teče od 25. veljače 2019. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 524,71 EUR/3.953,43 kn u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od

796,00 EUR/5.997,46 kn kao neosnovan.“

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu parničnih troškova, kao i troškova žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju se neosnovano poziva tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Isto tako nije počinjena niti relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP, jer obrazloženje presude sadrži sve što navedena odredba propisuje da treba sadržavati, a niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 4., 7., 8., 219. i 221.a ZPP, jer je prvostupanjski sud izvedene dokaze prosudio prema slobodnom uvjerenju, a svoje stečeno uvjerenje opravdao je uvjerljivim i logičnim razlozima koji ovom sudu omogućavaju provjeru ima li uvjerenje prvostupanjskog suda pravnu i činjeničnu osnovu, te žalbenim navodima kojima tuženik preocjenjuje izvedene dokaze na način kako mu to odgovara, nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke s obzirom da je ocjena dokaza u nadležnosti suda, a ne stranaka.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.694,55 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na ime nepodmirenog dijela troškova zastupanja tuženika u postupku pred Općinskim sudom u Bjelovaru poslovni broj POb-485/15 radi utvrđenje bračne stečevine.

9. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da je tužitelj kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika pokrenuo ovršni postupak prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, te je kod javnog bilježnika Marine Sablić-Dorčić iz Rijeke, ishodio rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovrv-34/2019 od 27. svibnja 2019. kojim je naložena tuženiku isplata iznosa od 12.767,59 kn s troškovima ovršnog postupka odmjerenih u visini 537,50 kn;

- da je tuženik tada kao ovršenik protiv tog rješenja o ovrsi izjavio prigovor,

- da je postupak nastavljen u parnici, stavljanjem izvan snage rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-34/2019 od 27. svibnja 2019.;

- da je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik naveo kako je u skladu sa usmenim dogovorom ovrhovoditelju plaćao troškove zastupanja u gotovini za što mu nisu izdani računi, niti potvrde, plaćao je usluge i uplatama iz inozemstva, čime je u cijelosti podmirio utuženo potraživanje, a također osporava i račun izdan u veljači 2019., jer da mu je ovršenik otkazao punomoć još u kolovozu 2018.;

- da nije sporno da je tužitelj, u svojstvu odvjetnika, zastupao tuženika u postupku pred Općinskim sudom u Bjelovaru posl.br. P Ob-485/15, radi utvrđenja bračne stečevine;

- da nije sporno da je tuženik po osnovi nagrade za zastupanje u tom predmetu tužitelju isplatio 19.576,89 kn (sada 2.598,30 eura);

- da su financijskim vještačenjem po UIT, dipl. oecc., stalnom sudskom vještaku za financije i bankarstvo utvrđene sve uplate koje je tuženik izvršio na transakcijski račun odvjetničkog ureda tužitelja i nespornom gotovinskom uplatom po osnovi zastupanja u predmetu pred Općinskim sudom u Bjelovaru posl.br. P Ob-485/2015, i da one ukupno iznose 2.608,88 eura, no gotovinska uplata iznosa od 3.000,00 kn (sada 398,17 eura) utrošena je za plaćanje troškova vještačenja u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. P Ob-485/15;

- da je uvidom u spis Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. P Ob-485/15 utvrđeno koje je sve radnje poduzeo tužitelj u zastupanju tuženika;

- da je tužitelj ispravno i u skladu s tada važećom Tarifom tuženiku obračunao troškove za sve poduzete radnje, te da nije uključio niti jednu radnju koju nije obavio, niti je obračunao nagradu u većem iznosu od propisane tada važećom Tarifom;

- da ukupan trošak za sve poduzete radnje u postupku iznosi 32.343,75 kn, a tuženik od tog iznosa nije platio 10.214,07 kn, a što s PDV-om iznosi 12.767,59 kn (sada 1.694,55 eura);

- da je tužitelj tuženiku izdao račun br. 84-UR1-1 od 15. veljače 2019. na iznos od ukupno 12.767,59 kn (sada 1.694,55 eura);

- da tuženik nije dokazao da bi vršio daljnje uplate u gotovini po osnovu naknade troškova zastupanja.

10. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan primjenjujući odredbu čl.776. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje u tekstu: ZOO), te na utvrđene poduzete radnje važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14,107/15, dalje: Tarifa), te je pravilno sukladno odredbi čl. 451.st.3. ZPP održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Sablić-Dorčić iz Rijeke, posl.br. OVRV-34/2019 od 27.svibnja 2019. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 12.767,59 kn što obračunato primjenom fiksnog tečaja konverzije iznosi 1.694.55 eura sa zateznim kamatama, koje teku od dospijeća računa, sukladno odredbi čl. 29.st.2. ZOO. Takva utvrđenja suda prvoga stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

11. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da tužitelj nakon obavljenog posla nije položio račun, jer je tužitelj upravo na temelju izdanog računa br. 84-UR1-1 od 15. veljače 2019. i pokrenuo ovaj postupak prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Naime, pravo na nagradu ne ovisi o tome da li je i kada izdan račun već o tome da li je ili nije tužitelj izvršio svoju obvezu iz Ugovora o nalogu sukladno čl. 762. st.1 ZOO, kakav ugovor su stranke izdavanjem punomoći tuženika tužitelju zaključile, s time da rok za naplatu odvjetničkog honorara teče od izvršenja naloga, odnosno otkaza ili opoziva punomoći. Pitanje izdavanja računa u skladu s poreznim propisima ne utječe na imovinsko-pravni odnos među strankama, niti izdavanje računa protivno tim propisima dovodi do gubitka prava na naplatu pružene odvjetničke usluge (tako i u odlukama Ustavnog suda RH poslovni broj: U-III- 1932/2020, U-III-5607/2020 od 24.03.2021.).

12. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, a posebno se navodima žalbe i ne osporava.

13. Slijedom navedenog nisu ostvareni žalbeni razlozi koje tuženik ističe u žalbi, kao ni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

14. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe (točka II izreke).

U Šibeniku 27. svibnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić