Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-247/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Krešimira Biljana kao predsjednika vijeća te Irene Lenić, kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku FU i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ... iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupane po [obrt] iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1762/2020-22 od 20. travnja 2023., 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1762/2020-22 od 20. travnja 2023. u pobijanom dijelu presude pod točkom I. preko nespornog iznosa od 3.318,07 eura/25.000,00 kuna te u točki II. preko nespornog iznosa od 1.000,00 eura/7.534,50 kuna.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

"I Nalaže se tuženiku ... isplatiti tužiteljici SU iznos od 4.061,32 Eur-a/30.600,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. travnja 2020. do isplate po stopi koja je do 31. prosinca 2022. određena prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku ... naknaditi tužiteljici SU troškove postupka u iznosu od 2.228,15 Eur / 16.788,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.".

2. Protiv presude prvostupanjskog suda je pravovremeno žalbu podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. ZPP-a. Tuženika pobija presudu u dijelu pod točkom I. preko nespornog iznosa od 3.318,07 eura/25.000,00 kuna i u točki II. preko nespornog iznosa od 1.000,00 eura/7.534,50 kuna. Predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice preko nepobijanog dijela presude i obveže tužiteljicu na naknadu troška žalbe.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14., dalje u tekstu: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Nije osnovan žalbeni razlog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zato jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva niti proturječi sama sebi ili razlozima presude, a u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ili proturječni niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika, a na što neosnovano ukazuje žalitelj.

5.2. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete iz štetnog događaja u kojem je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede.

7. Nije sporno da je tužiteljica dana 7. listopada 2019. zadobila tjelesne ozljede prilikom izlaska iz autobusa osiguranog kod tuženika.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vukovaru broj K-194/19 vozač gradskog autobusa LU proglašen krivim što je upravljajući navedenim autobusom koji prometuje na liniji [adresa] – [adresa], nakon što je na autobusnom stajalištu zastavio autobus te iskrcao putnike između kojih je bila i tužiteljica, lakomisleno smatrajući da neće doći do štetnih posljedica zatvorio vrata koja su zahvatila nadlakticu lijeve ruke tužiteljice, a nakon što je ista počela vikati da joj pusti ruku, nakratko zaustavio autobus, te kada je ista sišla iz autobusa nastavio vožnju, a da se nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike, zbog čega je zadnjim desnim bočnim dijelom autobusa udario u tužiteljicu koja je pala na tlo i tom prilikom zadobila teške tjelesne ozljede, čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 2. Kaznenog zakona.

9. Polazeći od utvrđenja iz pravomoćne kaznene presude iz koje proizlazi da je vozač autobusa počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa izazivanjem prometne nesreće zbog čega je proglašen krivim u kojoj je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede, pravilno je prvostupanjski utvrdio da je tuženik kod kojeg je osiguran autobus odgovoran za počinjenu štetu tužiteljici iz navedenog štetnog događaja, sukladno odredbi članka 154. stavak 1. i članka 158. Zakona o obveznim odnosima.

10. Provedenim vještačenjem je utvrđeno da su ozljede koje je zadobila tužiteljica u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim događajem. Medicinskim vještačenjem su utvrđene vrsta i kvalifikacije povreda koje je zadobila tužiteljica te jačina i trajanje fizičkih bolova i straha, smanjenje životnih aktivnosti koje je preostalo zbog zadobivenih ozljeda te opseg i trajanja tuđe njege i pomoći, te je na temelju istih prvostupanjski sud ocijenio osnovanim zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 28.000,00 kuna koji joj pripada temeljem odredbe čl. 19. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08., 25/11.,78/15., 29/18., 126/21.,114/22. i 156/22. – u nastavku teksta: ZOO-a).

11. Sukladno odredbi članka 19. stavak 2. ZOO-a povreda prava osobnosti predstavlja ukupnost tjelesnog i duševnog zdravlja, a sukladno odredbi članka 1100. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti će sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu.

12. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade je sukladno stavku 2. članka 1100. ZOO-a, sud dužan voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom naravi i društvenom svrhom.

13. Pravilno prvostupanjski sud, kako to proizlazi iz odredbi članaka 19. i 1100. ZOO-a, a vodeći računa o jačini i trajanju fizičkih bolova i straha, odredio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 28.000,00 kuna, a navedeni iznos naknade štete je tužiteljici određen uzimajući i u obzir nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, koji je sud prihvatio, te je u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske za određivanje visine naknade neimovinske štete.

14. U odnosu na žalbeni razlog u kojem tuženik osporava primjenu izmijenjenih orijentacijskih kriterija sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. valja ukazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na navedenoj sjednici zauzeo pravno shvaćanje da se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda od 29. studenog 2002. godine na način da se ti iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50%, a povećani iznosi se primjenjuju i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima iz 2005. godine. Stoga je neosnovan navedeni žalbeni razlog.

15. S obzirom da iz nalaza vještaka, koje je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da je tužiteljici potrebna tuđa njega i pomoć pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljici pripada naknada štete temeljem odredbe članka 1095. stavak 1. i 2. ZOO-a, koju je prvostupanjski sud pravilno utvrdio po slobodnoj ocjeni primjenom odredbe članka 223. ZPP-a, te joj je po ovom osnovu odredio naknadu od 252,17 eura/1.900,00 kuna.

16. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljici pripada naknada imovinske i neimovinske štete temeljem naprijed navedenih odredbi u iznosu od ukupno 4.061,32 eura/30.600,00 kuna.

17. Na navedeni iznos je pravilno dosuđena zakonska zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

17.1.Sukladno odredbi čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima obveza naknade štete se smatra dospjelom od trenutka naknade štete.

17.2.Odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

17.3.Pri odlučivanju o tijeku zateznih kamata na dosuđenu štetu valja imati na umu odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05., 36/09., 75/09, 76/13. i 152/14. dalje ZOOP).

17.4. Člankom 12. ZOOP-a u st.1. je propisano da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva i dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete ako je odgovornost i visina štete nesporna ili utemeljen odgovor na sve točke odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu i visinu štete sporni.

17.5.Odredbom st.4. je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku oštećena osoba u dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu kamata koje teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

17.6.Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud glede odluke o tijeku zakonskih zateznih kamata primijenio materijalno pravo dosuđujući kamatu na naknadu štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

18. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a.

18.1.Odlučujući o visini troškova, prvostupanjski sud je vodio računa o vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje – Tarifa), kao i o odredbi članka 155. ZPP- a. primijenjujući Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka.

19. Stoga je presuda prvostupanjskog suda potvrđena u smislu odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u pobijanom dijelu presude pod točkom I. preko nespornog iznosa od 3.318,07 eura/25.000,00 kuna te u točki II. preko nespornog iznosa od 1.000,00 eura/7.534,50 kuna.

20. U nepobijanom dijelu presude pod točkom I. kojim je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu nespornog iznosa od 3.318,07 eura/25.000,00 kuna te u odluci o troškovima u točki II. u nespornom iznosu od 1.000,00 eura/7.534,50 kuna odluka prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena.

21. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe je odbijen sukladno odredbama članka 166. stavak 1., u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspio.

Vukovar, 27. svibnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Krešimir Biljan