Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2154/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnica Ana Galoši Comissio, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, koju zastupa punomoćnik Goran Gložinić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-191/2024-11 od 14. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-191/2024-11 od 14. ožujka 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 538-50-6139533 sklopljenom između tužitelja i pravnog prednika tuženika dana 03.10.2012.g u dijelu koji se odnosi na ugovaranje naknade za obradu kredita, sadržane u slijedećim člancima Ugovora o kreditu:

-članak 3. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "NAKNADA: Naknada za obradu kredita 4.50 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita."

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. OIB:53056966535 isplatiti tužitelju ĆT, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naplaćene ulazne naknade iznos od 310,57 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09.10.2012.g. pa do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate u razdoblju od 01.01.2008. do 31.07.2015. određuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naknaditi tužitelju ĆT troškove postupka u iznosu od 599,54 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. ožujka 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavila tužena pobijajući ju u cijelosti, zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva, uz naknadu parničnoga troška, podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su, suprotno općenitoj tvrdnji žaliteljice, u obrazloženju presude navedeni dostatni, određeni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama.

5. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene, tako je pravilno i utvrđenje da stranke nisu pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi jer tužena, na kojoj je teret dokaza, nije tijekom postupka predložila dokaze na te okolnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe ugovora o kreditu sklopljenog 3. listopada 2012. o isplati naknade za obradu kredita u iznosu od 4,50% od iznosa kredita te zahtjev za povrat iznosa plaćenog po toj osnovi. Nije sporno da je tužitelj kredit koristio za podmirenje osobnih dugova.

7. Sud prvoga stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši, u bitnom, da je sporna odredba ugovora o kreditu ništetna u smislu odredbi čl. 96. st. 1. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 - dalje: ZZP) jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i protivna je načelu savjesnosti i poštenja jer tužena nije uopće navela, niti tijekom ovoga postupka, koji stvarni troškovi su obuhvaćeni predmetnom naknadom što, imajući u vidu i sve okolnosti slučaja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

8. Suprotno žalbenom navodu, prvostupanjski sud nije odluku utemeljio na utvrđenjima iz postupka kolektivne zaštite potrošača već je razloge ništetnosti utvrđivao za ovaj konkretni ugovor.

9. Prema odredbi čl. 96. st. 1. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema st. 2., smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

10. Prema odredbi čl. 102. st. 1. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

11. U ovom slučaju utvrđeno je i nije sporno da se radi o standardnom obrascu ugovora koji je unaprijed formulirala tužena. Iz iskaza tužitelja je utvrđeno da mu pri dolasku u banku kada se raspitivao za kredit ništa nije rečeno o plaćanju naknade već samo o dokumentima koje mora priložiti a drugi puta ga je čekao već gotovi ugovor u kojem je naveden iznos kredita od 52.000,00 kn iako je on tražio iznos od 50.000,00 kn. Tada mu je rečeno da se radi o naknadi za obradu kredita koju je dužan platiti prema troškovniku banke, nije mu pojašnjeno na što se naknada odnosi i što njome plaća. Tužena, na kojoj je teret dokaza da se o spornoj odredbi pregovaralo, nije predložila ikakve dokaze.

12. Polazeći od ovih činjenica, cijeneći da tužena nije uopće obrazložila o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, da je naknada određena u postotku od iznosa kredita (od čak 4,50 %) a ne u nominalnom iznosu kakvim se u pravilu iskazuju konkretni, stvarni troškovi, prvostupanjski sud je zaključio da je način i postupak ugovaranja prouzročio značajnu neravnotežu u pravima i obvezama strana na štetu tužiteljice kao potrošača, pa je takva ugovorna odredba ništetna u smislu citiranih odredbi ZZP.

13. Ovaj sud prihvaća kao pravilno izloženo pravno shvaćanje i argumente prvostupanjskog suda.

14. Na navode žaliteljice koja tvrdi da je sporna odredba o plaćanju naknade bila jasna i razumljiva valja reći da zahtjev transparentnosti ne podrazumijeva samo jezičnu i tekstualnu razumljivost i uočljivost, već traži da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega, u ovom slučaju to ovisi o odnosu između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga. Tužitelj je iz same odredbe mogao imati saznanje o obvezi plaćanja predmetne naknade i izvesti zaključak o njenoj visini (jer je određena u postotku od iznosa kredita) ali ne i o tome koje usluge njome plaća.

15. Kod ocjene postupanja suprotno načelu savjesnosti i poštenja treba ocijeniti je li tuženoj bilo razumno očekivati da bi tužitelj prihvatio takvu odredbu i na temelju pojedinačnog pregovora odnosno, je li tužena uzela u obzir i zakonite interese tužitelja i pri tome mogla razumno pretpostaviti da bi on pristao na spornu ugovornu odredbu. Iz utvrđenih okolnosti ovoga slučaja proizlazi da banka o tim zakonitim interesima tužitelja nije vodila računa.

16. Uzrokuje li sporna ugovorna odredba značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača, ovisi ne samo o kvantitativnom odnosu iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade, već i o tome da li bi neprihvaćanjem te odredbe potrošač bio ograničen u ostvarivanju svog prava a u ovom je slučaju utvrđeno da bi u slučaju neprihvaćanja takve odredbe tužitelju izvjesno bilo onemogućeno ostvarenje zakonitog i legitimnog interesa za ostvarenje kreditnih sredstava. Stoga su neodlučne tvrdnje žaliteljice da tužitelj nije prigovarao iznosu naknade, da je ugovor solemniziran i ispunjen.

17. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, proizlazi da tužena nije postupala u dobroj vjeri i da tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti za pregovaranje o spornoj odredbi niti za njeno eventualno neprihvaćanje, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na njegovu štetu, stoga je zakonita odluka suda prvoga stupnja kojom je utvrđena njena ništetnost. Ništetnost kao posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe nastaje ugovaranjem takve odredbe, ona je ništetna od svog početka (ex tunc).

18. Institut ništetnosti, kao i sam ugovor o kreditu, reguliran je odredbama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 - dalje: ZOO). Prema odredbi čl. 323. toga Zakona, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvoga ugovora a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

19. Imajući u vidu pravno pravilo o ex tunc učincima utvrđenja ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe, ono ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo. U konkretnom slučaju to znači da potrošač kao korisnik kredita ima pravo na restituciju isplaćenog iznosa naknade.

20. Isplata sporne naknade je izvršena temeljem ništetne ugovorne odredbe, dakle bez valjane pravne osnove, pa obveza njenog vraćanja proizlazi i iz odredbe čl. 1111. ZOO koja regulira institut stjecanja bez osnove. Budući da je tužena prema utvrđenju u ovom postupku nepošten stjecatelj, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO dužna je platiti zateznu kamatu od dana stjecanja pojedinih iznosa.

21. Obzirom na prethodno izložene razloge, pravilnom primjenom materijalnoga prava prihvaćen je i restitucijski zahtjev za isplatu iznosa naknade koji sada nije sporan.

22. U odluci o naknadi parničnoga troška nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti a žaliteljica ju ne osporava ikakvim konkretnim razlozima.

23. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci.

24. Obzirom na odluku o žalbi, neosnovan je zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 27. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić