Poslovni broj: Usž-475/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Velike Gorice, Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 34, OIB: 75834963344, protiv tuženika Zagrebačke županije, Upravnog odjela za promet i komunalnu infrastrukturu, Odsjeka za upravno – pravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 72/V, OIB: 07132269553, uz sudjelovanje zainteresirane osobe PZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi uklanjanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Us I-3842/24-2 od 2. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3842/24-2 od 2. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba tužitelja izjavljena protiv rješenja Upravnog odjela za promet i komunalnu infrastrukturu, Odsjeka za upravno – pravne poslove Zagrebačke županije, KLASA: UP/II-363-03/23-01/78, URBROJ: 238-11-03/1-24-2 od 22. srpnja 2024., kojim je, povodom žalbe zainteresirane osobe, poništeno rješenje Grada Velike Gorice, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i promet, Odsjeka komunalnog i prometnog redarstva, o uklanjanju protupravno postavljene ograde na nerazvrstanoj cesti, KLASA: UP/I 363-01/2023-04/132, URBROJ: 238-31-06-23-5 od 18. listopada 2023. godine, te je predmet vraćen tijelu prvog stupnja na ponovni postupak.
2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv osporenog rješenja radi pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi citira niz odredbi Zakona o cestama („Narodne novine“, broj: „84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 4/23., 133/23.), Odluke o nerazvrstanim cestama („Službeni glasnik Velike Gorice", broj 4/14., i 7/15.), Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18. i 110/18. i 32/20.) i Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj: 33/01., 66/01., 129/05., 109/07., 36/09., 150/11., 114/12., 123/17., 98/19. i 144/20.) te zaključuje da ima pravni interes odnosno aktivnu legitimaciju za pokretanje ovog spora obzirom da je cesta, odnosno [adresa], upisana u zemljišnim knjigama kao nerazvrstana cesta te se nalazi u njegovom vlasništvu, pri čemu je dužan osigurati sigurnost i nesmetanost prometa na nerazvrstanim cestama i u tu svrhu poduzimati sve pravne radnje. Slijedom iznesenog zaključuje da Grad Velika Gorica, Upravni odjel za komunalne djelatnosti i promet, ima ovlaštenje pokrenuti upravni postupak, a time i upravni spor. Predlaže poništenje rješenja prvostupanjskog suda.
4. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu u kojem izražava suglasnost s izraženim stavom prvostupanjskog suda u osporenom rješenju te ukazuje da će tužitelj svoje žalbene prigovore moći iznijeti u ponovnom upravnom postupku. Predlaže da ovaj Sud odbije žalbu tužitelja.
5. Zainteresirana osoba, u odgovoru na žalbu, iznosi da je vlasnica katastarske čestice ranije oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je umanjena za 405 m[2] . Iznosi da se na sporni dio navedene čestice uknjižio tužitelj nakon preoblikovanja te čestice u zemljišnim knjigama, a što je saznala tek u postupku legalizacije. Dvije metalne ograde, na koje su poziva tužitelj, bile su vrata ograde, koja je ograđivala dvorište i kuću u kojoj ona i njezin brat danas žive. Ističe da se u stvarnosti ne radi o nerazvrstanoj cesti, već o prilazu u njezino dvorište. Budući je predmetnu ogradu tužitelj uklonio, ona i njezin brat nemaju više ograđeno dvorište i kuću, radi čega trpe štetu zbog nedostatka sigurnosti i privatnosti. Iznosi da tužitelj nije iznio povredu nekog prava i pravnog interesa pa je upravni sud pravilno odbacio tužbu kao nedopuštenu. Predlaže da ovaj Sud odbije žalbu tužitelja.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući osporeno rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbacio tužbu tužitelja, jer je, prije meritornog rješavanja tužbenog zahtjeva, osnovano ocijenio da nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje predmetnog upravnog spora iz članka 46. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24. dalje ZUS).
8. Stranke u upravnom sporu su, u smislu članka 17. ZUS-a, tužitelj, tuženik i zainteresirana osoba.
9. Tužitelj je, prema članku 18. stavku 1. ZUS-a, fizička ili pravna osoba koja smatra da su joj prava i pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom, postupanjem javnopravnog tijela, odnosno propuštanjem donošenja pojedinačne odluke ili postupanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku ili sklapanjem, raskidom ili izvršenjem upravnog ugovora.
10. Odredbom pak članka 20. stavka 1. ZUS-a propisano je da je zainteresirana osoba svaka osoba kojoj bi poništavanje, izmjena ili donošenje pojedinačne odluke, postupanje ili propuštanje postupanja javnopravnog tijela, odnosno sklapanje, raskid ili izvršavanje upravnog ugovora povrijedilo njezino pravo ili pravni interes. U smislu stavka 2. citirane zakonske odredbe, zainteresirana osoba je i javnopravno tijelo koje smatra da sudska odluka može imati učinak na prava i pravne interese koje to javnopravno tijelo štiti na temelju zakona.
11. Slijedom izloženog, proizlazi da tužitelj nije osoba kakvu imaju u vidu odredbe članka 18. stavka 1. i članka 20. stavka 1. i 2. ZUS-a, radi čega nije niti je trebao sudjelovati u predmetnom upravnom postupku, a što tužbu izjavljenu protiv rješenja tuženika čini nedopuštenom.
12. Pored navedenog, a uzimajući u obzir prigovore tužitelja, valja reći da postupci kojima se određenoj osobi naređuje uklanjanje protupravno postavljenih/izvedenih objekata, ne spadaju u samoupravni djelokrug jedinice lokalne samouprave niti utječu na neko samoupravno pravo ili pravni interes jedinice lokalne samouprave, radi čega tužitelj, kao jedinica lokalne samouprave, u ovom upravnom postupku, nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe u predmetnom upravnom sporu (tako i ovaj Sud u odluci Usž-1385/2023 od 13. ožujka 2023.).
13. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nalazi da se rješenjem tuženika ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja, radi čega ne postoji njegova aktivna legitimacija za podnošenje tužbe u predmetnom upravnom sporu, a koju činjenicu je prvostupanjski sud pravilno utvrdio te je za svoju odluku iznio valjane razloge, koje prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava.
14. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1., u vezi članka 128. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 27. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
