Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8701/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Katice Lučić kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene NU, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022. i 133/2023.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 12. srpnja 2024., broj: 211-07/24-3/9002, u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okrivljene NU kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljena NU obvezna je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 12. srpnja 2024., broj: 211-07/24-3/9002, okrivljena NU proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz članka 57. stavka 7. u vezi članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji joj je izrečena novčana kazna u iznosu od 650,00 eura koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenica je na ime troškova prekršajnog postupka dužna naknaditi iznos od 66,36 eura.

1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od jedan mjesec.

2. Okrivljenica je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnijela prigovor zbog odluke o izrečenoj joj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, slijedom čega je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

3. Prigovor nije osnovan.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Okrivljenica u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja, izražava žaljenje zbog učinjenog te navodi kako do sada nije prekršajno kažnjavana. Ističe da je majka troje djece te da joj je vozačka dozvola prijeko potreba za svakodnevne obveze. Iz navedenih razloga predlaže ukidanje zaštitne mjere i ublažavanje novčane kazne.

6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, prvostupanjsko je tijelo okrivljenici izreklo novčanu kaznu u najnižem zakonom propisanom iznosu (390,00 eura za prekršaj iz članka 57. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, unutar propisanog raspona od 390,00 do 920,00 eura, uvećano za 260,00 eura primjenom članka 293. stavka 2. Zakona). Navedena kazna je po mišljenju ovog suda primjerena stupnju krivnje okrivljenice, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

6.1. Pored toga, okrivljenica u prigovoru nije iznijela razloge koje bi ovaj sud mogao razmotriti kao naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona, slijedom čega je ovaj sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.

6.2. Cijeneći težinu počinjenog prekršaja te imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenice (izazivanje prometne nesreće u kojoj je bilo ozlijeđenih osoba uslijed oduzimanja prednosti prolaska drugom vozilu) teži oblik kršenja prometnih propisa te da takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenici izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice.

7.1. Duljina trajanja izrečene mjere od jednog mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u minimalnom zakonom propisanom trajanju, po ocjeni ovog suda i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja te opasnosti ponavljanja prekršaja, imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i opasnost od ponavljanja djela.

7.2. Stoga prigovor okrivljenice nije osnovan niti u tom dijelu.

8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.

9. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 205. i 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 27. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.