REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-2721/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda: Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ZŽ, radi prekršaja iz članka 229. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/2023.) i dr., odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, poslovni broj: Pp-8799/2023 od 29. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u točki 2.) izreke te se izriče:
Na temelju članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), protiv okrivljenog ZŽ (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
ODBIJA SE OPTUŽBA
što dana 25. srpnja 2023. godine u Hvaru, ul. Trg Marka Miličića br. 2, kao poslodavac, nije radnicu TŽ koja je s radom počela 25. srpnja 2023. godine, prijavio na osiguranje, iako je bio dužan podatke o početku osiguranja dostaviti najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada, dakle, kao poslodavac nije prijavio osiguranje,
čime je počinio prekršaj opisan u članku 112. stavku 1. točki 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22), kažnjiv po članku 172. stavku 2. točki 5. istog Zakona.
II. Uslijed odluke iz točke I. izreke te djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, na način da se okrivljenom ZŽ, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u točki 1.) izreke presude, na temelju članka 229. stavka 2. i stavka 1. točke 3. Zakona o radu, uz primjenu članka 37. stavka 2. i stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, izriče novčana kazna u iznosu od 600,00 eura (šesto eura), koju kaznu je okrivljenik obvezan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, s time da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku za plaćanje, smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
III. Žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, u ostalom se dijelu odbija kao neosnovana te se prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 229. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 3. Zakona o radu, činjenično opisanog u točki 1.) izreke pobijane presude, te zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanog u točki 2.) izreke pobijane presude, te je temeljem članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona oslobođen od kazne.
1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.
2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešne primjene prekršajnog materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji, u bitnome navodeći kako u predmetnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za oslobođenje okrivljenika od kazne.
3. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
4. Žalba je bespredmetna u odnosu na djelo iz točke 2.) izreke pobijane presude, a djelomično osnovana u odnosu na djelo iz toče 1.) izreke pobijane presude.
5. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je, kao drugostupanjski sud, utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu okrivljenika u odnosu na djelo iz točke 2.) izreke pobijane presude (prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju), s obzirom da je okrivljenika proglasio krivim za navedeno djelo, umjesto da je primijenio načelo ne bis in idem te odbio optužbu.
- 5.1. Naime, u konkretnom slučaju okrivljeniku je već za isti propust, odnosno za isti činjenični supstrat, već izrečena kazna rješenjem Državnog inspektorata RH pa bi vođenjem prekršajnog postupka za isto djelo došlo do povrede načela ne bis in idem koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava RH, kao i člankom 4. Protokola br. 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
5.2. Presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju Z (Z v. [adresa], App. no. 55759/079) upozoreno je na načelnu neprihvatljivost konsekutivnog vođenja prekršajnog i kaznenog postupka protiv iste osobe, ako se u oba postupka počinitelju stavljaju na teret iste činjenice, a što je protivno načelu ne bis in idem propisanom u članku 4. protokola 7. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U citiranoj presudi prvostupanjski sud je potvrdio stajalište iznijeto u slučaju T v. [adresa], App. no. 14939/03 u kojem se izjednačava sudsko (u našem slučaju prekršajno) i administrativno kažnjavanje ako je riječ o činjenično istom djelu.
5.3. Iz stanja spisa te činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku proizlazi da je okrivljeniku rješenjem Državnog inspektorata RH, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, Klasa: UP/I-116-01/23-02/117, Urbroj: 443-02-03-11-23-1 od 25. srpnja 2023. naloženo da u korist Državnog proračuna uplati iznos od 2.650,00 eura za neprijavljenu radnicu TŽ u roku od tri dana od dana dostave rješenja. S obzirom da je u postupku nesporno utvrđeno da je okrivljenik naloženi mu iznos uplatio u korist Državnog proračuna dana 27. srpnja 2023., to izrečena upravna mjera predstavlja sredstvo kažnjavanja i ima penalni karakter pa vođenje prekršajnog postupka povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata RH, Područnog ureda Split (istog tijela koje je izreklo upravnu mjeru) za isti propust odnosno za isti činjenični supstrat, a nakon što je izrečena upravna mjera izvršena, u konkretnom slučaju predstavlja povredu načela ne bis in idem u smislu članka 4. Protokola 7. Konvencije.
5.4. Kako je predmetno rješenje izvršeno prije podnošenja optužnog prijedloga dana 8. kolovoza 2023., to se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari u smislu odredbe članka 196. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, slijedom čega je ovaj Sud, pravilno primjenjujući zakon, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, preinačio pobijanu odluku te je optužbu protiv okrivljenika za djelo iz točke 2. izreke pobijane presude, na temelju članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona, odbio, kako je odlučeno u točki I. izreke ove odluke.
6. Rješavajući predmet u pogledu navoda žalbe kojima se pobijana presuda osporava u pogledu oslobađanja okrivljenika od kazne, ovaj Sud smatra kako tužitelj opravdano ukazuje da u predmetnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 38. Prekršajnog zakona i oslobađanju okrivljenika od kazne.
6.1. Naime, odluku o oslobađanju okrivljenika od kazne prvostupanjski sud u bitnome obrazlaže time da je okrivljenik naknadno otklonio propust te je konkretnoj radnici uručio pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu.
6.2. Odredbom članka 38. stavak 2. točka 2. Prekršajnog zakona propisano je da sud može osloboditi od kazne počinitelja kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak.
6.3. Prema mišljenju ovog Suda, okolnosti koje je prvostupanjski sud naveo kao razloge za oslobađanje okrivljenika od kazne od utjecaja su na odmjeravanje visine kazne, no ne i na oslobađanje od kazne, s obzirom da je okrivljenik propust ispravio tek u danima nakon provedenog inspekcijskog nadzora, pri čemu je Sud imao u vidu i težinu počinjenog prekršaja te visinu zapriječene kazne. Navedene okolnosti stoga, po mišljenju ovog Suda, nisu osnov za oslobađanje okrivljenika od kazne, već u svojoj ukupnosti predstavljaju naročite olakotne okolnosti u smislu članka 37. Prekršajnog zakona, slijedom čega je pobijana presuda preinačena u odluci o kazni na način da je okrivljeniku, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, za počinjeni prekršaj izrečena ublažena novčana kazna. Tako izrečenu kaznu ovaj Sud smatra razmjernom prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne te da će se izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
7. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
-
-
Zagreb, 27. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Katica Lučić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
