Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1270/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, kao sudac izvjestitelj i član vijeća Sanje Joka Umićević i Ines Kovačević kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Dumenčić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Porsche leasing d.o.o. iz Zagreba, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB: 90275854576, kojeg zastupa punomoćnik TN iz Odvjetničkog društva Stefanović, Krvavica, Bulić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 5021/2022-27 od 20. siječnja 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5021/2022-27 od 20. siječnja 2025. godine u točki I, II i dijelu točke III izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.380,50 eura.

II Preinačuje se navedena presuda u dijelu točke III izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 250,00 eura (preko iznosa od 2.380,50 eura od iznosa od 2.630,50 eura) i odlučuje:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 250,00 eura.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 20.1. Općih uvjeta koji su sastavni dio Ugovora o operativnom leasingu broj 31569 koji je sklopljen 30. srpnja 2008. između tuženika Porsche leasing d.o.o. i tužitelja UN i to u dijelu koji glasi:

"Novčane obveze, koje proizlaze iz Ugovora, ako su iste izračene u CHF (švicarskim francima), ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za CHF za devize vrijedećem na dan plaćanja kod Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb."

II Nalaže se tuženiku Porsche leasing d.o.o. isplatiti tužitelju SN iznos od 4.075,82 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 1,27 EUR od 13. kolovoza 2008. do isplate,

- 0,64 EUR od 15. rujna 2008. do isplate,

- 6,86 EUR od 16. listopada 2008. do isplate,

- 19,01 EUR od 14. studenoga 2008. do isplate,

- 15,47 EUR od 12. prosinca 2008. do isplate,

- 29,03 EUR od 15. siječnja 2009. do isplate,

- 32,54 EUR od 13. veljače 2009. do isplate,

- 34,14 EUR od 13. ožujka 2009. do isplate,

- 30,14 EUR od 14. travnja 2009. do isplate,

- 28,08 EUR od 18. svibnja 2009. do isplate,

- 24,49 EUR od 15. lipnja 2009. do isplate,

- 21,67 EUR od 14. srpnja 2009. do isplate,

- 21,82 EUR od 17. kolovoza 2009. do isplate,

- 24,86 EUR od 15. listopada 2019. do isplate,

- 23,06 EUR od 15. listopada 2009. do isplate,

- 22,63 EUR od 16. studenoga 2009. do isplate,

- 24,35 EUR od 15. prosinca 2009. do isplate,

- 28,87 EUR od 14. siječnja 2010. do isplate,

- 31,70 EUR od 16. veljače 2010. do isplate,

- 31,95 EUR od 15. ožujka 2010. do isplate,

- 40,86 EUR od 16. travnja 2010. do isplate,

- 36,95 EUR od 14. svibnja 2010. do isplate,

- 40,73 EUR od 15. lipnja 2010. do isplate,

- 55,07 EUR od 15. srpnja 2010. do isplate,

- 50,07 EUR od 16. kolovoza 2010. do isplate,

- 66,27 EUR od 15. rujna 2010. do isplate,

- 59,12 EUR od 15. listopada 2010. do isplate,

- 53,32 EUR od 15. studenoga 2010. do isplate,

- 70,45 EUR od 15. prosinca 2010. do isplate,

- 86,62 EUR od 17. siječnja 2011. do isplate,

- 75,30 EUR od 16. veljače 2011. do isplate,

- 79,65 EUR od 16. ožujka 2011. do isplate,

- od 68,96 EUR od 15. travnja 2011. do isplate,

- 75,18 EUR od 16. svibnja 2011. do isplate,

- 98,10 EUR od 16. lipnja 2011. do isplate,

- 90,80 EUR od 15. srpnja 2011. do isplate,

- 124,62 EUR od 16. kolovoza 2011. do isplate,

- 141,36 EUR od 16. rujna 2011. do isplate,

- 97,64 EUR od 14. listopada 2011. do isplate,

- 101,26 EUR od 16. studenoga 2011. do isplate,

- 99,51 EUR od 16. prosinca 2011. do isplate,

- 103,96 EUR od 16. siječnja 2012. do isplate,

- 109,07 EUR od 16. veljače 2012. do isplate,

- 109,45 EUR od 16. ožujka 2012. do isplate,

- 107,08 EUR od 16. travnja 2012. do isplate,

- 108,10 EUR od 16. svibnja 2012. do isplate,

- 110,52 EUR od 18. lipnja 2012. do isplate,

- 108,58 EUR od 16. srpnja 2012. do isplate,

- 109,50 EUR od 20. kolovoza 2012. do isplate,

- 106,58 EUR od 18. rujna 2012. do isplate,

- 103,91 EUR od 15. listopada 2012. do isplate,

- 107,66 EUR od 19. studenoga 2012. do isplate,

- 105,58 EUR od 14. prosinca 2012. do isplate,

- 108,33 EUR od 18. siječnja 2013. do isplate,

- 102,05 EUR od 18. veljače 2013. do isplate,

- 104,76 EUR od 20. ožujka 2013. do isplate,

- 106,65 EUR od 19. travnja 2013. do isplate,

- 104,83 EUR od 17. svibnja 2013. do isplate,

- 98,91 EUR od 17. lipnja 2013. do isplate,

- 95,88 EUR od 15. srpnja 2013. do isplate, sve po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, zatim za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.630,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2025. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude u dijelu pod točkom I, II i dio točke III izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22.- dalje ZPP), uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe čl. 20. toč. 1. Općih uvjeta koji su sastavni dio ugovora o operativnom leasingu broj 31569 od 30. srpnja 2008. godine zaključenog između stranaka u dijelu u kojem je ugovoreno da novčane obveze koje proizlaze iz ugovora ako su izražene u CHF ispunjavaju se plaćanjem u kunama a prema prodajnom tečaju za CHF za devize vrijedećem na dan plaćanja kod Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb kao i zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 4.075,82 eura.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer izreka presude ne proturječi razlozima presude, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koje su jasni i neproturječni te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 8. i čl. 221. ZPP a koju žalitelj također ističe obzirom je sud prvog stupnja pravilno primijenio navedene odredbe ZPP.

6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovu izvedenih dokaza njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

7. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelj i tuženik 30. srpnja 2008. godine sklopili ugovor o operativnom leasingu broj 31569 kojim je tuženik tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje vozilo marke Seat Toledo 1,9 TDi Stylance, godina proizvodnje 2006. uz nabavnu vrijednost vozila u iznosu od 32.060,83 CHF, uz trajanje ugovora od 60 mjeseci; da je mjesečni obrok leasinga 421,30 CHF; da je isti ugovor sklopljen uz primjenu Općih uvjeta tuženika, da je čl. 20. toč. 1. Općih uvjeta utvrđeno da se novčane obveze iz ugovora ako su izražene u CHF ispunjavaju plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za CHF za devize vrijedeći na dan plaćanja kod Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb; da se radi o potrošačkom ugovoru a tužitelj ima status potrošača, da je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu te je objekt leasinga nesporno otplaćen; da ukupni iznos preplate tužitelja uzevši u obzir rast mjesečnih leasing obroka zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan sklapanja ugovora o operativnom leasingu i razdoblje otplate iznosi 4.075,82 eura s tim da nije bilo razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od početnog.

8. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim odredbu čl. 20. toč. 1. Općih uvjeta tuženika u dijelu kojim je propisano da novčane obveze koje proizlaze iz ugovora ako su izraženi u CHF se ispunjavaju plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za CHF za devize vrijedeće na dan plaćanja kod Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb i kada je naložio tuženiku tužitelju na ime preplate platiti iznos od 4.075,82 eura.

9. Prema odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, 46/07. i 79/07.- dalje ZZP) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se radi o potrošačkom ugovoru jer je sadržaj ugovora o kreditu kupnja osobnog vozila a iz iskaza tužitelja proizlazi da je vozilo kupljeno isključivo u privatne svrhe te da tužiteljica nije vlasnik obrta ili tvrtke.

11. 11. Točno jest da je teret dokazivanja na tužitelju da se radi o potrošačkom ugovoru temeljem kojeg korisnik kredita ima svojstvo potrošača što je tužitelj u ovom postupku i dokazao, a tuženik ukoliko tvrdi suprotno, treba to i dokazati u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a.

12. Prema tome kako se radi o potrošačkom ugovoru ovdje su u primjeni odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. i 2. ZZP.

13. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača a prema odredbi čl. 81. st. 2. ZZP se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

14. S obzirom da ovdje tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja visine mjesečne rate s valutnom klauzulom i objasnio rizik povećanja tečaja valute, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju nije prilikom sklapanja ugovora koji je unaprijed pripremljen kao tipski ugovor omogućeno pojedinačno pregovaranje o spornim odredbama ugovora pa su takve odredbe u potrošačkim ugovorima nepoštene i samim time ništetne u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP-a, stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima o obvezama ugovornih strana, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa. (čl. 4. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 ,155/23 dalje: ZOO-a).

15. Ovdje valja naglasiti da je prema odredbi čl. 1. st. 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, kojom je u čl. 10. st. 2. propisano da se primjenjuje na sve ugovore sklopljene nakon 31. prosinca 1994., te će se nepoštenim uvjetima smatrati one jednostrane odredbe koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na ugovornu odredbu koja mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama te se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

16. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno otklonio prigovor zastare jer se ovdje radi o restitucijskom zahtjevu kao posljedica ništetne ugovorne odredbe pa stoga zastarni rok teče od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

17. Ovdje valja dodati da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj:Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

18. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, a kojeg sud prihvaća kao stručnog i obrazloženog, utvrdio da je tužitelj na ime razlike tečaja za valutu CHF preplatio iznos od 4.075,82 eura a koji iznos tužitelj konačnim tužbenim zahtjevom i potražuje na temelju odredbe čl. 1111. ZOO-a i pri tome kako je tuženik sastavio predmetni Ugovor i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

19. Prvostupanjski sud pravilno je postupio kada je dozvolio preinaku (a kojoj preinaci se tuženik usprotivio) a to stoga jer je tužitelj tek nakon provedenog financijskog vještačenja bio u mogućnosti postaviti točan i precizan tužbeni zahtjev te se radi o opravdanoj preinaci.

20. Na žalbene navode valja reći da je sud prvog stupnja u skladu s čl. 8. ZPP odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te temeljem rezultata cjelokupnog postupka. Kako žalitelj ocjeni prvostupanjskog suda suprotstavlja samo vlastitu ocjenu, a koja je bez realne podloge u rezultatima postupka žalbeni prigovori u tom smislu ne mogu se prihvatiti.

21. Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kad je odlučio kao u točki I i II pobijane prvostupanjske presude.

22. Odluka o parničnom trošku pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP.

23. Na žalbene navode valja reći da je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je ocijenio potrebnim u smislu čl. 155. st. 1. ZPP sastav podneska od 5. siječnja 2023. godine (koji je očitovanje na odgovor na tužbu) te podneska od 29. svibnja 2024. godine (očitovanje na podnesak tuženika kojim se protivi preinaci) a sve to sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.- dalje Tarifa) – Tbr 8. t. 1.

24. Međutim, sud prvog stupnja pogrešno je odmjerio parnični trošak u dijelu u kojem je priznao tužitelju kao potreban trošak sastava podneska od 9. srpnja 2024. godine a to stoga jer isti nije bio potreban u postupku u smislu čl. 155. st. 1. ZPP te je u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (100 bodova tj. 200,00 eura odnosno uvećano za iznos PDV-a 250,00 eura) neosnovan.

25. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I izreke, točki II izreke i dijelu točke III izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.380,50 eura (čl. 368. st. 1. ZPP) te preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke III izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 250,00 eura i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 250,00 eura (čl. 380. toč. 3. ZPP).

26. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe jer isti nije uspio u pogledu glavnog zahtjeva već u pogledu sporednog potraživanja.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Iris Gović Penić